"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

31.01.2006.

Izjava za novinstvo, uključujući i štampu

Povodom učestalih protesta, pa i otvorenih prijetnji vaskolike Bosanskohercegovačke javnosti prinuđeni smo da opovrgnemo dio informacija objavljenih u članku: "Imam jednu novogodišnju Želju" , od dvadeset devetog nula prvog ove godine. Grubom greškom urednika navedeno je da je, prošlog Božića, Vidovita Džemila kazala da će do pobjede F.K. Sarajeva nad F.K. Željezničarom doći početkom 2005. godine po Hidžretskom kalendaru. To je notorna laž, jer nit' je to Džemila izjavila nit' je bio Božić, nego je to par dana pred Bajram prorekla Vidovita Azira. Koristimo ovu priliku da se izvinemo našim poštovaniim čitaocima, Gospođama Džemili i Aziri, kašikama, grahu, tokarima, Božiću, Bajramu, Novoj Godini, Sulji, navijačima jednog velikog Sarajevskog kluba, kao i navijačima onog drugog kluba.

P.S. Fotografija u prilogu je tu radi balansa snaga, predstavlja integralni dio ovog demantija, i u druge svrhe se ne može koristiti.

30.01.2006.

Zimska Bajka

Znam da ovo što slijedi graniči sa naučnom fantastikom i da će mnogi od Vas prezrivo odmahnuti i reći: ”Corto, ala lažeš!”, ali ja to zaista moram sa nekim podijeliti.
Jednom davno, jako davno, imao sam dragu koja je, pak, imala vruća stopala. Jesam majke mi, ne pomak'o se s mjesta ako sam izmislio. Dođe mi nešto toplo oko srca kad god pomislim na nju. Oko tabana također.
Iz nekog nedokučivog razloga, sjetim je se svake godine otprilike u ovo doba.

29.01.2006.

Željo moj(a)

Negdje oko Božića 2005, Suljo, po zanimanju tokar, po karakteru pitar sa dna kace, navrati do vidovite Džemile da je pita kada će Sarajevo najzad dobiti Želju.
Džemila provrti par kašika, razlije šolju toza, razbaci šaku graha i kaže:
"Sarajevo će pobjediti Želju početkom dvijehiljadeipete."
"Kakav bona početak, kakva 2005.-ta!? Džemila jesil' normalna, ima još samo hefta do kraja godine!?"
"2005.-te hidžretske Suljo, hidžretske!"

29.01.2006.

Obična nedjeljna dosada

Nemam ništa pametno da kažem, pa pomislih...možda je baš sad pravo vrijeme i mjesto za to.

27.01.2006.

Atom Heart Mother

U toku životnih zbivanja bijah predmet svakojake sprdnje i zajebancije, te nepravdi koje su me pratile u svim društveno-političkim strukturama počev od haustora, zgrade, škole pa do užeg i u šireg zavičaja. Napadali su me zbog mog slobodarskog duha, zbog pružanja otpora svakom nametnutom autoritetu, pretjeranog avanturizma i egzibicionizma, otvorenog prezira prema tradicionalnom moralu, ukratko, zbog dvije stvari: svega i svačega. Ipak, jednog sam bio pošteđen; gotovo niko mi nije zamjerao nedostatak inteligencije. Niko, osim nje. Zalud petice i pobjede na takmičenjima iz matematike, slabo vrijede diplome i plakete donesene sa "TITOvih Staza Revolucije", ništa ne bi značilo i da su me tri MENSA-e primile pod svoje skute; do dana današnjeg, šta god uradio ili ne uradio, ja bijah i ostah Mamina Budalica. Ili Budaletina, zavisno od visine načinjene štete. Jer Mama uvijek zna bolje.
Prije par godina podsjeti mene drugarica Žbilja na neke ratne dogodovštine. Kaže: "Corto, Ti si tokom nemilih događaja koji zadesiše našu domovinu, i nas kao njene štićenike, bio jedini optimista u okruženju. Doduše imali smo mi i Vehbiju Karića, ali za razliku od njega, Ti si, ponekad, zvučao suvislo. Sjećam se da, u pojedinim trenutcima kada je moral padao na niske grane i kadi smo mislili da je sve gotovo, upravo Ti bješe najbučniji glasnik svijetlije budučnosti, govoreći nam da se ne brinemo, da ćemo razvaliti mrskog neprijatelja, i svi se vratiti kućama. Posebno mi je u pamćenju ostalo kada si, jednom prilikom, podijelio sa nama jasnu viziju svog ulaska u Ilidžu, pobjednički jašući zarobljenog Belog Orla!" Pitam ja Žbilju: "Žbiljo, druže moj ratni, antifašisto, ako nе bratе po oružju, onda bar sestrо po lanč paketu; da li je moja Mama prisustvovala tom proročanskom trenutku?" (u isto vrijeme pitajući sebe, da li ću se okad otarasiti upotrebe ovakvih monstruozno teatralnih rečenica)
"Svakako da jeste, Corto. Te riječi upravo bijahu upućene nama dvijema, kao utjeha, dok smo razmjenjivale potoke suza jednog hladnog januarskog dana, godine ratne hiljadu devetsto devedeset pete.", zbori Žbilja, dok je ja slušam, djelomično odsutan, mučeći se da skontam dal’ sam ja nju, il’ je ona mene zarazila ovim suludim arhaičnim stilom.
Veseo ko mali tranzistor otrčim ja Mami, da je podsjetim na taj lucidni trenutak i zaradim koji IQ poen kod nje.
Opišem joj cijelovitu situaciju, te pitam, sav služben: "Mama, sjećaš li se navedenog događaja?"
"Dođi da Te mama zagrli!", zove ona, "Naravno da se sjećam! Baš si mi, tom prilikom, podigao raspoloženje. Ne pamtim da sam se, tokom rata, ikom tako slatko nasmijala, kao Tebi i tim tvojim budalaštinama.
"Hoćeš reći, podsmijevala."
[i]"Ne uzimaj to k srcu sine! Zar je iko normalan, u doba opšteg pesimizma i beznađa, pod topovskim granatama i snajperskim hitcima, mogao vjerovati da ćemo živu glavu izvući i uz to se vratiti kućama!? Rijetko su kome, u to doba, takve gluposti padale na pamet?"
"Ali Mama, nisu gluposti. Vrijeme je pokazalo da su svi ti zlosutnici bili u krivu a ja u pravu!"
"Bleso jedna, opet si pogriješio! Vrijeme je samo pokazalo da se i budali ponekad posreći! [/i]

P.S. Ova priča ima mnogo dublje značenje nago što se na prvi pogled čini. Ko ne vjeruje- magarac!

26.01.2006.

This file is closed

26.01.2006.

И Bbисх И Bbере а Беттер Поет

Виртуал реалиту агаинст реал емотион
Тхе мессаге bbас сент
Бут тхе лине bbас деад
Дистанце анд пассион ин хуге диспропортион
тхис ис тхе енд
Лет'с 'нот претенд

Футуре ис релативе хистору ис тентативе
Феелингс аре пристине
Бут тхе линк ис торн
Ат леаст му деар, тхе лессон ис цлеар:
Уоу цан ханг уп тхе пхоне
Bbхен тхе тхрилл ис гоне

Виртуал реалиту литераллу фелл апарт
И фиxед му смиле
И пиннед ит тигхт
И bbисх И wере ат леаст со смарт
То хаве цлосед тхе филе
Bbхен тхе тиме bbас ригхт

25.01.2006.

071

Stiglo mi pismo od opštinskog suda II u Sarajevu.
Obavještavaju me da je pokrenuta procedura da mi se oduzme status izvornog Sarajlije.
Osim što posjedujem rodni list Opštine Centar ne ispunjavam ni jedan drugi uslov.
Već godinama kršim neka od osnovna pravila ponašanja.
Argumentaciju protiv mene uključuje svjedoke i materijalne dokaze.
Postoje osobe koji mogu potvrditi da me nikad nisu vidjeli kako ulazim u Bazene ili u Aqua-u. Sukladno, nikad nisam viđen ni da izlazim odatle. Ni uspravno, niti četveronoške.
To bi mi možda i oprostili, ali uvidom u dosije opštinskih MUP-ova ustanovljeno je da nikad nisam bio ponosni vlasnik Golfa dvojke dizela. Čak ni keca benzinca sa troja vrata.
Optužbe su teške i ne znam da li se uopšte isplati da ulažem prigovor.
Jer, osim osnovnih, administrativnih ne ispunjavam ni dopunske, pravosudne uslove.
Advokat mi nije Fahrija Karkin.
Ima li neko savjet, dobar, a besplatan.
Tek da ubijem vrijeme dok Lunjo iziđe iz bolnice i do sljedećeg poglavlja one priče što nastaviće se…

24.01.2006.

Bonus Penis Pact Est In Campus, ili: Jutro će promjeniti sve

Znate za onu glupavu doskočicu:
"Koji je glavni dokaz da su muškarci pametniji od žena?"
“Koji?”
"Pa to što su ih ubijedili da je 20 centimetara ovoliko!" (pri tome se palcem i kažiprstom jedne ruke pokaže "ovoliko" kao dužina manjeg mobitela, dakle 7-8 cm)
Znate! Odlično, to će Vam pomoći da bolje shvatita priču koja slijedi..


"Upomoć! Upomoć! Aaaaaaa!!!", razbijao je večernju tišinu vapaj moje drage.
Kiki je skočio kao oparen: "Corto, jel’ se ovo TD (Tvoja Draga) dere?"
Ja, naviknut na slične ispade, lijeno se izvukoh iz mreže za spavanje, i rekoh:"Ma ja! Odoh da vidim kakav belaj je sad napravila."
"Nemoj sam! Idem i ja s tobom.", ponudi se moj vijerni drug Kiki, antifašista.
Krenusmo do uvala iz koje je urlik dopirao. Iako smo se približavali,glas MD (Moje Drage) je postajao sve tiši. Kada dođosmo, zatekosmo MD okruženu sa dvadesetak, što ljudi što žena. Prvi talas histerije je prošao i ona je, prilično smirenim glasom, širila ruke i nešto objašnjavala okupljenoj gomili.
Ja je prekimuh:
"MD šta opet izvodiš? Pola kampa si digla na noge. Valja svima sad stravu salit'!"
“Vrišt'o bi i Ti da je hobotnica safatala. Ja ušla u vodu da saperem noge, kad ono plop!”
“I, gdje je navedena neman sada?”
“Zgulila sam je i bacila u more.”
“Pa što je nisi bacila na stijenu, da je skuhamo za večeru?”
“Jesi li Ti normalan, ja se ovamo borim za život, a Ti razmišljaš o klopi!”
“Dobro, jebo tu priču!",uleti Kiki u raspravu," Kolika je, stvarno, bila ta hobotnica?”
Na to MD stavi ruke u širini svojih kukova (mmm, što sam volio te raskošne kukove), odmjeri dlanovima jedno pola metara i reče: ”Ma evo, baš objašnjavam ljudima. Bar dva’est centi u dužinu.”
Kratko sam uživao u novostečenoj slavi, tek do narednog jutra i odlaska na plažu. Plaža je, naime, bila nudistička. Praćen desetinama pogleda, ženskih, razočaranih i muških, punih olakšanja, po prvi put u životu se stvarno osjetih razgolićen.
A MD i ja? Vratismo se u Sarajevo i uskoro svako na svoju strani. Ostala mi je u dragom sjećanju nakon što smo proveli zajedno tridesetak predivnih dana. Što za vezu koja je trajala gotovo devet mjeseci i nije tako loše.

24.01.2006.

Brojač Posjeta


That's one small step for a man, one giant leap for his vanity!



23.01.2006.

Riba Ribi Ribu Riba

From: Corto Maltese
To: Riba Ribi
Subject: Re: Kako, ali kako?
Date: Fri, 16 Dec 2005 05:32:56 -0800 (PST)

Piši Deda Mrazu i traži da Ti za novu godinu pošalje moj dosije, to jest otpusnicu. Obećavam da će Ti se želja ispuniti




Riba Ribi <ribaribi@hotmail.com> wrote:

ti si obecao da ce mi se zelja ispuniti. ja pisala djeda mrazu, ali nikakav odgovor nisam dobila!!!! (otpusnicu???)





Date: Mon, 23 Jan 2006 14:10:53 -0800 (PST)
From: "Corto Maltese" <mlts_crt@yahoo.com> Add to Address
Subject: Re: Kako, ali kako?
To: "Riba Ribi" <ribaribi@hotmail.com>

Draga Ribo,
Lagali su Te kada si bila mala. Deda mraz, kao jedinstvena ličnost, ne postoji. Ko bi normalan očekivao od jednog starijeg čovjeka da pročita sva dječija pisma, pisana na raznim jezicima, obiđe cijelu planetu za jednu noć i svima, bez greške, podijeli poklone. To se jednostavno protivi zakonima fizike i zdravog razuma. Istina je slijedeća:
Trenutno u svijetu, pod raznim imenima, operire 48 Djedova Mrazova i to po sljedećoj regionalnoj zastupljenosti:
12 Sjeverna Amerika (US i Kanada)
7 Južna Amerika
10 Evropa (EU)
2 Evropa (van EU)
5 Rusija
4 Azija (bez Kine)
4 Kina
2 Australija
1 Afrika
1 (part time) Oceanija
Kao što vidiš, oni su raspoređeni prema kupovnoj moći, a ne prema broju stanovnika. To je i logično, jer bogata djeca su zahtijevnija od one siromašne. Lako je donijeti praćku nepismenom malom Amazoncu ili šaku riže žgoljavoj Etiopljanki, ali hajde spodbij PS 2 sa svim priključcima razmaženom derištu iz Alabame, i provuci je, neoštećenu kroz dimnjak. Odoše leđa.
Zbog te regionalne podjele, došlo je do ovog nesporazuma. Tvoje pismo je primio Australski Santa Claus, i trebao ga je, putem brze pošte (nisi valjda mislila da irvasi sve to rade), proslijediti svom Balkanskom kolegi, poznatom kao Kijamet Efendija, ali zbog štrajka FedEx-ovih pilota (sa kojim ove sezone imamo ugovor o distribuciji) sve pošiljke za Evropu su ostale zarobljene na Kijevskom aerodromu. Pošto se u međuvremenu zakuhalo, to jest izbio ovaj plinski rat između Rusa i Ukrajinaca, Ukrajinci su odlučili da sva ta pisma konfiskuju i iskoriste kao alternativno gorivo. Ako ima pravde, tvoje pismo, možda upravo sada grije ručice nekog malog Ukrajinskog beskućnika. Kao što vidiš, i globalizacija nekad čini dobra djela. Pošto je već 23 januar, novogodišnje želje se više ne ispunjavaju. Doduše, rektorat je odobrio jedan dopunski rok za ljubitelje Julijanskog kalendara, ali si na žalost i na njega zakasnila. Uskoro će Hidžretska nova godina, međutim, taj program je još u probnoj fazi, pa Ti ga ne bih preporučio. Predlažem Ti da do istine o meni pokušaš doći preko drugih likova iz bajki kao što su Dobre Vile, Čarobnjaci...u stvari mislim da imam rješenje: Biću Tvoja zlatna želja! Pusti me i ispuniću Ti ribicu. Tri puta!

23.01.2006.

Also sprach Abdulah S

“Dino, sine, kakav Ti je ovo stih– Ja bih svjetlost zvao mrakom!?!?
I meni je Alija drag ali ne bih svjetlost zvao mrakom taman očiju nejmo!”

21.01.2006.

snoitatouQ s'otroC fo kooB morf :tcejbus

.ovejaraS , ( caloD) atlaM , enidog .6002 ,araunaJ .12 amitas mijnrečev minar u
,esetlaM otroC

"?irbarh udub ad ukilirp itami eć adak ,irdum adas ćev us okA .amidujl mintemap midalm mejurejv eN"

20.01.2006.

Konac djelo krasi. nastavak

Ma jebe se mene, ja sam macho. Ne znam što bih se ja treba zamarati onim što me se ne dotiče. K'o da će mene neko ružno pogledat ako mi je sexualna dnevnik deblji no u Mesaline. Ali da sam žensko vjerovatno bi mi nešto ovako prošlo kroz glavu. A onda bi' sjeo, htjedo' reć'- sjela i napisala:



Pročitala sam nedavno da su osobe oba pola spremne za ozbiljnu vezu tek ako su prethodno promijenile najmanje 12 partnera. Znam, reći ćete da je obična laž- samo laž a statistika- prokleta laž, i slažem se sa tim; ipak vjerujem da se istina vrzma negdje u okolini tog broja. Za nekoga 5, za nekoga 15, ali više od jedne(og) svakako.
Za djevicama tragaju i njima se žene muškarci koji ne podnose kritiku.
Oni koji naivno misle da su nevinost prije braka i vjernost u braku sestre blizanke.
Koje pokreće sujeta, želja za posjedovanjem i strah od gubitka.
Dok tiho pate od viška ljubomore i manjka samopouzdanja.
I neka pate, jebem li im mater luzersku i kompleksašku!
Pobogu, ako nisam imala nikoga prije njega, kako će znati da je on baš taj za koga se vrijedilo čuvati?
Ako mi je prvi kako ću znati da mi je i pravi!?
U svijetu AIDS i drugih spolno prenosivih bolesti, sexualna istorija nije moralno nego higijensko pitanje. A higijena nema toliko veze sa kvantitetom nego sa kvalitetom. Samo jedan pogrešan partner, bez zaštite i ne treba Ti večeg belaja. U svijetu lažnog morala, u svijetu dvostrukog, trostrukog, ma koga ja to foliram...u svijetu bez morala, zašto bi mu bilo važno da li mi je prvi, treći, šesti ....
Sasvim je suprotno mišljenje imam o namjeri da se u nečijem životu bude poslijednji.
Mogu reći da mi se jako sviđa ta ideja.
Da budem poslednja Onom za kojega bih željela da mi bude zadnji.
Da mi bude poslednji Onaj koji bi želio da mu budem zadnja.


Kortina, mrš o' te tastature, opet buniš narod kojekakvim blebetanjeima o ženskim pravima. Nego hvataj se ti krpe i usisavača, vidi kak'a Ti je kuća! Hajmo, leti, šta se čeka! Al' mi prvo nareži nešto ukoso, prije nego počne tekma. I donesi mi pivu! Ne trabaš mi je Ti otvarati, sam ću! Naravno da ću sam! Da mi ne mahalaš poslije po komšiluku kako ja prsta ne pomaknem, dok Ti, jadna sve sama moraš. Čuj nje, jadna!? I bićeš jadna kad mi dođe moja žuta minuta! Ako te dokačim, imaćeš rašta kukat'! Ajd sad briši, evo Kolina već odsvir'o početak! I kad počneš čistit', uzmi metlu mjesto usisavača, manje se čuje!


19.01.2006.

Dobrodošli u moj spomenar! Piši, briši, ali znaj, listove mi ne kidaj!









Ime i prezime: Korto Malteze
Datum i mjesto rođenja: Malta (Dolac), desetog jula dogodine ću navršiti tačno 120 godina.
Rasa: Ljudska.
Boja kože: Promljenjiva, pod utjecajem godišnjih doba, nivoa i vrste uzbuđenja i sl.
Vjera: Nepokolebljiva.
Šta prvo primjećujete kod osoba suprotnog spola: Ne znam, valjda ono što mi prvo upadne u oči?
Bitni dani u Vašem životu: Ne znam kako to ide kod drugih, ali meni je svaki dan bitan. U našem životu.
Omiljena hrana: Trenutno sam sit svega, ali hvala na pitanju.
Omiljeni miris: Miris kože moje Drage.
Omiljena zemlja: Humus, ali mi ni ilovača nije mrska.
Da niste to što jeste, šta biste bili: Bio bih ono što nisam.
Imate li kućnog ljubimca: Imam. Grinje.
Ko brine o vašem izgledu: Niko, zar to nije očigledno!?
Najbolji prijatelj: Ne smijem odati, da se ne ufura.
Šta morate imati u frižideru: Struje, inače neće da hladi.
Omiljena knjiga: Otkud meni, dijete drago, vremena za čitanje!? Smori me ova kablovska TV.
Omiljeni pisac: Vidi odgovor na prethodno pitanje.
Omiljeni film: Bambi.
Omiljeni glumac: Opet Bambi, u stvari onaj zeko sa Bambijem, nikako da mu zapamtim ime.
Omiljena glumica: Jessica Rabbit, supruga Zeke Rogera.
Vaš životni moto: Jebi ga, i pad je let! Čuvaj doleeeee!!!
Hobi: Sve što moram da radim a za to me ne plaćaju- ja to nazovem hobijem, bude mi lakše.
Poroci: Svi, osim teških droga i lakih muškaraca.
Tri dobre osobine: Nema, nema i nema.
Tri loše osobine: Lažem za trojicu.

19.01.2006.

Viljuška Piše Srcem

Zamolio bih sve putnike namjernike da posjete Ibru
, a poslije toga, ako Vam nije zahmetli, svratite do najbliže banke ili pošte, pa... kol'ko kome savjest nalaže i primanja dozvoljavaju.

18.01.2006.

A koliko si imala ljubavnika

a koliko si imala ljubavnika?
i gdje si sve s njima spavala?
i što su ti govorili?
i kako, kako je bilo?
daj mi mira. čujes, daj mi mira, fućkam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama i u
policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi već, kao nesnosnu muhu
pratim očima tvoj lik po svim
kutovima, idi, izleti kroz prozor, nek te odnese propuh,
idi, nemam vremena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svjetiljkom,
izgubi se među slovima ove glupe knjige što
je čitam.
idi, ne volim te, ništa neću, ništa te ne pitam,
to me ne zanima,
fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed
i sijed ću te još voljeti, nozaimeisusovo
koliko,
koliko si ih imala?
Jíři Šotola,
1924-1989

(nažalost, neće se nastaviti)

17.01.2006.

Ko se zadnji smije...

-Mogu li to shvatiti kao “Da”?
-Da?
-Super. Sutra idemo po stvari i seliš kod mene.
-Važi.
-Volio bih da budem načisto sa jednom temom prije nego preseliš.
-A to je?
-Vidiš, ja o Tvojoj prošlosti ne znam gotovo ništa. Družimo se sa mojom rajom, koja zna sve o meni, posjećujemo moje roditelje, pročitala si moj dnevnik, upoznala si…
-Ne okolišaj! Šta Te tačno zanima?
-Pa…na primjer… koliko si ih imala do sad?
-Znala sam da ćeš me to kad-tad pitati. Stvarno ste svi isti.
-E vidiš, ja mislim da se ne radi o tome ko je isti a ko drukčiji, već ko iskren a ko nešto krije.
-Ali to je istorija, šta je bilo bilo je. Gotovo, Kaput.
-Slažem se sa tobom i baš zato što je gotovo možeš slobodno da mi kažeš, prošlost ne smije predstavljati prepreku.
-A jesi li Ti siguran da si spreman za susret sa mojom prošlošću?
-Probaj me!
-Dragi moj, pazi se dobro! Meni se bliži trideseta, ne očekuješ da sam provela najbolje godine skrštenih nogu!?
-Ništa ja ne očekujem, samo sam radoznao. Pucaj!
-Dobro, sam si to tražio. Da vidimo…daj mi papir i olovku. Idemo srednja škola, ekskurzija, onaj dernek, dernek poslije onog derneka, fakultet, ona druga ekskurzija, prvo zaposlenje, drugo zaposlenje, izleti na planinu, 8 samostalnih ljetovanja…pišem jedan pamtim dva…to daje ukupan broj od 37.
-TRIDESET SEDAM!!!!!!!
-Znala sam da Ti ne smijem reći. Znala sam!!!! Ti si isprovocirao ovaj razgovor samo da bi imao razlog za raskid. Stani malo! Otkud Ti sad taj trijumfalni osmijeh na licu!?
-Čuj, otkud osmijeh!? Pa shvataš li Ti u kolikoj konkurenciju sam ja izišao kao pobjednik i dobitnik Jack Pot-a? Koliko suparnika sam pomeo!
-Stvarno si blesav! Zar Ti nije jasno da Te zajebavam. Nije ih bilo ni blizu tog broja. Bilo ih je 5, u stvari 6.
-Šuti i ni jedne više! Petoricu mogu jednom rukom srediti. Ta brojka mi ništa ne znači. Ali, šta je, tu je, valja mi živjeti s tim. Iako ih je bilo samo pet, možemo se barem pretvarati da ih je bilo 37. Joj, kako sam ih pomeo. Ko usisivačem. Jesam dobar! Bravo Ja!

(nastaviće se)

16.01.2006.

Mišljenja sam da je dobar sex osnova svake spolne veze. Ovo je treći dio priče o tome.

Po meni, najveću laž u istoriji sedme umjetnosti, izgovorio je Michael Douglass u ključnoj sceni Wall Street-a. Helem, on, Michael, starog Douglassa sin, slavodobitno zavaljen u kožnom sjedištu Cadillaca, nakon što je u roku od 7-8 minuta obrnuo nekih 9-10 miliona $US euforično kaže,: “Ovo je bolje od sexa!”
Možda od Tvog Michaele, možda od Tvog, ali od mog ne može biti bolje ni pod razno. Gdje će, bolan, bilo šta biti bolje od sexa!? De, ne seri Michaele, Zite Ti!! Ja sam zakleti ateista, ali jedino tokom sexanja, što bi dame rekle: vođenja ljubavi, ponekad povjerujem u postojanje sile nebeske. Razlog je jednostavan: Običan smrtnik takvo zadovoljstvo nije mogao izmisliti. Znam sigurno, družim se sa smrtnicima već predugo. Pošto se ljepota sexa se ne da opisati, pokušaću da joj priđem statistički. Ovom je moja esencijalna lista životnih zadovoljstava:
Jedan- Orgazam,
Dva- Priprema za orgazam (sex)
Tri- Priprema za pripremu orgazma (predigra)
Četiri- Pripreme za pripremu pripreme orgazma (muntanje),
Pet- Čaša pića za odrasle (prije sexa),
Pet i po- Cigara (poslije sexa)
Šest- Trčanje (jer se luči endorphin)
Sedam- Letenje (kao erotski dozivljaj i jer se luči endorphin),
Osam- Surfanje (vidi pod 6 i 7)
Devet- I ovdje je nešto u vezi sa sexom, samo trenutno ne mogu da se sjetim
Deset- Sve ostalo.
Kako god okreneš: Coitus, coitus, Uber Alles! Nije stvar samo u teoriji i . Kada se prisjetim 10 najljepših trenutaka u životu, svi su vezani za sex. Ili sam upravo jebao, ili sam treperio u očekivanju da ću uskoro jebati, ili se slavilo nečije rođenje, čemu je, mogao bih se zakleti, gotovo uvijek prethodilo neko jebanje. Naravno, iz ljubavi. Ne bi ni moglo drukčije, jer ja toliko volim sam sex, da je on, bar u mom slučaju, uvijek iz ljubavi. .

Za kraj, umjesto pouke, jedna nježna ljubavna pjesma.

LAŽ JE BILA ŠTO TI REKOH NA RASTANKU

Baš glupo bi da Te optužim
Da glumio sam zadovoljstvo uz Tebe.
Ciljajući da Te povrijedim
Pogodio sam samog sebe
Druge je varati i lagati lako
Ali sebe ne uspijevam nikako
Garant si i sama shvatila da
Svaki Tvoj orgazam, to sam Ja!

(naravno da će se nastaviti, neću valjda u celibat!?)

15.01.2006.

Opijum za mase

Uvrijeđeni njenom
teorijom o ljudskom faktoru, vezanom za nedavnu tragediju, ovom prilikom dajemo sljedeću izjavu za javnost:
1. Hadž je, po definiciji posjeta Bogu
2. Svi gosti su bili uredno pozvani od strane domaćina
Zbog gore navedenog, odbacujemo svaku mogućnost o uplitanju ljudskog faktora u navedeni incident. Daljnja istraga će isključivo biti usmjerena na pitanje odgovornosti domaćina, odnosno, božanskog faktora.
Već smo siti toga da se, na nas ljude, svakodnevno svaljuje krivnja za njegove greške.

Da li to čujem fijuk strijele koja je odapeta?

15.01.2006.

Run, Sister, Run!

Jedne davne februarske večeri riješih da pobjegnem od kuće
U to doba sam pohađao šesti ili sedmi razred osnovne škole.
Razlog za bijeg?
Šta trinaestogodišnjak zna o razlozima.
Proveo sam noć smrzavajuće se pod mostom, tačnije vijaduktom i pod ceradom jednog kamiona.
Jes' bio hladan taj februar!
Ali, šta trinaestogodišnjak zna o noćnim temperaturama.
Obično ne provodi noći pod mostovima.
Zorom sam se vratio kući.
Majka me je dočekala na vratima.
Uplakana.
Nikad u životu nisam vidio tolike podočnjake.
Desetak godina poslije, mama ispriča mlađoj sestri tu dogodovštinu.
Mnogo je vremena prošlo.
Ljudi teže tome da pamte samo sretne dane.
Ili da one tužne naknadno uviju u radosnu notu
Moj bijeg je opisan kao vesela anegdota, uz jutarnju kafu.
Branko Čopić se ne bi postido te priče.
Ali ne lezi vraže!
Mama je, osim suza i neprospavane noći, zaboravila još jednu sitnicu.
U to doba ja sam bio neprikosnoveni sestrin uzor, gotovo idol.
Par dana poslije sestrica zbriše od kuće.
Iz čiste zajebancije.
U ranom pubertetu
Proveo sam noć tražeći zalutalu ovčicu po gradskim kafanama i diskotekama.
Što zbog brige, što zbog osjećaja krivice.

14.01.2006.

Ubi me teška riječ

Već pola dana me proganje jedan riječ, jedva sam joj se sakrio. Ali ne za dugo, bojim se. Ima li igdje, iko da mi zna reći šta znači:

ŠKAFIĆAFIŠKAFNJAK

Evo je opet, odo’ bježat’.
Ako me ko nađe uputstva su mu na priloženoj fotografiji.

14.01.2006.

Paradajz i Paprike

Za razliku od ženki mi mužjaci smo jednostavna stvorenja. Kurcu hvala, definisati naša osjećanja je lako:
Himna je dobra ako se naježiš dok je slušaš.
Ženska je dobra ako ti se kita digne dok je gledaš.
Kita je dobra ako Ti se digne dok gledaš žensku koja i nije baš toliko dobra da bi se očekivalo da se digne od samog pogleda na nju…

Osnovni problem sa ženama: Lišene ovako jasnih fizičkih pokazatelja, kako One uopšte znaju šta osjećaju?

“I da znaš da sam glumio svaki orgazam!”, rekoh joj na rastanku.

(nastaviće se)

13.01.2006.

Mind Games









Potaknut njenim , i njenim izlaganjem želim da naglasim dvije stvari. Prvo:
Koitus se uvijek svodi na dodir između dva sexualna oragana- muškog i ženskog mozga. To su ujedno i jedini sexualni organi koje savremana medicina poznaje. Svi ostali spadaju u sexualna pomagala. Drugo...(nastaviće se)

12.01.2006.

Htio sam ostati doslijedan...

...ali, pritisnut glasnim protestima te upornim i sve učestalijim zahtijevima dijela južnoslavenske javnosti kao i moje cjelokupne sujete, dao sam pristanak za objavljivanje nastavka priče: "Test Ljubavi". Naslov je očigledno pretenciozan, nije to bio test u pravom smislu riječi, ispravnije bi ga bilo nazvati punim imenom, ali, priznaćete da "Tehnički Pregled Ljubavi" baš ružno zvuči. Moram da napomenem da je priča nastala po istinitom događaju i izuzev malih dramaturških odstupanja (pogodili ste - prije bih ruku odsjek'o nego stavio Rolex) uglavnom se čvrsto drži stvarnost. Dakle, dalje je išlo ovako...(nastaviće se)

12.01.2006.

Sve je to od lošeg vina

Dok pisah prethodnu priču, grcao sam od smijeha, uživajući u njoj, doživljavajući je kao vrhunac šege, šale i pošalice u Južnih Slavena a i šire. Jutros, pred očima mi se ukaza neki neuvjerljiv zaplet, jeftin humor i samodopadno žongliranje riječima. O kako se razočarah. Lažu, lažu prevrtljivi Latini: U vinu je obmana, a u mahmurluku veritas.
Zato, nema nastavka. Lijepo je meni Avdo Sidran govorio, još prije nego što je doš'o tobe: “Sine, nikad pero ne uzimaj u ruku, ako ti je čaša u drugoj ruci!” Ili je, u stvari, rekao: “Nikad alkoholiziran za volan i za tastaturu!?” A možda je bilo: “Kojom brzinom voziš uzbrdo, tom vozi nizbrdo!” Ne sjećam se najjasnije, obojica smo tom prilikom bili pjani k’o kugle. Šta se bunite, bolje biti pijan nego sam!?


11.01.2006.

Test Ljubavi

Nismo ni slutili da će te večeri naša ljubav biti podvrgnuta kušnji.
Sjeli smo na kauč, moj Rolex je pokazivao tačno 22:30, iz zvučnika (5+1, 100W) dopirao je glas Joni Mitchell (original CD, ništa pijaca), otvorio sam vrata bifea, dohvatio nam dvije kristalne čaše , posegnuo za…i shvatio da se najcrnja nočna mora materijalizovala u praznini koju su dodirivali moji ispruženi prsti. Istog trenutka moje čelo obli hladan znoj, a jeza prođe cijelim tijelom sa naglaskom na kičmeni stub, sa podnaglaskom na repne pršljenove. Pokušavajuće da zatomim strah kakav može donijeti jedino susret sa nečim potpuno stranim i nepoznatim, okrenuo sam se ka njoj i prozborio:
“Draga, oprosti što sam ovako direktan, ali, na žalost, ne postoji pristojan način da se izgovori što Ti moram reći. Iako me vjerovatno me nećeš poštovati narednog jutra, nema smisla da odlažem neminovno. Situacija je sljedeća- u stanu nemamo ni kapi crnog vina!
Minuta šutnje.
“A šta imamo?”, pokušala je ona da racionalizuje situaciju.
“Konjak, votka, viski, loza, viljamovka, martini, kajsijevača, rum, viljemovka- to sam već rekao, džin, napoleon, vermut, neki liker od …”
“Me ne pitam te to!” prekinu me ona. Mene malo zaboli što mi se obraća malim slovom, ali odlučih da prešutim.
“Kažeš da nema crnog, ima li kakvog drugog vina?
“Ima, nekakvo…da prostiš…bijelo…”(taj oksimoron me je uvijek mučio- kako to može biti: vino, a bijelo!?)
“Ja bih da probamo!”
"Nemoj se uvrijediti Draga, ali meni ponekad smeta taj tvoj pretjerani avanturizam. Da li si sigurna da je naša veza dovoljno stabilna da se suoči sa tom vrstom iskušenja? Ne zaboravi da smo još uvijek u rekovalescentnoj fazi, neka vrata, za sada, ne bi trebalo otvarati. Da pojednostavim, ne bih čačko mečku, ako baš ne moram!"
“Ali šta nam drugo preostaje? Uostalom, ako je već bilo suđeno da se desi, onda neka se desi ovdje, u poznatom okruženju, u našem gradu, i svega stotinjak metara od stanice hitne pomoći.”
“U redu. Sama si to tražila. Šta bude biće. U bolesti i u zdravlju, i u dobru i u zlu…živjeli… šta god to značilo!!

(nastaviće se)


11.01.2006.

Radnici na čekanju, ljubavi na čekanju, život na čekanju...

Moja rodica odlazi u fabriku svakog jutra, vrati se popodne i sve tako redom, već tri godine.
Plata- ne hvala!
Staž i zdrastveno- ma nema potrebe!
"Pa što ideš tamo!"
"Ih Corto, Ti baš ko mali!? Znaš li kako je danas teško nać' posao?"

Ona je taj fundament.

Prilozi uz biografiju:

[i]Working Class Hero
by John Lennon

Teška industrija
by Duško Trifunović

Camarade
by Charles Aznavour [/i]

Inspirisano pričom o sretnoj ljubavi

11.01.2006.

...

...

11.01.2006.

...

...

11.01.2006.

...

...

10.01.2006.

Day for Night is the name of a technical process whereby sequences shot during the daytime are made to appear as if they are taking place at night. The equivalent French expression is La Nuit Américaine.

10.01.2006.

La Nuit Américaine

Druženje…kontakti…socijalizacija... teško ide. Moji oženjeni drugovi me sve više izbjegavaju. Teško ih je namamiti i na dnevnu kafu. Po mišljenju njihovih supruga isuviše se dobro nosim sa razvodom. Nije pristojno biti tako dobro raspoložen, u tako delikatnoj situaciji. A i košulje su mi previše dobro ispeglane. (ne znaju one moju mamu). Boje se da im se taj pelcer samodovoljnosti na muževe ne uhvate. Sa druge strane, moji neoženjeni drugovi su strogo podjeljeni u dvije kategorije.
Prvi, koji su mojih godina se ponašaju isto kao i oženjeni. Provode vrijeme pred televizorom, uz pivo, prdež i ligu prvaka. Od oženjenih ih razlikuje:
1. još zapušteniji izgled
2. sami sebi režu mezu.
U drugu kategoriju spadaju oni koji su mlađi i (uglavnom) nezaposleni. Nemaju para, ali imaju vremena, Njihovi večernji izlasci započinju u gluho doba noći kada se ja vraćam kući. Uz to idu Hip-Hop, Acid House, Trance za strance, energetski napitci i vesele bobice koje mene baš i ne vesele. Nedavno me moji drugovi iz potonje kategorije namamiše na jedan rave party, koji je počinjao oko 2 ujutro. Izvjesna djevojka, nisam ni znao da postoji to godište, mi se nakon 3 minuta poznanstva objesila oko vrata i radila sve radnje koje uz to ne idu na javnom mjestu. Poslije izvjesnog vremena sam morao otići u WC (ne zbog djevojke vec zbig piva). Na povratku iz toleta sam je zatekao u identičnoj pozi sa nekim nepoznatim frajerom, mediteranskog profila, u tamnoj košulji 5 cm višim i 10 kg tanjim od mene. U neko doba on je nestao i ona je već visila na zdepastom, nabildanom tipu, plavkasto- arijevske orijentacije u svijetloj majici bez rukava. Pogađate- 5 cm nižim i 10 kg širim od mene. I on uskoro ode, kad eto nje ponovo na meni. Mrmljala je nešto o tome kako joj je super sa mnom, ali da nikako ne konta gdje se ja cijelu noć presvlačim, i zašto svaki put drukčije mirišem. i zašto čas govorim talijanski, čas engleski, čas ne govorim. i… sve u svemu tisuću: “Zašto?”, a hiljadu: “Prođi me se dijete!”. Srećom, pojavi se opet onaj latino- žgoljo u tamnoj košulji sa sredine priče te se izvukoh i ostavih ga da odgovara na njena lucidna pitanja. U to me uhvati napad teške dosade i pospanosti, već i zora zarudi, dođe vrijeme da se ide na posao…sve u svemu noć je bila toliko isprazna da ne zaslužuje ni uobičajeni duhoviti komentar za kraj. Komentar o čemu!? O velikoj hipnotisanoj gomili koja se cijele noći njiše i ubrzano diše uz praktično istu pjesmu!? Oni Vas varaju, pička im materina! Ima već tri sata otkako je DJ otišao!
A s druge strane- možda nije do zabave, možda je do mene? Da li je došlo vrijeme da budem samokritičan. Neće biti da je tristo naduvanih džankija staklenog pogleda u krivu a ja u pravu. Htio ja to ili ne, čini se da moja druga mladost ulazi u krizu srednjih godina…

06.01.2006.

Subject: From Corto’s book of quotations

Za mene: Dobro je dobro, a zlo je uvijek zlo, i drugog puta nema
(Jedan drot iz Njujorka, ima film i knjiga o njemu)

05.01.2006.

Subject: Iz Cortovog Dnevnika

Četvrtak, novembar, dvijehiljadeineke…

Večeras osjetih jaku želju da joj napišem nešto nježno, vruće i ljepljivo, ali se sjetih...sutra je petak...opasan dan za ljubavna pisma. Prate ga lijena subota i dosadna nedelja, sa manjkom radnih sati i viškom vremena za razmišljanja. Napisao jesam, al' slati neću, bar ne u ovo opasno doba. Sačekaću neki ponedeljek, ni utorak nije loš, srijeda kako- tako, četvrtak - onako, subota i nedelja još i nekako, ali petak- ne, petak nikako.
A tek godišnje doba- pozna jesen, kako samo ona zna biti opasna. Kiša i magla, tjeskoba, potreba da se na nekoga osloniš... zaljubiš se, a da i ne primjetiš. Ne, jesen ne dolazi u obzir. Nije važno, strpiću se dok ne dođe zima.
A onda, kad zabijeli...e, jebi ga onda. Ne pada snijeg da prekrije brijeg već da natjera ljude de se pribiju jedno uz drugo, stisnu, dodirnu se...treba li da naglašavam kolika opasnost se krije u dodiru? O, kako je prefrigana i podla ta zima! Premca joj nema. Ništa za to, čekaću proljeće.
Bljak, proljeće. Od njega tek nema goreg zla? Sve cvate, sve se budi, nije čovjek ko se ne zaljubi. Sevdah u svima, svi u sevdahu. Ašikuju, očijukaju, a od flerta do metka kratka staza vodi. A i te jebene rime...samo se pojave...niotkud. Zamišljam Te bez gaća...nekako sa proljeća.
Pa, dobro, šta je - tu je. Iz očitih razloga ću preskočiti proljeće i ljubavno pismo će joj stići tokom ljeta. Možda ga bude čitala pod avgustovskim suncem, u hodu, dok svoje duge, glatke noge bude šetala Ferhadijom, a ljudi se budu okretali za Njom, što zbog nogu, što zbog zagonetnog osmijeha. Pazi, Draga Moja Bivša, ulice ovog grada su minska polja načičkana lijehama nemara, zavisti i povrijeđenih sujeta. Opasno je hodati i čitati, pješačke staze su zapuštene, pločnici lošeg kvaliteta i slabo se održavaju.Može Ti se desiti da nagaziš neki nepokriven šaht, gluho bilo, uganeš članak. Čuvaj se, molim Te! Ako možeš, uhvati nekoga pod ruku, dok hodaš i čitaš, nipošto nemoj koračati sama.
Ne bih da me pogrešno razumiješ.
Nisam tu da se namećem.
Samo pokušavam biti pažljiv, koliko mogu.
Kako god, ne zamjeri zbog ovog napada patetike, koji je, očito, izazvan prekidom terapije. Već znaš, Mukotrpin® i Antisihrin®, tri puta dnevno, obavezno prije pisanja. Jutros sam shvatio da slabo pomažu i odlučio da se prebacim na nešto jače ali ni Fuckitall® ne daje nikakve rezultate. I dalje mi ne vjeruješ!? Ni malkice? U tom slučaju će najbolje biti da nikada ne pošaljem pismo što ga večeras napisah.
Ipak, mami ta šetnja… ruka pod ruku… noga za nogom… menage a troa…nostalgija, Ti i ja......

03.01.2006.

Nisam cinik b(l)oga mi

Novoj 2006. godini želim sretnog i uspješnog sebe, all year (b)long!

Corto Maltese
<< 01/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 322283 pride

Powered by Blogger.ba