Drago mi je dobiti poruku od nekoga ko je pomalo nemotivisan, jerbo smo ovdje, uglavnom, demotivisani pojako. Mrak se, hvala na pitanju, širi brzinom svjetlosti, a pogana riječ je, kao i do sada, slađa od baklave. Ljudi, bogme i žene, su se povukli u mikrosvjetove, popunjavajući svoje gusto naseljene samoće. Ispužu samo kada se neko svjetlo ukaže, ili barem kakva fatamorgana. Po baksuzluku, uvijek to bude svjetlo kratkog sjaja, ali, da dušu ne griješim, fatamorgane su nam prilično trajne. Ukratko, "The World's mine oyster" u ovdašnjem prijevodu glasi: "My oyster is my world... thou shall not have other oysters before me". Kao što iz ovog prijevoda vidiš, što nam je svijet manji, više riječi nam treba da ga objasnimo. Jazuk što te neće biti ovog ljeta, jer rudnik zlata za antropologe je ovaj grad, ali antropolozi ne mogu mu prići. Psihijatri su zauzeli sve kote. Inače- stanje redovno. Dijete raste, svira, uživa u svome pubertetu, koliko se već u pubertetu može uživati. Ja također sviram, snimam, pišem... spremam se da zbrišem, ili se barem tomu nadam.

Džaba pitaš, ni ja nisam odavde

Ptica bez svog jata, otpadnik

Ovdje začet, rođen, dvaput pogođen,

Šta to vrijedi, kada nisam pripadnik

Već samo stranac, (i to domaći)

K’o Mostarac na pogrešnoj strani mosta

Stranac, (takvi su najgori),

Sve go mješanac, istina je prosta

Život prođe, a ti čekaj

U Državi Za Čovjeka

Odavno su podijelili plijen

Biće bolje, nemoj tako

Rahat patnja, i polako

Saburom je džennet napravljen

K’o fol “multi”, nazor “kulti”

FeTVa novi Sitcom vrti

“Sve će to narod poZlajiti”

Vidim, Fina Gradska Raja

(Rodni list kao medalja)

Opet će nam stravu saliti

Brašno skupo, nema hljeba

Glasao si, šta sad treba!?

Da nam živi, živi glad!

Zdjela prazna, čorba posna

Biće opet "Mirna Bosna!"

Čim komšiji crkne Milorad

Kada drugo sve izblijedi

Dobar krivac zlata vrijedi

"Vidi šta nam radi onaj gad!"

Molim lijepo, ako smijem

Da mi neko razotkrije

Komšo... a šta kad nam crkne Milorad?

opisanim, na ovom blogu, devetog februara ove godine sam bio mrtav trijezan. Jutros dođem kući mrtav pijan oko četiri (ej em, po američki), i probudim se bez vidljivih povreda. Šta reči, kakvu poruku poslati?

... aplauz koji je Angelina Jolie dobila prije filma, je bio veći od onoga poslije.

Odrastao čovjek bi morao znati da, bez obzira na ideološke razloge, neke stvari uvijek treba kupovati kod "anamo onih", a nipošto kod Alijinih Srba.

Listam stare zapise i skontam da sam pola stvari pozaboravljao. Poslovica kaže: "Budala pamti, zaboravan piše, pametan čita...", ili tako nekako. Sve u svemu, eto mene opet. Još samo da mi se nešto zanimljivo desi, pa da imam o čemu pisat.

Za sada je najzanimljivije to što me boli lijevo rame od pada na snoubordu s kraja prošle godine, dok se lakat, koji sam skrhao pri padu sa bicikla, prošlog ljeta prilično oporavio. Da nema ožiljka već bih tu lomljavu i zaboravio. Doduše, boli me i vrat, ali ne bih mogao tačno reći koji pad je to uzrokovao, jer uvijek imam kacigu na glavi. I kada padam i kada ne padam. Dakle, glava me ne boli. U stvari, boli, ali to je samo zbog toga što nosim stare dioptrijske naočale. Koljena me bole još od ponedeljka jer sam dugo čučao u snijegu, čekajući sporije daskaše na Jahorinskih -20C. Tada sam se i prehladio pa svakih pola sata trčim u WC. Srećom, tamo me ništa ne boli, ali ako nastavim ovim tempom, svašta se može očekivati.

Jebo te, otkad nisam pisao, već me jagodice bole od ovo malo kuckanja.

Šta ima kod tebe, bolan ne bio?

...

U pičku materinu... sad bih najrađe nešto opsovao!

ali kletva nas je stigla.