"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

08.12.2005.

Nomen est Omen

Ima jedan osmogodišnjak u komšiluka kojeg ostala djeca zovu Hodža, vjerovatno jer pohađa mejtef. Starog mu dugo poznajem, ali nikad nismo bili u istoj raji. Uvijek srdačno, “Zdravo komšija!” ali rijetko kada dalje od tog pozdrava. Prvi put se oženio krajem osamdesetih, početkom rata se ispalio u Njemačku, krajem rata se vratio sa drugom ženom, ona mu rodila Hodžu i njegovog mlađeg brata...Šta se desilo sa prvom ženom, da li je i sa njom imao djece nisam znao. Prošlog ljeta, Hodža i brat su nestali iz vidokruga, gotovo su se prestali družiti sa osalom djecom. Onih par puta kada bih ga sreo, uvijek su bili u društvu meni potpuno nepoznate djevojke od nekih 13 – 15 godina. Dođe jesen, i eto njega u mojoj bašti. Važna utakmica protiv klinaca iz komšijske mahale, a lopta ispuhana.
- Nema problema, Hodža, sad ću ja po pumpu pa ćemo to srediti. Nego, reci Ti meni, ko je ona fina cura sa kojom sam te ljetos viđao?
- To mi je sestra.
- Čuj!? Nisam pojma imao da imaš sestru? To Ti mene foliraš?
- Ne foliram Čika Corto, Alaha mi! Stvarno imam sestru. Znate, moj Babo je njen Tata.

Corto Maltese
<< 12/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 380262 pride

Powered by Blogger.ba