"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

21.12.2005.

Baš Ti je ova sofra cool, gdje Ti dijete ide u school?

Piše mi uncle Ibro:

Dragi naši u zavičaju,
Ne možemo još da konfirmujemo naš dolazak ovog ljeta, ali kako sada stvari stoje, izgleda da ćemo morati kanselovati tikete koje smo bukirali, jer nas ubi morgidž za taun haus što smo kupili. Doduše, za tikete imamo, ali ne možemo skupiti za prezente svima vama, dajdži i ostaloj familiji. A jebiga, bez toga ne ide da dolazimo jer nećemo da nas smatraju za nekakve pankove, kao što su pričali za Seju i njegove kad su svojima donijeli po 100 dolara, kako su fukara i kako ništa nisu uradili u Kanadi. Mi tako nećemo. Jal' dolazimo k'o hadžije jal' nikako. Zato smo se i dogovorili da sejvujemo što možemo više i da sve odložimo za sljedeći vekejšn.

Inaće, mi živimo dosta dobro. Ja radim ful tajm i još dva part tajma, a Razija je našla i treći part tajm preko vikenda, ali smo dobro uskladili šifte pa možemo da se viđamo svakog drugog vika. Mozda je to malo nezgodno za Džesiku, ali njoj plaćamo dej ker poslije škole, a odatle je uzima bejbi siterka i dovodi kući na spavanje. Ona, iako je mala, konta da mi ovoliko radimo za njeno dobro i da ovako mora sve dok ne otplatimo morgidž. Svaki fri tajm koristimo da budemo sa njom, pa smo je tako last samer (ili to bi pretprošlog?) vodili cijeli dan na Grejt Lejks. Kupili smo joj i hot dog i ajs krim i od tada stalno svima priča kako joj je bilo bjutiful.

Ja imam dosta posla oko taun hausa - katujem travu, čistim atik i nekako ugrabim par sati dnevno da sređujem bejsment jer hoćemo da ga rentamo I tako povećamo inkam. Kao što vidite, da je lako - nije, ali kad je čovjek hard vorker i kad dobro isplanira skedžual može na sve stići. Ja sam lijepo dotjerao liniju na 130 paunda, pa se neki naši kokuzi odavde šegaće da sam se osušio zato što puno radim i spavam samo četir sata, ali to je samo zato što su oni dželous na mene, a i ne znaju da ja uvijek ugrabim bar 45 minuta slipa u sabveju.

Čovjeku više i ne treba, a I, kao što rekoh, to je samo tih prvih 25-30 godina, dok ne otplatimo morgidž, a poslije ćemo da uživamo. Sve je lako kad imaš svoj target.

Čuo sam da Sejo i ove godine ide za Bosnu. Jebiga, može mu se kad vec deset godina čući na velferu i jos razvozi picu za keš, a žena mu otvorila Bjuti salon u stanu pa ove nase guske navalile ko nezdrave na her kat u nje. Ali, šta im vrijedi kad ne znaju da investuju nego sve spiskaju na putovanja i neke druge stjupid šeme. Zato će sav život biti fukara koja rentuje svoj apartment, a mi imamo properti i sejving akaunt u banci. On stalno mejk fan od mene i priča okolo kako sam ful i ne znam da živim. Ali polako, doće maca na vratanca i njegovog apartmenta! Ja sam već obavijestio Revenju Kanada o njegovim biznisima, pa ću ga pitati kako se živi kad bude počeo plaćati taksu za sve ove godine. A to što on misli kako mi ne znamo da živimo, malo se zajebo!

Skoro svaki satrdej uveče ja i moja Raza popijemo kejs piva – onaj mali od siks. Doduše, ona popije samo jedno zato što mora na najt sift od devet, ali se zato ja rileks i smažem sve ostalo jer u sandej radim tek od osam ujutru. Zato, kad ga vidite nemojte vjerovati šta priča jer on nije čovjek za rispekt. To je rizon što vam nisam poslao dolare po njemu, jer znam da će reći da sam goljo i da grabim samo za sebe. Vi znate da to nije zbog toga, nego zato što sam temporari short, ali i to je samo dok ne otplatimo morgidž, znate već, prvih 25-30 godina. Poslije ćemo svi da uživamo.

Selam svima iz Toronta, Ontarijo

A sad odoh da editujem post.

21.12.2005.

Jack pot, htjedoh reći: Velezgoditak:

"Ševerdijine sentence zvone slogovno ročene u srok kojim se nerijetko đilita konjanik vitez, megdanski raspoložen, i svježe odzvanja daleka, patrijarhalno nadahnuta pjesan. Nezaboravne su također, jer odista dojmljive, slike draganja, radosti i igre ovog pučki dobrohotna, poudžbeno ufitiljena pojca iz pjesni: "Mali moj lijepi dragi unučiću". Djedov klik s naramljenim unučićem: 'Kunem ti se dijete dobrim Bogom/ Koji mi znojno čelo vjetrom hladi/ Sretniji sam biti konj pod tobom/ Neg ministar u bilo kojoj vladi.' Ševerdijinu oku, dakle, ne izmiće iz vidokruga -- svi to dobro čuju -- ni proces privatizacije u domaji."

(Iz najnovijeg "Hrvatskog slova": Joja Ricov o pjesništvu Duška Ševerdije, 80-godisnjeg hrvatskog pjesnika iz Zatona šibenskog, političkog emigranta iz Cordobe u Argentini)

Corto Maltese
<< 12/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 322282 pride

Powered by Blogger.ba