"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

05.01.2006.

Subject: Iz Cortovog Dnevnika

Četvrtak, novembar, dvijehiljadeineke…

Večeras osjetih jaku želju da joj napišem nešto nježno, vruće i ljepljivo, ali se sjetih...sutra je petak...opasan dan za ljubavna pisma. Prate ga lijena subota i dosadna nedelja, sa manjkom radnih sati i viškom vremena za razmišljanja. Napisao jesam, al' slati neću, bar ne u ovo opasno doba. Sačekaću neki ponedeljek, ni utorak nije loš, srijeda kako- tako, četvrtak - onako, subota i nedelja još i nekako, ali petak- ne, petak nikako.
A tek godišnje doba- pozna jesen, kako samo ona zna biti opasna. Kiša i magla, tjeskoba, potreba da se na nekoga osloniš... zaljubiš se, a da i ne primjetiš. Ne, jesen ne dolazi u obzir. Nije važno, strpiću se dok ne dođe zima.
A onda, kad zabijeli...e, jebi ga onda. Ne pada snijeg da prekrije brijeg već da natjera ljude de se pribiju jedno uz drugo, stisnu, dodirnu se...treba li da naglašavam kolika opasnost se krije u dodiru? O, kako je prefrigana i podla ta zima! Premca joj nema. Ništa za to, čekaću proljeće.
Bljak, proljeće. Od njega tek nema goreg zla? Sve cvate, sve se budi, nije čovjek ko se ne zaljubi. Sevdah u svima, svi u sevdahu. Ašikuju, očijukaju, a od flerta do metka kratka staza vodi. A i te jebene rime...samo se pojave...niotkud. Zamišljam Te bez gaća...nekako sa proljeća.
Pa, dobro, šta je - tu je. Iz očitih razloga ću preskočiti proljeće i ljubavno pismo će joj stići tokom ljeta. Možda ga bude čitala pod avgustovskim suncem, u hodu, dok svoje duge, glatke noge bude šetala Ferhadijom, a ljudi se budu okretali za Njom, što zbog nogu, što zbog zagonetnog osmijeha. Pazi, Draga Moja Bivša, ulice ovog grada su minska polja načičkana lijehama nemara, zavisti i povrijeđenih sujeta. Opasno je hodati i čitati, pješačke staze su zapuštene, pločnici lošeg kvaliteta i slabo se održavaju.Može Ti se desiti da nagaziš neki nepokriven šaht, gluho bilo, uganeš članak. Čuvaj se, molim Te! Ako možeš, uhvati nekoga pod ruku, dok hodaš i čitaš, nipošto nemoj koračati sama.
Ne bih da me pogrešno razumiješ.
Nisam tu da se namećem.
Samo pokušavam biti pažljiv, koliko mogu.
Kako god, ne zamjeri zbog ovog napada patetike, koji je, očito, izazvan prekidom terapije. Već znaš, Mukotrpin® i Antisihrin®, tri puta dnevno, obavezno prije pisanja. Jutros sam shvatio da slabo pomažu i odlučio da se prebacim na nešto jače ali ni Fuckitall® ne daje nikakve rezultate. I dalje mi ne vjeruješ!? Ni malkice? U tom slučaju će najbolje biti da nikada ne pošaljem pismo što ga večeras napisah.
Ipak, mami ta šetnja… ruka pod ruku… noga za nogom… menage a troa…nostalgija, Ti i ja......

Corto Maltese
<< 01/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 350863 pride

Powered by Blogger.ba