"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

15.12.2005.

Dogodilo se jednog ljeta

Elisabethin tok misli me podsjeti da Vam ovo ispričam:
Bio sam redovan na Lastovu krajem osamdesetih. Odsustvo stranaca, koje je odbijala zabrana pristupa na ostrvo zbog postojanja povelike kasarne JNA, te odsustvo papaka koje je odbijala daljina su povoljno utjecalo na opštu atmosferu, a posebno na cijene u kafanama i neuobičajenu ljubaznost lokalnog stanovništva. Kamp u Ublima je bio komuna svih generacija gdje nije bilo mnogo pravila: hoćeš go, hoćeš obučen, niko nikom ne smeta. Nemoj puno prznit naokolo, ne pravi buku kada djeca spavaju i to bi bilo to. Bili smo lijepi, opušteni, lijeni…a najopušteniji je bio Ipe. Lagana cuga i meza od zore. Uvijek pripit, nikad pijan, take it easy, samo laganini.
Na suprotnom tasu te vage je bila Lili. Ona je kvarila idilu. Na Lastovo je došla sama, za razliku od večine koji smo boravili u paru, a neki bo’me i u triju. Bilo je to jedno koščato, žilavo stvorenje u ranim 30-tim godina, puno bijesa i gorčine; kolerična, zajedljiva, u potpunoj kontri sa nama lijenim, opuštenim, lijenim…Što je najgore, Lili je bila aktivni ters. Presretala je druge napadajući ih za svaku sitnicu, pravila od muhe medvjeda, izmišljala probleme. Neko bi je ignorisao, neko drugi bi se dokačio sa njom, što nije bila isplativa varijanta. Otpor bi joj nabio adrenalin i sa još večom strašću bi se usmjeravala na žrtvu. Jedared joj se na putu nađe Ipe. Imao sam priliku da prisustvujem toj sceni. Razlog za svađu je bio trivijalan, kao i obično, a snaga napada je bila nevjerovatna. Pravila je neopisivu buku na ujednačenih 1000HZ, uz nekontrolisano mahanje rukama i prijeteće unošenje u lice. Nije bila samo strast u pitanju, postojao je tu određeni smisao i organizacija. Lili je bila profesionalni kavgadžija.
Ipe je mirno saslušao petominutnu tiradu. Kada je Lili, konačno, morala napraviti pauzu da uzme dah, položio je ruku na njeno rame i polako, očinskim glasom rekao:
"Lili! Slušaj pažljivo šta Ti imam reći! Lili, jebi se! Samo se malo češće jebi i vidjećeš…sve će doći na svoje."

Slijedećeg ljeta, Lili se pojavila malo okruglija, puno sporija, smirenija i zadovoljnija, u pratnji simpatičnog momka njenih godina. Jedina buka koju je proizvodila, dolazila je noću iz njihovog šatora. 1000 herca, još uvijek stabilnih i jakih, ali miroljubivih.
Žao mi je što Ipe nije bilo tu da je čuje. Rak, koji ga je pomalo grickao prethodne tri godine, konačno ga je pojeo početkom proljeća 1990.

15.12.2005.

O tempora, o mores!

Sve se vraća…
Kada sam bio petnaestogodišnjak moj Stari je bio toliko glup da se sa njim uopšte nije moglo razgovarati. Mnogo vode je proteklo od tada i ja, napokon, uviđam da je Stari u međuvremenu jako napredovao.
Sa druge strane Corto Junior, koji još nije ni blizu 15-te, u zadnje vrijeme me ispod oka pogleduje…i sve rjeđe pitanja postavlja.
(nastaviće se...)

Corto Maltese
<< 12/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 322283 pride

Powered by Blogger.ba