"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

22.12.2005.

Isto Ti je to, matere mi!

Kiki i ja smo bili prava djeca samoupravnog socijalizma. Plodovi miješanog braka, odrasli na filmovima sa Batom Živojinovićem i Ljubišom Samarđićem. Ideološki, naš svijet je bio crveno-crn. Na jednoj strani su bili naši tj. partizani a na drugoj njihovi tj. okupatori i domaći izdajnici. Bez razlike. Kikijev stari je bio penzionisani podoficir JNA, mislim da je otud izraz “bez razlike” za njega imao bukvalno značenje.
Zima “90 na “91.Vraćamo se Kiki i ja iz Zvornika.
Mrak nas zateče na Romaniji.
Cesta blokirana.
Od podneva napadalo skoro pola metra snijega.
Milicioner u Sokocu nam reče da će grtalica prokrčiti put za sat ili dva i da je bolje da se za to vrijeme negdje sklonimo.
Parkiramo pred prvu kafanu.
Naručimo čorbu.
Iznad šanka je visila tabla sa natpisom koji je otprilike glasio: “Zabranjeno razbijanje čaša, flaša, lomljenja inventara i štipanje umjetnice”.
Gazda donese čorbu.
Uđoše četvorica neobrijanih likova, mogli bi biti zalutali ljubitelji ZZ- Top-a, ali šubare ih odaju.
“Gazda, što je vođe tiho!? Daj nam čet’r ljute i pusti kakvu muziku!”
Bilo je prerano da izađe umjetnica, pa gazda pristavi kasetu. Mislim da je u pitanje bio Bora Drljača: “Srpska se truba sa Kosova čuje”, zatim: “Ko to kaže, ko to laže” i sličan repertoar.
Oni likovi srču šljivu i pogleduju u našem pravcu, provjeravajući kako reagujemo na vedre note.
Mi srčemo čorbu i ne gledamo ni u čijem pravcu već, naprotiv, pazimo da nam se pogledi ne susretnu.
Na brzinu smirimo jelo i zovnemo gazdu:
“Da platimo!”
“Tri’est i šes’. Jel jelo bilo dobro?”
“Dobro, dobro, svaka čast!”
"A odakle ste, momci?"
"Ma nema veze gazda, čorba je odlična. Živio Ti nama!"
Ostavljam pedeseticu i ne čekajući kusur napuštamo krčmu, trudeći se da izbjegnemo “eye contact” sa sa veselim društvom iz ćoška. Kad smo sjeli u auto i udaljili se par stotina metara, Kiki zavjereničkim tonom razbi tišinu, otkrivajući veliku istinu koju je upravo spoznao:
“Corto, jebo Te, ovo je prava ustaška kafana!”
Ja ne mogu da vjerujem svojim ušima. Još uvijek isprepadan, pod utiskom prvog susreta sa četnicima od kada sam kao dijete gledao "Bitku na Neretvi" proderem se:
“Četnička, Kiki, četnička!!!”
“Pa ja. Koji me kurac ispravljaš kad sam i ja to rekao!?”

Corto Maltese
<< 12/2005 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 322282 pride

Powered by Blogger.ba