"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

15.01.2006.

Run, Sister, Run!

Jedne davne februarske večeri riješih da pobjegnem od kuće
U to doba sam pohađao šesti ili sedmi razred osnovne škole.
Razlog za bijeg?
Šta trinaestogodišnjak zna o razlozima.
Proveo sam noć smrzavajuće se pod mostom, tačnije vijaduktom i pod ceradom jednog kamiona.
Jes' bio hladan taj februar!
Ali, šta trinaestogodišnjak zna o noćnim temperaturama.
Obično ne provodi noći pod mostovima.
Zorom sam se vratio kući.
Majka me je dočekala na vratima.
Uplakana.
Nikad u životu nisam vidio tolike podočnjake.
Desetak godina poslije, mama ispriča mlađoj sestri tu dogodovštinu.
Mnogo je vremena prošlo.
Ljudi teže tome da pamte samo sretne dane.
Ili da one tužne naknadno uviju u radosnu notu
Moj bijeg je opisan kao vesela anegdota, uz jutarnju kafu.
Branko Čopić se ne bi postido te priče.
Ali ne lezi vraže!
Mama je, osim suza i neprospavane noći, zaboravila još jednu sitnicu.
U to doba ja sam bio neprikosnoveni sestrin uzor, gotovo idol.
Par dana poslije sestrica zbriše od kuće.
Iz čiste zajebancije.
U ranom pubertetu
Proveo sam noć tražeći zalutalu ovčicu po gradskim kafanama i diskotekama.
Što zbog brige, što zbog osjećaja krivice.

Corto Maltese
<< 01/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 350870 pride

Powered by Blogger.ba