"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

28.02.2006.

NezaviDan



Ljudi!
Zemljaci i vanzemaljci!!!
Pa sutra je neradni dan!
Bar u dijelu dijela domovine u kojem ja živim i radim :)
To jest živim a sutra ne radim!!!!
52 Weekenda + praznici!
A još mi nije ni četrdeset šesta!?

Život je lijen, pardon lijep... u stvari ja sam lijen, a i ne izgledam loše, a život je... ma nema veze, glavno je da se sutra ne radi :)



28.02.2006.

Pjesma duga kao život

26...

U sitne sate, često mi svrate
Slike s početka vremena
Ponosni dani i ideali
Iz mojih ranih godina
Slatka sjećanja

Ponekad stisne, skočim kad vrisne
Iz mene onaj bivši JA
Prekrijem uši, i šav na duši
Pred njim mi nema pravdanja
Ni opraštanja

Za sada...
Daleko od srednjih godina
Dosada kote zauzima
Nejasno- Ni sunce ni hlad, ni star ni mlad

Kako se mrači, sve više znači
"A šta će na to reći svijet
Džaba se vadiš, pazi šta radiš
Nije Ti više dva'est pet!"
Nema kajanja.

Za sada...
Daleko od srednjih godina
Polako grize nostalgija
Nejasno- Ni sunce ni hlad, ni star ni mlad

I mada...
Šteta je da se odustane
Pada prvi mrak na stare planove
Prekasno- Početak i pad, i star mlad


36…

-Da rezimiramo ovu situaciju tj. sranje hoću reć’ stanje
-Znanje je manje, više je imanje
-Po dubini minirano. Dobro ispeglano. Haotično isplanirano.
-Komatozno, kancerozno, maligno, skeptično
-Grozno gangrenozno, pritom aseptično
-Ničega nema a nema čega nema.
-Ima-nema budista, nudista, oportunista, on- line avanturista
-Totalni pomor anarhista, neviđeni napredak dot-communista
-Mnoštvo je fundamentalista, sajentista, ortodoksnih extremista
(Hvala Bogu, pa sam ateista)
-Redovno ima vanrednih stanja. Odlikovanja
-Nema čekanja, nema nećkanja, nema cjenkanja
-Nema više lijevih skretanja
-Nema opuštanja, nema praštanja, sve u korist ispaštanja
-Nema osvrtanja, nema pravdanja, u slučaju kašnjenja, nema objašnjavanja
-Nema stajanja- nikad nema stajanja
-Ima akvizitera, gulikoža, kamatara, ratnih profitera
-Ima varanja, laganja, šljakanja, (samo bez škakljanja)
-Ima padanja, i mnogo plakanja
-Jel to neko rek’o da ima plakanja?
-Ha, ha, ha
-Nema smijeha!
-Bez da se pretjeruje, više ni Moskva suzama ne vjeruje
-Bez ograničenja ima tračanja, pogrešnog shvaćanja
-Ima skakanja, iskakanja (iz kože… ko može)
-Sa mosta, također
-Manje je neba, više neona sa plafona
-Ima hljeba, igrica, igara, (nama para)
-Elektro stimulacija simulacija je najbolja motivacija
-Ima šokova zbog kratkih rokova
-Manje je jabanja, ali je izobilje podjebavanja
-Nema spavanja. Kakvo spavanje!? Slobodno zaboravi na spavanje.
-Ima plaćanja, Kike, tike tačke, nema vraćanja.
-Nema primanja, ima davanja.
-Nema ideje na koga de se tipuje. Loše se tripuje.
-Pamet zimuje, ništa se ni sa čime ne rimuje
-O, je!
-Htjedoh reći: “Muuu, je!”
-Ne valja kad ima, ne valja kad nema.
-Nema problema!

46…

Ionako intenzivno nestaješ... postaješ “Reality”, nikako “Celebrity”... sitan inventar, promašaj u sami centar... veličanstvena Pirova pobjeda…al’ nije sve crno k’o što izgleda...jer je nama naša borba dala... 52 Weekend-a :)(: nastaviće se :)(:



27.02.2006.

Incest

Uz zvuke limene muzika i prigodan govor ustajem iz groba.
Laganim korakom prošetam do samrtne postelje, tješim uplakanu rodbinu i prijatelje.
Odatle odlazim do kupatila, gdje me dočekuje treći infarkt. Dan se nastavlja u normalnom ritmu, od večere ka ručku, od lijeganja do ustajanja, kao i svaki u narednih deset penzionerskih godina.
Završetkom penzijskog staža konačno pronađem zaposlenje.
Za početak radim kao direktor sektora, ali upornim i samoprijegornim radom napredujem do poslovođe a potom do mlađeg referenta, pripravnika. Tokom vremena, moja kosa postaje sve tamnija i gušća. Supruga i ja se razvodimo nakon čega živimo zajedno, prvo sami u velikom, a potom sa djecom, u manjem stanu. Radosno primjećujemo da tokom godina sve češće razgovaramo a manje se svađamo, i da nam je, što je stan manji, ljubavni život bolji. Sve to neizbježno vodi ka vjenčanju. Nakon vjenčanja slijedi još par mjeseci zabavljanja pa svak na svoju stranu.
Vremenom, naša djeca napuštaju svoje porodice, jedno po jedno se vraćaju da žive sa nama, zatim se i rode.
Nakon diplomskog me čeka pet godina studentskog života. Kad doguram do brucoša preko štele se upisujem u prestižnu gimnaziju. Za osnovnu mi ne treba štela. Nakon poteškoća u završnim razredima bez problema završavam, četvrti, treći, drugi i prvi te kao učenik generacije odlazim u u vrtić.
Nakon par godina provedenih u vrtiću i jaslicama uskaćem u kolijevku, odakle me odnose u bolnicu gdje me neki maskirani čovjek vraća u mamin stomak.
Tamo se smanjujem punih devet mjeseci.
Obrisi bebe polako nestaju.
Pretvaram se u fetus, od njega u embrion, ovaj u blastulu, blastula u zigot….
Neposredno prije diobe, oslobođen očevim orgazmom, plutam, nošen mnoštvom istomišljenika, u traganju za jajnom čelijom svog života.
Spazim je i krišom se izdvajam iz gomile.
Prilazim, pokušavajući da kleknem pred nju. Nalazim da je to veoma teško izvesti u tekućem okruženju, bez čvrste tačke oslonca. Drhtanje, koje je iznenada obuzelo moj rep, mi pravi dodatne probleme.
Napokon uspjevam da nađem stabilan položaj, te nesiguran i plah, kao svaki mladi prosac, svečanim tonom izgovaram kratak, ali dugo pripreman, govor:
“Ti, koju tražim još od kraja života... želiš li da mi budeš Majka?”


24.02.2006.

102...

...ali ne postova nego stepeni Fahrenheita, što bi po naški bilo 38.9 stepeni Celzijusa, a to Vam je, lijepe moje, dragi moji, temperatura pomoću koje se moj napaćeni organizam trenutno bori protiv virusa i ostalih malehnih hajvana i baja koji u insana uđu haman kroz havu.




Hvala Tajnovitoj za uredničku intervenacuju*

*intervenacuju = intervenciju


24.02.2006.

101. ukupno, a prvi bez texta, jer me boli glava, imam temperaturu i lijeno mi pisati i odgovarati na komentare


24.02.2006.

100 post ukupno, ali prvi angažovani a uz to i interaktivni




Jučer sam cijeli dan bio opravdano odsutan, pa nisam mogao pratiti vijesti. Može li mi iko dati informaciju, koliko je puta Warlike Youngster, u međuvremenu bio uhapšen i da li je danas išta uhapšeniji nego prošle srijede?
Unaprijed hvala!

- već je stigao i prvi odgovor. Po njemu situacija je kako slijedi:
[i]Uhapisli ga pa ga pustili.
pa su uhvatili nekog drugog greskom.
pa su injega pustili.onda su uhvatili pravog u rumunjskoj,
pa su ga odveli u srbiju da odluce za javnost gdje ce ga uhapsiti za javnost.
pa su i njeg pustili...
onda su uhvatili karadjica.
pa su ga pustili jer im je trebo mladic...[/i]

22.02.2006.

Tipična Sarajevska Priča

[i]Pita Sandžo Sandžu:
Znaš li da je umro Versaće?
U bre, nesreća golema. Jel’ naš ili original?[/i]


Po preporuci prijatelja u prošlu Subotu, oko 11:00, posjetih jednu prodavnicu sportske opreme u kojoj je u toku akcija platiš jedan- kupiš dva. Neću Vam reći koja je to radnja isključivo zato što ne želim nikoga da besplatno reklamiram. Uđem ja u radnju i ubrzo shvatim da sam okasnio i da su najbolje stvarti već rasprodane. Jedino je još štand sa trenerkama imao pristojnu ponudu. Jedna mi je upala u oči, cijena 169 KM. Etiketu, svjetski poznate firme, neću spominjati jer ne želim nikoga besplatno da reklamiram. Mislim se, lijepa trenerka, ali mi nije baš neophodna. Joggiram u šorcu čim je temperature iznad 10 C, a ako je niža onda sam vjerovatno na snowboardu. S druge strane, jedna dobra trenerka nikad nije višak. S treće strane- šta će mi dvije trenerke, ormari su mi i onako prenatrpani. U jednom trenutku prilazi mi momče u ranim dvadesetim, otprilike moje visine i malo tanje konstitucije, i pristojnim blagoistočnjačkim naglaskom me pita:
“Gospodine, da li ste Vi zainteresovani za tu trenerku?”
“Ma jesam”, odgovaram ja, “ali ne znam šta bih sa dvije!?”
“Pa vidite,” kaže on, “mogli bi se dogovoriti, da Vi uzmete jednu, a ja drugu a da trošak prepolovimo!”
“Nije Ti loša ideja, momak!”, složim se ja. “Evo ja ću ovu, a Ti sebi proberi!”
“Joj, ako Vam nije problem ja bih tu crnu, već sam je ranije zapikao!”
“Ma nema problema”, ja pravo nagodan: “svakako je za trčanja, a ne za modne piste. Ja ću uzeti ovu maslinastu, i idemo na kasu!”
Tako i bi. Ja platim karticom, on meni refundira 85KM keša i svako, zadovoljan, na svoju stranu. Vratim se kući, spremim se za trčanje, naravno obučem novu trenerku, sjednem u svoj sportski automobil, koji mi je drag, ali ne toliko da bih besplatno reklamirao kompaniju koja ga proizvodi i pravac Ilidža. Moja omiljena trkačka tura je od određene tačke u Ilidži preko Male Aleje pa oko Hotela do VrelaBosne i nazad u ukupnoj dužini od oko deset i po kilometara. Puno je ljepši zrak i manja gužva nego na Vilsonovom, a usput se dobro zabavljam trkajući sa fijakerima i ponekim (sporijim) biciklistom. Molio bih Vas da prethodnu rečenicu ne shvatite kao reklamu, jer ja nikoga ne reklamiram besplatno.
Stignem ja na Ilidžu, parkiram svoj sportski automobil, rastegnem se, zagrijem zglobove i krenem. Na drugom kilometru moje omiljene trkače ture se nalazi superxafs čije ime neću navesti, ne samo zato što ne želim nikoga besplatno da reklamiram, već zato što je vlasnik jedan nadrkani tip sa kojim se, zamalo, dvaput nisam pobio, ali sljedeći put kad ga sretnem batine mu ne ginu. Ispred superxafsa, u trenutku mog protrčavanja, stoji djeva k’o iz bajke. Srednje visine, i tanka i obla po potrebi, utegnuta u kratku crnu haljinicu, preko koje nosi raskopčan mantil. Besprijekorna frizura, i ruci drži raskošan buket, i očigledno nekoga čeka.
Subota, rano popodne, cura napucana do bola, cvijeće, zgrada opštine blizu- ma mora biti da je neka svadba u komšiluku.
Ja pritrčavam, ne skidajući pogleda sa nje, u tom trenutku iz radnje izlazi njen đuvegija, sa dvije kutije cigareta, nije bitno koje marke, u desnoj ruci. Ona ga hvata pod lijevu ruku, kreću se u susret meni, i ja prepoznajem onog momka iz prodavnice sportske opreme. Pogledi nam se susreću, protrčavam pored njih, razmišljajući: "Ako za mjesec dana skinem 3-4 kilograma, da li će mi tada moja maslinasta trenerka stajati tako dobro kao što njemu njegova crna trenerka stoji sada, dok sa svojom prelijepom djevojkom, napucanom do bola, jedne sunčane subote, oko 2 popodne, odlazi na nečije vjenčanje?"


22.02.2006.

Narod k'o narod- dopodne 'vako, popodne 'nako

Stanje nacije 22.02.06 u 16:00:

27,6%- 16 glasova- Što nas moriš ovim pitanjem, matere Ti!?

27,6%- 16 glasova- Ma ko je je.., nek pati!

24,1%- 14 glasova- Naravno da ćeš joj dati ime. Svog jarana, luzera.

20,7%- 12 glasova- Šta si se stis'o, ko da samo Ti imaš ime, odgovori curi!

Do sad ukupno glasalo, pripadnika naroda, komada: 58

P.S. Ne bih da vršim pritisak, ali ubjedljivo najbolji odgovor je: "Naravno da ćeš joj dati ime. Svog jarana, luzera." Toliko je dobar da sam ga i sam zaokružio.


21.02.2006.

Narod kaže: Pati, Monica, pati!

Glasali ste, gledajte!

34,9%- Ma ko je je.., nek pati!

30,2%- Naravno da ćeš joj dati ime. Svog jarana, luzera.

20,9%- Što nas moriš ovim pitanjem, matere Ti!?

jedva nešto malo posto- Šta si se stis'o, ko da samo Ti imaš ime, odgovori curi!

20.02.2006.

A šta da radim?

Meni se jako dopada anonimnost koju omogućuje blogovanje. Mogu se glupirati, lagati, biti neukusno iskren i bezobrazno otvoren, a da ne boli. Ali ne dopada se tako svima. Neki, pardon, neke bi da me razotkriju. Raspituju se za moj stvarni identitet. U par prilika sam i popustio, ali to su bile specijalne geografske okolnosti. Jedna blogerka (za ovu priliku nazvaćemo je Laetitia C.) je, u posljednje vrijeme, jako uporna. Ovo je zadnji email koji sam joj poslao.

[i]Draga moja Angelina J.,

Hvala Ti sto si mi dala svoje ime. Probao sam da ga koristitim, ali na zalost ne pristaje mi. Vjerovatno zato sto sam musko. Ljudi se pravo sjebu kada im se predstavim kao Selma H. Narocito kad sam neobrijan, ili ako imam izrazenu erekciju.
Ja nerado dajem ime drugim osobama. Posljednja osoba kojoj sam dao ime je moj sin. cak ni njemu nisam dao svoje ime nego sam izmislio jedno, baš za njega. Doduse dao sam mu moje prezime, ali to nema veze sa ovom temom.
Slobodno me nazovi nomenofobikom. Ja jednostavno imam strah pred pitanjem : Ako nekom dam svoje ime, kako cu se onda ja zvati?

Dakle, lijepa moja Paris H., da rezimiramo: Vracam Ti Tvoje ime, neosteceno, i gotovo neupotrebljavano. Kad već pomenuh prezime, ono Ti je sasvim O.K. pa cu ga zadrzati jos par dana, da ispotpisujem neka zaduzenja. Ako imas broj kakve kreditne kartice koji bi se slagala uz Tvoje prezime, slobodno mi posalji i to. I, by the way, da li je prezime koje upotrebljavas kupovno ili djevojacko?[/i]

Uprkos ovoj briljantnoj elaboraciji, ona i dalje ostaje pri svom zahtjevu da joj dam ime. Naprosto ne znam šta da radim sa ovom Nicole K. Jako sam sklon izbjegavanju donošenja odluka. Ako ćemo pošteno, obožavam da taj teret svaljujem na druge. Poštovani čitaoci, ja bih daVas iskoristim. Budite moja savjest. Sa vaše desne strane je anketni listić. Ispunite ga i pošaljite stiskanjem puljke: "Stisni!"
Publiko moja, neka bude volja Tvoja!

Apdejt: Zakuhalo se pravo, rezultat je veoma izjednačen. Iskoristite svoju priliku da glasate prije izlaska sljedećeg izdanja!




18.02.2006.

Septembar, dvadeset treći, godina devedeset sedma

Komentar Umornog na Roqueov post me podsjeti na scenu sa najdražeg muzičkog događaja u mom životu:







Ori se stadion "Koševo", i ne sluteći da će se za koju godinu zvati “Asim Ferhatović Hase”.
Svira, malo matrica, malo više njih trojica.
Pjeva, malo Edge, malo više nas šezdesetak hiljada.
Bono odmara načete glasnice, skakuće po stejdžu i uživa u našoj pjesmi.
Vazduh trepti k’o da gori vagon hercegovačke trave, sprema se kraj koncerta.
Kontam, kako dalje?
Ima li života nakon ove svirke?
Može li se poezija pisati i nakon što se ugase pojačala?
Završni akord " One" odlazi u fade out.
Bono podiže obje ruke, masa se utišava da čuje šta nam želi reči njegov puknuti glas.
Edge prebire uvod u "Unchained Melody"
Krakati, dugokosi lik, koji mi cijelo veče zaklanja vidik, koristi trenutak neočekivane "tišine", i naginja se prema svom nešto nižem drugu. Dok mu se obraća čujem ga jasno, kao da mi šapuće na uho:
“Joj jarane, da se hoće ponovo zaratit', pa da nam dođu Flojdovi !”


P.S. Za sve eventualne nepreciznosti u mome sjećanju kriv je gorepomenuti vagon iz Hercegovine

17.02.2006.

Bitka na Željeznici

Krajem proljeća jedne davne godine, porodično vijeće naše antifašističke porodice je odlučilo da je kuća zrela za generalku.
Radiće se krečenje izvana i iznutra, brušenje i lakiranje drvenarije, izmjena cijevi gdje treba gdje ne treba, uvođenje etažnog grijanja…raj za tek punoljetne omladince, koji, kao što je poznato, krajem školske godine, dok curice šetaju svoje gole nogice, nemaju ništa pametnije za radit’.
Ja sam dobio poštedu od opštih kućnih poslova te sam se fokusirao na sređivanje svoje sobe: “Al’ da bude sređena!”, kraj citata

Otišao sam u Zadrugar, kupio tapete sa prugastim dezenom, ljepilo, gajbu pive i pozvao Kikija da mi asistira.
Odmakli smo namještaj od zidova, složili materijal i alat za rad, na sred sobe postavili gajbu klipača, a na gajbu šahovsku tablu. Preko vikenda smo zalijepili tri kolone tapeta, odigrali 87 partija šaha i kupili sljedeću gajbu.
Trajao je taj rad i sedmicu, dvije. Stari je svaki par dana navraćao u sobu sa komentarom: “Slabo Vi to, slabo Vi to…”, potpuno nesvjesan našeg ogromnog šahovskog napretka.

Sve u svemu, negdje u doba kada su svi moleri, vodovodžije, instalateri i njihovi pomoćnici napuštali kuću, nas dvojica smo uz petu gajbu pive slavili završetak tapetarskih radova.
Kada smo namještaj vratili na mjesto i počistili sav nered, slijedila je inspekcija. Ukučani su bili zadovoljni. Naročito Stari. “Bravo sine, dobro si to uradio! Još da lakiraš prozor, i soba će biti k’o nova!”
Sranje, prozor! Znao sam da sam nešto zaboravio. Majstori su napustili kuću, Kiki je otišao na more, taj posao sam morao izvesti sam, ne zvao se ja Corto, majstor odlaganja i dobrih izgovora.

Prozor je definitivno štrčao od cjelokupnog prizora. To je bila činjenica.
Kad mi se nešto ne radi, ja to ne uradim. Također činjenica.
Stari ne ostavlja nedovršene poslove. Fakat.

Stekli su se svi uslovi za početak rata umova.

U početku nisam imao vemena da se posvetim prozoru jer sam se spremao za prijemni.
Onda sam našao privremeni posao da zaradim za ljetovanje.
Potom sam morao na ljetovanje.
Vratio se poslije mjesec dana, žalosno konstatujući da se, u međuvremenu, prozor nije sam ofarbao.

Stari se je očito zainatio da ja to uradim.
Nema veze, imam i ja velike rezerve inata.
U to počeše predavanja.
Onda sam se zaljubio.
Prozorska saga je ušla u poznu jesen
Stari je, prirodom posla, često putovao tako da je izbjegavanje bilo moje glavno oružje u narednom periodu.
Počeli su jesenji vjetrovi.
Premjestio sam krevet uz suprotni zid, jer mi je propuh pod ohrndanim prozorom sjebao sinuse.
Pošto sam izbjegavao Starog, i on je izbjegavao da mi daje džeparac.
Sukob se zahuktao, i prijetio da uđe u zimu.
Zanimljivo je da svo vrijeme trajanja tog hladnog rata, nijedan od nas nikada nije izgovorio riječ: “Prozor”
Komunikacija je bila šifrovana.
I sve rjeđa.
Uskoro je gotovo prestala.
Obojica smo znali da se ne može dalje dok se taj neimenovani problem ne privede kraju.
Neko je morao pokrenuti diskusiju na tu temu da bi stvar krenula sa mrtve tačke.
Iz nekih razloga, od momenta kada sam postao punoljetan, Stari nije želio da više koristi svoj autoritet glave porodice, nego je stalno apelovao na savjest Titovog omladinca.
Savjest je i dalje bila na odmoru, to jest u pubertetu
Osim toga, nerviralo me je to okolišanje.
Nema potrebe da se pravimo ludi. Hoćeš prozor, preuzmi inicijativu izdaj naređenje i bog te veselio.

Tu večer sam se ušunjao u kuću oko ponoći.
Hodajući na prstima popeh se na sprat i uđoh u svoju sobu.
Na podu pored kreveta je stajali četka i kantica laka za drvo, na kantici izgužvan papirić A5 formata.
Podigao sam i raširio cedulju.
Poruka, kratka i jasna, uz čitak potpis :


[i]Prozor noćas mora pasti!

Stari[/i]




17.02.2006.

Za ljubitelje Partizanskih filmova I i II

17.02.2006.

Samo za ljubitelje Partizanskih filmova


17.02.2006.

Reci blogu "Ne"

I taman ja krenem da, kao zamjenu za cigaretu poslije sexa, pišem ponoćnu priču, kad ono Zmajeva Ženka me ruži što se ne odvajam od računara, Doktor tvrdi da mi je hiperbola pretjerano zakrivljena, Oz lucidno primjećuje kako naljepše priče počinju kad prestanemo pričati, a sPIRO nam svima odlučno objašnjava zašto nije bio uspješan njegov 100 i neznam koji pokušaj sa pisanjem prvog posta.
Nisam valjda ja pametan , a svi oni budale!? Odoh spavat', za danas je dosta!
I tuširanje ću ostavioti za ujutro, svakako mi se sviđa ovaj miris.
A sutra vas častim jednom dužom pričom. Nisam, vala, odavno.

16.02.2006.

Hiperbola

U komentaru na njen text sam napisao da, uobičajeno, koristim XXL prezervative.
To nije tačno
U pitanju su obični XL prezervativi.
XXL prezervativi se ne proizvode, te se zato, tokom određenih aktivnosti, djelomično suzdržavam da bih se mogao uklopiti u ograničenja koja sobom nosi upotreba običnih, XL prezervativa.
Izvinite još jednom!
U pitanju je bila greška pri kucanju.
Lete prsti po tastaturi, brži od misli, furaju neki svoj fazon, praveći od mene lažova.
Moji XXL prsti, komada deset.

16.02.2006.

Ni bajrami više nisu...

Vremenom sve postaje starije, ružnije, zemlji bliže.

Oko podneva 24.01. ove godine, pišnuh u gaće u trenutku kada brojač posjeta pokaza brojku od čet'r tisuće.
Jutros, dvadeset i tri dana poslije sretnog događaja, otvorih blog mi dragi da bih hladno primjetio kako je, tokom noći, kazaljka prešla cifru od deset hiljada.

Ni da se naježim.
Ni suza da zablista u oku, radosnica.
Ni srce da poskoči uz ritam blage tahikardije.
Niš'!

Vremenom sve postaje starije, ružnije, zemlji bliže.
I manje važno.

15.02.2006.

Kritika Praktičnog Neuma

Veronika je htjela da kaže:

Mišljenje je kao i šupak, svako ga ima.

Šupci ponajviše.

15.02.2006.

Dobar, loš, zao…a sad zamislite da je dobri odustao.

Musolinijev fašistički režim je ostavio snažan negativan trag u istoriji.
Među malo pozitivnih djela ubraja se to što su se, tokom svoje vladavine, veoma efikasno obračunali sa Sicilijanskom Mafijom. Prebacili su je u duplu ilegalu.

Sicilijanska Mafija je ostavila snažan negativan trag u istoriji.
Jedino, meni poznato, mafijaško pozitivno djelo je to što su, prilikom savezničkog iskrcavanja na Siciliju u ljeto 1943, snažno pomogli Amerikancima i Britancima da se obračunaju sa Musolinijevim Fašistiškim režimom.

Neki i dalje tvde da je istorija učiteljica života.

14.02.2006.

Jebi ga, ja kad sam zaljubljen, svaki dan je moj dan... hoću reći njen...u stvari naš






Svim vlasnicima cvjećara, parfimerija, zlatara, draguljarnica i butika sa ekskluzivnom robom čestitam 14. februar, međunarodni dan tepanja, prenemaganja i lažnih komplimenata.
Danas je Vaš praznik, užimajte!

13.02.2006.

Najnovije vijesti iz dijaspore!

Igre bez granica ne prestaju.
Dole je sestrin najnoviji email:







[i]Mamina nova provala.

Ja zvala kucu i niko mi se nije javio.
Sljedeci dan ona meni prica kako je cula ustvari da telefon zvoni.
Pa sto se nisi javila?
Ona ti je u tom momentu sa djecom plesala po kuci i kad je cula novu melodiju (zvuk telefona) pocela je hvatati ritam po toj melodiji i tek kad sam ja vec spustila slusalicu je skontala da je to bio telefon.[/i]


Mogu samo da primjetim da Mama, dok je bila u Sarajevu, nije bila ni upola toliko smiješna.


Na slici: Ljubi i Bubi ih Dajo

13.02.2006.

Plop!

(kao naslov ovog posta poslužila je onomatopeja za zvuk koji se proizvede prilikom pada zlotvora iz analnog otvora i njegovog dodira sa hladnom vodom WC šolje. Brrrr!)

13.02.2006.

Shit happens…to happy people








Kud mi pade na pamet naranča pred spavanje, pa jesam li ja uopšte nomalan.
Govno, kraljevstvo za govno.
Iziđi iz mene, ljubim Te!



10.02.2006.

Family Reunion

Sjećate se prethodnih priča u o mojoj Mami i Sestri? Naravno da se sjećate, pitanje je bilo retoričko. Dakle Roditelji su trenutno u posjeti kod moje sestre dijasporke. Sestra ima dvoje raznospolne djece sa kojima ona i muž joj deveraju ukupno 5,5 (3,5 plus 2) godina. Mogao sam ja odmah napisati da ima ćerkicu (ljubi dajo) od tri i po godine, i sina (bubi dajo) od dvije godine, ali tako svako može pisati. Nisam ja Vama svako. Nego, da se vratim k temi. Mama i Tata su otišli do nje da se malo sklone od Sarajevske zime i da pripomognu oko unučadi. Ovo što slijedi je "cut and paste" emaila-a koji sam jutros primio:

[i]Ja: “Mama ako sta treba zapisi na papir i objesi na frizider pa cemo kupiti!”
Mama: ”Dobro”
Ja: ”Mama doci ce M.... veceras, treba li sta?”
Mama: ”Eurokrem za palacinke uzmi”
Ja: ”Vazi, jos sta?”
Mama: ”Ne treba, sve imamo”
Dosli dragi i ja kuci sa eurokremom, sto vec postavljen, sjedamo da veceramo tek ce ona:
“Nema jogurta ko ce otici kupiti”?
“Mama pa 3 puta sam te pitala treba li sta sto nisi rekla”
“Joj kceri ‘ajd ti ostani sa ovom djecom 2 dana pa cu te ja pitati jel pamtis!”

’AJD TI OSTANI SA OVOM SVOJOM DJECOM 2 DANA ?????????????????????????????

Bilo je vec 21.30 ja hocu da presvucem klinca, kesa sa pelenama PRAZNA.
“Mama nema ni pelena”????
“A ja dobro si”

Ujutro 3 puta kazem Tati da kupi Junior pakovanje pelena broj 5 i kesu mu ostavim da moze vidjeti i sam na sta to lici.
Sta je on kupio dragi brate???
Pelene Broj 3!?[/i]


P.S.
Roditelji imaju povratne avionske karte, sa datumom povratka početkom marta. Do tada ćemo ih, mi u Sarajevu, mnogo poželjeti. Sretno Sele!



10.02.2006.

Službena zabilješka

Vjeće Ministara Bosne i Hercegovine
Ministarstvo Sigurnosti
SIPA
Odjeljenje za praćenje i osmatranje
Sektor za prisluškivanje
Lukavička b.b, Istočno Sarajevo

n/r Načelnika sektora

Izvještaj sa terena
Mjesto: Ciglane- Pijaca
UV index: 1
Temperatura: – 1 C
Vlažnost zraka: 75%
Vjetar: promjenjivi 3 km/h
Vazdušni pritisak: 1010.8 mb
Vidljivost: 4.0 Km

Subjekat je napustio stan u 09:45 i uputio se prema obližnjoj pijaci. Usput je išaretom pozdravio dvojicu komšija, muškog i ženskog. Po ulasku u prostor pijace, uputio se prema štandu sa higijenskim potrepštinama. Prišao sam i, neprimjećen, koristeći tonski uređaj marke: Xy, model: Yx snimio slijedeću razmjenu informacija:

[i]SUBJEKAT: Dobro jutro nano!
PRODAVAČICA: Dobro jutro komšija!
S: Imate li old spajs klir voter, u stiku?
P: Nemamo.
S: U redu, ne mora biti klir voter, dajte mi bilo koji njihov deodorans!
P: Nemam ti sine nikakvih dezoranasa.
S: Kako nemate deodorans!?
P: Pa nemamo, ne držimo kad im nije sezona.[/i]

Subjekat se nakon toga udaljio od štanda, vidno uznemiren, mašući rukama i ispuštajući neartikulisane zvukove, koji su, također, na tonskom zapisu.

U Sarajevu, 10 februar/veljača 2006, 10:46
Izvještaj sačinio ovlašteni radnik prislušne stanice Centar
Xxxxxx Yyyyyyy

U prilogu: Audio kaseta

09.02.2006.

Ne pretjerano često...

...ali eto, i meni se ponekad omakne da razmišljam. Pa se pitam...bil' bilo pametnije da se vratim na seksualnu tematiku?

09.02.2006.

Oni, čija vjerska osjećanja...

...bi mogla biti povrijeđena, jednostavno nek ne otvaraju ovaj link. A ko ne bude u stanju da odoli znatiželji, pa poslije bude imao kakvih primjedbi, slobodno nek' organizuje demonstracije pred zgradama institucija Bosne i Hercegovine jer, napokon, ja sam njen građanin, druge domovine nemam, a dobro je poznato da je cijela država odgovorna za moje postupke. Što se tiče paljenja, svakako me nikakva osjećanja ne vežu za onu reklamu od deterdženta koju zovu zastavom. Neka se Tihić. Paravac i Jović izvinjavaju, nemam ja vremena.

09.02.2006.

MonoDijalog

Blog: Mujjahedin
Post: Protesti zbog naseg Poslanika





________________________________________
A kako se to neka zemlja izvine? Sprovedu telepatski referendum ili šta?
Corto Maltese, 08/02/2006 19:03
________________________________________
Preko vlade ili predsjednika odredjene zemlje.
Mujjahedin, 08/02/2006 19:07
________________________________________
Nisam mislio na metodu, nego na svrhu. Karikature su objavile novine i časopisi koji nisu pod kontrolom vlade. Crtali su ih ljudi koji, po zakonima tih zemalja, time nisu načinili zakonski prekršaj. Koja je svrha onda protestovati i tražiti formalnu akciju od državnih istitucija, koje formalno nit' luk jele nit luk' mirisale. Da li zaista vjeruješ da će se zahvaljujući paljenju zastava promjeniti zakoni o slobodi informisanja?
Corto Maltese, 08/02/2006 19:11
________________________________________
Ne kudite usta koja vas hrane.
Taliban Mujo, 08/02/2006 19:12
________________________________________
Da ali Vlada je odgovorna za svoje drzavljane, odnosno listove koji izlaze u njenoj Zemlji.
Mujjahedin, 08/02/2006 19:15
________________________________________
Vlada odgovorna za listove koji izlaze u njenoj zemlji!? Tobe jarabi! U Evropi je to je prestalo negdje sa završetkom Francuske revolucije. Doduše, vračalo se sa nacistima u Njemačkoj i sličnim režimima, ali oni nisu primjer koji treba sljediti.
Corto Maltese, 08/02/2006 19:19
________________________________________
Ako ne mogu natjerati izdavace, vlasnika ili samog karikaturistu da se otarasi pisanja i pravljenja ovakvih karikatura koje i mene i tebe predstavljaju teroristima samo sto smo muslimani, onda nek im se pale zastave, ili nek zabrane takve karikature.
Mujjahedin, 08/02/2006 19:35
________________________________________
Gledao sam zadnjih godina 10.-tak filmova u kojima se grubo vrijeđa Isaa Pejgamber. Ne sjećam se da je bilo demonstracija. Koliko se meni čini, svi poslanici su jednaki, čemu šutnja?
Corto Maltese, 08/02/2006 19:48
________________________________________
Isus kakvog ga oni prikazuju je pogresan, nije to Isaa kakvog mi znamo, a ne znam da je neko izrugivao Isaa a.s. Sa 'svojim' neka rade sta hoce, sa nasim neka popuste. Uostalom nije to neka bezazlena karikatura, opet i ponavljam karikature oslikavaju cijelu jednu religiju pa prema tome i svakog muslimana kao teroristu. Ja nisam terorista, a to je ono sto oni zele.
Mujjahedin, 08/02/2006 20:06
________________________________________
Muhammed a.s. je pecat poslanika i izdignut je nad ostalim poslanicima.Medjutim,ne trreba dozvoliti vrijedjanje nijednog
Farfromeyes, 08/02/2006 20:08
________________________________________
A zašto jednostavno ne kazati da je i Muhamed a.s., kakvim ga "oni" prikazuju pogrešan i tako zatvoriti ovu priču?
Corto Maltese, 08/02/2006 20:12
________________________________________
Opet ti ponavljam nije on karikirao samo Muhammeda kao osobu, znaci ne znam neke fizicke nedostatke ili tako nesto, nego je prikazao ako si vidio karikatire da je Muhammed stvoritelj jedne teroristicke religije i da je cijeli Islam teroristicka religija, e protiv toga se ljudi bore.
Mujjahedin, 08/02/2006 20:21
________________________________________
Bore se paljenjem zastava, ambasada, ubijanjem svećenika... mirotvorno, nema šta. Od paljenja zastava, do spaljivanja knjiga, biblioteka, zgrada sa i bez stanara- vodi kratka linija. Imam četiri godine borbenog iskustva protiv spaljivača, znam kako su počinjali i kako su završili. A parole su im bile jako slične kao Vaše, samo simboli nešto drukčiji. I da ne zaboravim, i oni su se kleli u jednog Boga.
Corto Maltese, 08/02/2006 20:29
________________________________________
Corto, ko spominje ovdje ubijanje svestenika i slicne gluposti. Ovo je bio jedan miran protest u skladu sa zakonom, protiv izrugivanja islama i muslimana sirom Svijeta.
Mujjahedin, 08/02/2006 20:46
________________________________________
1. Podnesena je prekršajna prijava protiv lica koja su spalila zastave, dakle nije baš po zakonu.
2. Nemoj mi stavljati u usta neizrečene riječi. Nisam rekao da ste Vi nekog ubili, samo sam naglasio da je kratak put od jedne vatre do druge vatre i na kraju do uzvraćanja vatre.
3.Zamisli da grupa gnjevnih Danaca organizuje demonstracije i spali zastavu bilo koje od zemalja na kojoj se nalazi polumjesec. Da li bi i tada to bila "samo" zastava
Corto Maltese, 08/02/2006 20:55
________________________________________
I da ne zaboravim: Ubistvo nije glupost nego zločin!
Corto Maltese, 08/02/2006 20:56
________________________________________
Bi..
Ovo za paljenje je smijesno, dok su se palile zastave Bosne niko ne odgovara, zapali se jedna Zapadne zemlje, odmah nasa policija pokazuje kako je pravedna bla bla.
Mujjahedin, 08/02/2006 21:00
________________________________________
Izbris'o sam ti post jer, takve pridike mozes u Sirokom drzati ili u Hrvatskoj.
Mujjahedin, 08/02/2006 23:06
________________________________________
jebo te pa imamo i mi svoju ravnu goru...ambasada-viza-granica...PAKUJ SE ZENO!!!!!!!!!!!!!!!!
ORILO-GORILO, 09/02/2006 03:30
________________________________________
Takve pridike ću držati u sred Sarajeva, jer sam ovdje rođen, ranjavan, liječen, gađao i bio gađan, i jer sam ga već jednom uspješno oslobađao od jednih bradonja, koji me tenkovima nisu uspjeli otjerati. Sad me briši, svakako mi frustrirani podrumaši koji svoj patriotizam nisu uspjeli demonstrirati u periodu '92 - '95 ne zanimaju.
Corto Maltese, 09/02/2006 08:56
________________________________________
Oups, Zaboravio sam ti napomenuti da si imao čast da Ti se obrati RVI, ratni kapetan ARBiH i nosilac nekoliko ratnih priznanja i ožiljaka. Nisam nikad spalio ničiju zastavu, ali sam imao priliku da jednu zarobim.
Corto Maltese, 09/02/2006 09:06



Izbrisani komentar je glasio:
[i]Tvoja argumentacija mi je poznata. Naslušao sam se tokom rata podrumaša koji bi bili rad’ branit' Bosnu al tek kad Alija pošalje svog sina u vojsku. Tako bi ste Vi vjerovatno odustali od paljenja zastava da je nekad, negdje, neko, nekoga kaznio zbog paljenje BiH zastave. E pa da Te obavjestim da reakcija ne određuje karakter akcije. Paljenje državnih zastava je protivzakonito bez obzira da li se neko odlučio da to sankcioniše ili da okrene pogled u stranu.
I nemam nikakve sumnje da će u slijedećih par dana negdje u Hrvatskoj biti spaljena BiH zastava, i da će spalitelj imati istu argumentaciju kao što je i Tvoja: "Dok su se palile zastave Hrvatske niko ne odgovara, zapali se jedna Bosne i Hercegovine, odmah nasa policija pokazuje kako je pravedna bla bla." Vjerovatno će uz to ići i par parola o Gotovini, prigodne pjesmice o Francetiću i sl.
Corto Maltese, 08/02/2006 21:23 [/i]

08.02.2006.

Nešto je truhlo na Planeti Zemaljskoj!








Hajd' sad gasite te zastave što ste ih zapalili i naglas ponavljajte za mnom:
Ja sam protiv svake isključivosti!
Ja sam protiv zavirivanja u komšijinu baštu!
Mada nevoljko, ja priznajem da svako ima pravo na glupost, loš ukus, te da vrijeđa i da bude vrijeđan!
Ja smatram da je nepristojno kada neko sebi daje za pravo da se naziva „Mi“
Mi smatrama da je arogantno kada neko svaku rečenicu počinje sa „Ja“
I mi i ja smatramo da se protiv lošeg humora treba boriti, uvijek i svugdje!
I ja i mi smatramo da je dobar humor jedino dozvoljeno sredstvo u borbi protiv lošeg humora
Dopuštam da svako ne mora imati mišljenje baš o svemu!
Zalažem se da svako ima pravo na svoju vjeru i svoju nevjeru!
Podupirem svačije pravo na svoju kao i na tuđu sumnju!
Smatram da su svi ljudi jednaki po svojim pravima a različiti u svojim potrebama!
Jednakost je dobra!
Razlike su kul!
Tolerancija je zakon!

--------------------------------------------------------------------------------------

Hajd' sad gasite te zastave što ste ih zapalili i naglas ponavljajte za mnom:
Ja sam protiv svake isključivosti!
Ja sam protiv zavirivanja u komšijinu baštu!
Mada nevoljko, ja priznajem da svako ima pravo na glupost, loš ukus, te da vrijeđa i da bude vrijeđan!
Ja smatram da je nepristojno kada neko sebi daje za pravo da se naziva „Mi“
Mi smatrama da je arogantno kada neko svaku rečenicu počinje sa „Ja“
I mi i ja smatramo da se protiv lošeg humora treba boriti, uvijek i svugdje!
I ja i mi smatramo da je dobar humor jedino dozvoljeno sredstvo u borbi protiv lošeg humora
Dopuštam da svako ne mora imati mišljenje baš o svemu!
Zalažem se da svako ima pravo na svoju vjeru i svoju nevjeru!
Podupirem svačije pravo na svoju kao i na tuđu sumnju!
Smatram da su svi ljudi jednaki po svojim pravima a različiti u svojim potrebama!
Jednakost je dobra!
Razlike su kul!
Tolerancija je zakon!



Jel' ovo bilo jasno, dragi moji Taletabisi?


08.02.2006.

P.S.

Ova ubuđali vic je bio postavljen kao dio rođendanske čestitke mom drugu, koji se rodio na olimpijski dan jedne davne godine te je toliko star da neki noviji vic i ne bi bio u stanju da razumije. A sad, šalu na stranu, sretan Ti rođendan Enise, vjerni druže moj.

P.S. Ako Te onaj kreten Hamo još jednom, na ulici, prozove: "Urac!", slobodno mu reci da ću ga zatjerat' u čipku materinu, samo kad ga stignem!

08.02.2006.

Nije više "In" biti originalan, daj nam malo starih viceva...

...povikaše patuljci u sav glas, ali bezazleno, hodajući po ivici i Marici bakona u Veroniki. Pa dobro, sami ste iskali:






Navratio Mujo kod svog dugogodišnjeg prijatelja i nadasve havera Sulje, koji mu se već nekoliko dana nije javljao na SMS poruke koje je ovaj uporno slao i tako ostao bez kredita. I dođe on pred Suljinu straćaru na Gorici, kad tamo...ima se šta i vidjeti!
Umjesto straćae stoji vila, kao iz bajke. Sa njene sjeverne strane, paraolimpijski bazen, sa južne parking sa dva Mercedesa, na zapadu ništa novo, a na istoku teniski teren na kojem se, upravo u trenutku Mujino dolaska, Federer i Ljubičići bore do iznemoglosti, a Suljo ih zavaljen u ligeštul posmatra, vidno se dosađujući.
„Suljo, otkud ovo, koliko jučer si bio sirotinja, otkud ovo, bolan ne bio!?
„Pec'o Ti ja neki dan na Darivi i ulovim zlatnu žabu.“, odgovori Suljo, al' ko preko kurca.
„Čuj zlatnu žabu!? I, onda?“
„I onda ona kaže ispuniću Ti tri želje i ja kažem tri želje... i to je to.“
„Pa gdje i je ta žaba sada, ima i ja želja?“
„Eno je brčka se u bazenu. Evo Ti mreža za žabe, ulovi je, samo pazi kad izgovaraš želju, malo je nagluha!“
Spenga Mujo žabu i pravo do svog placa.
„Žabo, slušaj 'vamo! Pod jedan- hoću kuću i imanje k'o kod Sulje! Pod dva- milju Eura u banci, po mogućnosti Austrijskoj! Pod tri- dosta je više drkanja i gledanja pornića! Hoću seksa, seksa do krova. Da svaka prostorija moje nove kuće odiše sexom, dan i noć!“
„Kre, kre! Mujo lezi sad spavat', kad se probudiš sve će Ti želje bit ispunjene! Kre, kre!“, odgovori mu žaba.
Mujo leže i ,opijen uzbuđenjem, ubrzo zaspa. Jutro ga zatiče u istoj ležaljci kakvu i Suljo ima. Trlja oči, kad pred njim kuća, bazen, automobili, sve 'o kod Sulje. Osim jednog detalja. Na njegovom teniskom terenu nema Federera i Ljubičića nego je teren prekriven brdom piškota. Ode do bazena, kad tamo...gomila raskvašenih čajnih kolutića. Uđe u kuću, kad tamo, svaka soba do vrha napunjena raznim vrstama keksa. Otrči on odmah do Sulje, koji je upravo u tom trenutku nezainteresovano posmatrao meč Šarapova- Higins. Objasni mu šta mu se dogodilo, na šta će Suljo: „Konju jedan, pa jesam li Ti rekao da paziš šta govoriš, jer je nagluha! Jesil' to, oca ti, mislio da je moja treća želja bila da dobijem vrhunski tenis!?“



07.02.2006.

Vodite ljubav a ne pse!

Koliko mogu zaključiti iz komentara na prethodni post, (pre)veliki dio blogerica se suočava sa problemima u postizanju orgazma. To saznanje me čini jako tužnim. Moja iskustva sa pripadnicima jebenijeg pola su potpuno suprotna. E pa sad, da li sam ja dobro birao, ili su one dobro birale, ili je u pitanju nešto treće... vrag će ga znati.

Odgovor za većinu komentatora:
Sex bez ljubavi postoji.
Ljubav bez sexa ne postoji.

P.S. Ko god sada pokuša da stavi komentar o roditeljskoj, prijateljskoj i inim ljubavima, dobrodošao je da odjebe jer je ovaj tekst posvećen isključivo tjelesnoj ljubavi i u druge svrhe se ne smije upotrebljavati.

Napomena redakcije: Tokom pripreme ovog teksta niko nije ostao nezadovoljen.

07.02.2006.

Amandman na prethodnu tezu

Malo sam lagio. Prava istina glasi:

Kada Ti orgazam druge osobe postane drag skoro kao i Tvoj sopstveni orgazam, to Ti kazuje da si Ti u tu osobu zaljubljen. A kada se to počne često dešavati, i u dužem vremenskom periodu... eeee... tek to se zove ljubav.

07.02.2006.

Subject: Iz Cortove zbirke citata II

Ljubav je kada Ti orgazam druge osobe postane drag skoro kao i Tvoj rođeni orgazam.

06.02.2006.

Subject: From Corto’s School Record

Moj omiljeni doživljaj iz srednje škole:
Profesorica S-H: "Izaberite jednu od dvije mogućnosti za pismeni rad. Prva je da pišete na zadatu temu, pod naslovom- Učimo od onih koje volimo, ili da iskoristite drugu mogućnost, a to je da pišete na slobodnu temu."
Štreberka br. jedan (glasno): "Drugarice profesorice, a zašto i prva tema ne bi bila slobodna?"
Profesoricea: (nema tona, samo grimasa tipa jel' ova normalna)
Štreberka br. dva (tihim, konspirativnim tonom, dok profesorica prolazi kraj nje): "Drugarice profesorice, ova zadata tema se sigurno odnosi na Tita?"
Profesorica (također tiho, uz zavjerenički kez od hau do hau): "Druga Tita, zlato moje!"

06.02.2006.

Ogledi o savremenoj kulturi stanovanja

Prekidajući pauzu tokom bezuspješnih pokušaja da napišem suvislu ratnu priču, preksinoć sam pokušavao da sortiram čarape po tipu, boji i mirisu. Došao sam do porazne cifre od 13 raspar komada. Pošto duža pretraga nije urodila očekivanim plodom (uspio sam, naime, da uparim samo još 3 komada koje sam pronašao na raznim nevjerovatnim lokacijama) potražio sam kvalifikovanu pomoć. Poslao sam SMS dobroj prijateljici, pitajući za savjet. Njen odgovor je bio:
"Potrebna je žena da unese red u Tvom stanu i Tvom životu!"
"Ma nemoj! Da slučajno ne poznaješ neku? Možda je vidaš sa vremena na vrijeme? U ogledalu?"
Kvazi prijateljica je odmah dilitirana iz memorije sjećanja moga mobitela. Jedna prijateljica manje, a bezbroj pitanja više:
Šta se to dešava sa ženskim rodom? Zašto sva razmišljanja vode u smijeru udomljavanja? Pa ne možeš se udati baš svaki put kad ugledaš kuću! Odnosno, kad se to prevede na jezik savemenog stanovanja:
Kako uputiti jasnu poruku šta, osim domaćina, ulazi u ponudu gostima, tačnije gošćama moga apartmana? Kako da ne budem uvredljiv, a ipak jasno stavim do znanja da je jednokratni boravak u mom stanu upravo to što mu samo ime kaze: Jednokratni boravak, da nije sve u udaji, već ima nešto i u zadovoljstvu? Sad si bila i...u svakom slucaju, svaki put kada dodješ kod mene trudi se kao da ti je to zadnji orgazam u životu! Pardon, radi se o meni i o mo stanu, dakle- orgazmi, množina. Možda bi bilo učinkovito da moje gnijezdo dekorišem sa nekoliko plakata. U dnevnoj sobi bih mogao naglasiti svrhu boravka: "Nije sve u ljubavi, nešto je i u sexu! Zabranjeno sjediti onako!”!" Time bih izbjegao situaciju od prije par večeri, kada mi, u jedan sat u jutro prije radnog dana, mlađahna profesorica književnosti reče da nije ona zbog toga došla, nego je samo htjela da nastavi razgovor o ruskim klasicima koji započesmo u Karabitu. Trebalo mi je 69 pokušaja da joj promjenim percepciju i objasnim da nije sve u klasici, već da postoji i doggy style. Bez veze mi propade najbolji i najproduktivniji dio noći. A sve samo zbog loše pripreme. Trebao sam fino položiti kućni menu i vinsku kartu na stol: "Tokom ograničenog boravka ovdje i sada na raspolaganju su Vam moje tijelo, duša i sve što je na stolu a jestivo je!" Pokraj telefona bi trebala biti istaknuta tabla sa telefonskim brojem radio taxija za odlazak i (za slučaj da su veze u prekidu) mapa grada sa ucrtanim najbližim taxi štandom. Nad sudoperom parola: "Ne diraj! Pranje suđa Ti neće pomoći da ostaneš na spavanju." Ili da sve riješim jednom jasnom, Danteovskom, porukom, postavljenom nad ulaznim vratima, koja bi unaprijed otklonila sve eventualne nesporazume i nedoumice:
"Vi koje ulazite, oprostite se unaprijed sa svakom nadom da odavde nikada nećete izaći!"

03.02.2006.

071 - cijeli početak

Sarajevo, Centar, 25.01.2006.

Stiglo mi pismo od opštinskog suda II u Sarajevu.
Obavještavaju me da je pokrenuta procedura da mi se oduzme status izvornog Sarajlije.
Osim što posjedujem rodni list Opštine Centar ne ispunjavam ni jedan drugi uslov.
Već godinama kršim neka od osnovna pravila ponašanja.
Argumentaciju protiv mene uključuje svjedoke i materijalne dokaze.
Postoje osobe koji mogu potvrditi da me nikad nisu vidjeli kako ulazim u Bazene ili u Aqua-u. Sukladno, nikad nisam viđen ni da izlazim odatle. Ni uspravno, niti četveronoške.
To bi mi možda i oprostili, ali uvidom u dosije opštinskih MUP-ova ustanovljeno je da nikad nisam bio ponosni vlasnik Golfa dvojke dizela. Čak ni keca benzinca sa troja vrata.
Optužbe su teške i ne znam da li se uopšte isplati da ulažem prigovor.
Jer, osim osnovnih, administrativnih ne ispunjavam ni dopunske, pravosudne uslove.
Advokat mi nije Fahrija Karkin.
Ima li neko savjet, dobar, a besplatan.
Tek da ubijem vrijeme do sljedećeg poglavlja one priče što nastaviće se…

Alipašino Polje kraj Sarajeva, 03.02.2006.
(uživo u 10:51)

Mobitel svira najdražu mi pjesmu.
-Vozdra Kiki!
-Vozdra Corto gdje se nalaziš?
-Evo me na Alipašinom.
-A kad ćeš u Sarajevo?
-Za jedno pola sata, što pitaš?
-Naš’o sam Ti dobrog advokata..krh...da...ššbrg.e..crs..t.. za..upa u onom slučaju. Čuješ li me?
-Gubiš se, Kiki, ništa Te ne razumijem. Hajde, prozvaću ja Tebe kad budem bliži Gradu
(nastaviće se za 15 tak minuta negdje kod Otoke...)

Sarajevo, Otoka, 03.02.2006.
(uživo u 11:21 )

-Hej Kiki, čujemo li se sad?
-Odlično Te čujem. Slušaj, naš’o sam Ti advokata da Te zastupa u onom slučaju
-Joj, ne znam Kiki! Jel’ baš dobar?
-Kako da nije! Jebo ga Ti, Corto, zar bih Te ja zajeb’o
-Ko je, odakle je?
-IB sa dna kace, provjeren, podoban, uvezan!
-Joj, IB, ja sam, zbog prirode slučaja, htio nekog odavde.
-Ih Corto, ti baš ko mali. Pa Fočaci su Ti najbolje Sarajlije.
-Hajd’, kad Ti kažeš. Sačekaj da skrenem na proširenje pa mi daj mi adresu!
-Piši: XxxxxYyyyyy. Jesi li zapisao?
-Jesam.
-Nego sam te još nešto htio pitati. Imam dobru Dvojku GTI, ’84. godište, prešao 47.000km, moj amidžić svojevremeno na povlasticu dovuk’o iz Njemačke. Prvi vlasnik penzionisana časna sestra, nepušač, koja ga je vozila samo od kuće do pijace i nazad, sav je ko bombona, amidžić ga htio sebi ostavit’…
-Odjebi Kiki! Vidimo se večeras. Smrt fašizmu!
(nastaviće se za par sahata, kada stignem do advokata…)

Sarajevo, Centar, 03.02.2006.
(skraćeni snimak događaja koji su počeli u 14:19 )

Prateći Kikijeva uputstva, dođoh do advokata. Kancelarija smještena u novogradnji u centru Grada, napucana, ne da gledat u sebe. Namještaj teža šminka, koža/metal/drvo, na zidu raritetna grafika, jedna od svega 368 primjeraka, koliko je Berber jedva stigao da otisne jednog lijenog i neproduktivnog popodneva, prije nego mu se polomila presa, i natjerala ga da napravi dvodnevnu pauzu. Zbog tog događaja, svojevremeno, u Zagrebačkim hotelima proglašen mjesec žalosti, a panika je zavadala po hodnicima Hrvatskih državnih institucija.
Mladi advokat je zvijezda u usponu Sarajevske pravne škole poznat po dobrom odnosu prema rupama u zakonu i još boljem prema svojoj brojnoj rodbini zaposlenoj u gradskim strukturama. Junoša je u sebi ujedinio snagu IB-ovskih prvoboraca, složnost Sandžačkih halkara i upornost Hercegovačkih laktaša. Ne gubeći vrijeme na pristojnost, odmah je sa mnom bio na Ti. Proučio je moj predmet i ako hoću da me zastupa u onom slučaju moraću se pomiriti sa nekoliko korekcija ponašanja koji bi predstavljali dobru osnovu za eventualnu nagodbu sa kolegom tužiocem, koji mu je u slobodno vrijeme mamim brat. Na žalost, neke od ideja su morala otpasti već u startu. Po obliku moje glave je bilo očito da nisam pogodan da posjećujem SUR Bazeni, bar ne u doba kad tamo svira živa muzika. Aqua je otpala zbog mirisa koji koristim, a koji bi narušavao ozračje orginalnih Kineskih parfema što tim prostorom dominiraju. Onda mi je predložio da ipak kupim onog Golfa GTI od Kikijevog amidžića.
No pasaran, pravniče!
Potom smo napravili malu inventuru moje biografije i iznenada se situacija se okrenula u moju, pardon, našu korist.
-“I Ti baš ratov’o!?”
-“Jah, šta ćeš!”
-“Baš, ono pravo, dobrovoljac, puc’o, po Tebi pucali, koliko vidim i pogodili Te par puta?”
-“Da, sve piše u tom CV-u.”
-“A ne voliš puno pričat’ o tome?”
-“Ma ne volim, nekako mi previše intimno, Ko je bio ovdje zna i sam kako je bilo a kod onih izvana se uvijek nađe neko pametan da upita: Jesil’ Ti koga ubio, i slične gluposti.”
-“Ma ima da pričaš, a ako nećeš pričati, onad ćeš pisati sigurno. To nas vadi, jedan kroz jedan!”
Odleti on u susjednu kancelariju, čujem nekom telefonira. Po završenom razgovoru vrati se k meni i reče:
“Kolega dajdža nudi nagodbu. Dobijaš uslovnu kaznu, po kojoj ti se u narednih 6 mjeseci neće oduzimati status izvornog Sarajlije ukoliko u tom periodu napišeš ciklus od 12 tipičnih Sarajevskih ratnih priča. Sačekaj, nemoj još ići, sad će mi stići fax od njega, to moraš vidjeti! Prodaje Passata TD crveno "I", original iz Vogošće, ima svu opremu osim klime i pepeljare, prešao jedva…”

(jašta da će se nastaviti , ovoj priči kraja nema...)

03.02.2006.

071 (četvrti dio, skraćeni snimak)

Prateći Kikijeva uputstva, dođoh do advokata. Kancelarija smještena u novogradnji u centru Grada, napucana, ne da gledat u sebe. Namještaj teža šminka, koža/metal/drvo, na zidu raritetna grafika, jedna od svega 368 primjeraka, koliko je Berber jedva stigao da otisne jednog lijenog i neproduktivnog popodneva, prije nego mu se polomila presa, i natjerala ga da napravi dvodnevnu pauzu. Zbog tog događaja, svojevremeno, u Zagrebačkim hotelima proglašen mjesec žalosti, a panika je zavadala po hodnicima Hrvatskih državnih institucija.
Mladi advokat je zvijezda u usponu Sarajevske pravne škole poznat po dobrom odnosu prema rupama u zakonu i još boljem prema svojoj brojnoj rodbini zaposlenoj u gradskim strukturama. Junoša je u sebi ujedinio snagu IB-ovskih prvoboraca, složnost Sandžačkih halkara i upornost Hercegovačkih laktaša. Ne gubeći vrijeme na pristojnost, odmah je sa mnom bio na Ti. Proučio je moj predmet i ako hoću da me zastupa u onom slučaju moraću se pomiriti sa nekoliko korekcija ponašanja koji bi predstavljali dobru osnovu za eventualnu nagodbu sa kolegom tužiocem, koji mu je u slobodno vrijeme mamim brat. Na žalost, neke od ideja su morala otpasti već u startu. Po obliku moje glave je bilo očito da nisam pogodan da posjećujem SUR Bazeni, bar ne u doba kad tamo svira živa muzika. Aqua je otpala zbog mirisa koji koristim, a koji bi narušavao ozračje orginalnih Kineskih parfema što tim prostorom dominiraju. Onda mi je predložio da ipak kupim onog Golfa GTI od Kikijevog amidžića.
No pasaran, pravniče!
Potom smo napravili malu inventuru moje biografije i iznenada se situacija se okrenula u moju, pardon, našu korist.
-“I Ti baš ratov’o!?”
-“Jah, šta ćeš!”
-“Baš, ono pravo, dobrovoljac, puc’o, po Tebi pucali, koliko vidim i pogodili Te par puta?”
-“Da, sve piše u tom CV-u.”
-“A ne voliš puno pričat’ o tome?”
-“Ma ne volim, nekako mi previše intimno, Ko je bio ovdje zna i sam kako je bilo a kod onih izvana se uvijek nađe neko pametan da upita: Jesil’ Ti koga ubio, i slične gluposti.”
-“Ma ima da pričaš, a ako nećeš pričati, onad ćeš pisati sigurno. To nas vadi, jedan kroz jedan!”
Odleti on u susjednu kancelariju, čujem nekom telefonira. Po završenom razgovoru vrati se k meni i reče:
“Kolega dajdža nudi nagodbu. Dobijaš uslovnu kaznu, po kojoj ti se u narednih 6 mjeseci neće oduzimati status izvornog Sarajlije ukoliko u tom periodu napišeš ciklus od 12 tipičnih Sarajevskih ratnih priča. Sačekaj, nemoj još ići, sad će mi stići fax od njega, to moraš vidjeti! Prodaje Passata TD crveno "I", original iz Vogošće, ima svu opremu osim klime i pepeljare, prešao jedva…”

(jašta da će se nastaviti , ovoj priči kraja nema...)

03.02.2006.

071 (treći dio, i dalje uživo)

-Hej Kiki, čujemo li se sad?
-Odlično Te čujem. Slušaj, naš’o sam Ti advokata da Te zastupa u onom slučaju
-Joj, ne znam Kiki! Jel’ baš dobar?
-Kako da nije! Jebo ga Ti, Corto, zar bih Te ja zajeb’o
-Ko je, odakle je?
-IB sa dna kace, provjeren, podoban, uvezan!
-Joj, IB, ja sam, zbog prirode slučaja, htio nekog odavde.
-Ih Corto, ti baš ko mali. Pa Fočaci su Ti najbolje Sarajlije.
-Hajd’, kad Ti kažeš. Sačekaj da skrenem na proširenje pa mi daj mi adresu!
-Piši: XxxxxYyyyyy. Jesi li zapisao?
-Jesam.
-Nego sam te još nešto htio pitati. Imam dobru Dvojku GTI, ’84. godište, prešao 47.000km, moj amidžić svojevremeno na povlasticu dovuk’o iz Njemačke. Prvi vlasnik penzionisana časna sestra, nepušač, koja ga je vozila samo od kuće do pijace i nazad, sav je ko bombona, amidžić ga htio sebi ostavit’…
-Odjebi Kiki! Vidimo se večeras. Smrt fašizmu!

(nastaviće se za par sahata, kada stignem do advokata…)

03.02.2006.

071 (drugi dio, uživo)

Mobitel svira najdražu mi pjesmu.
-Vozdra Kiki!
-Vozdra Corto gdje se nalaziš?
-Evo me na Alipašinom.
-A kad ćeš u Sarajevo?
-Za jedno pola sata, što pitaš?
-Naš’o sam Ti dobrog advokata..krh...da...ššbrg.e..crs..t.. za..upa u onom slučaju. Čuješ li me?
-Gubiš se, Kiki, ništa Te ne razumijem. Hajde, prozvaću ja Tebe kad budem bliži Gradu

(nastaviće se za 15 tak minuta negdje kod Otoke...)

02.02.2006.

Nostalgija

Nas petorica, šestorica iz stare raje smo do prije par godina imali običaj da se svakog petka nakon radnog vremena sastanemo u kafani, posjedimo sat ili dva i klapimo poneku klipaču pred odlazak kući. U neko doba, Pepi, jedini nepatvoreni drinker medju nama, je prestao posjećivati naša okupljanja. Isprva smo pomislili da je možda uletio u neku kurvarsku šemu, ali smo tu ideju brzo odbacili jer smo znali da u dilemi: “piva ili pička?”, bar kod njega, potonja nije imala izgleda. Nije izgledao bolestan ni depresivan, niti je imao finansijskih problema. Bojkotu nije prethodila nikakva svađa medju nama. Čudom nismo mogli da se načudimo, pa smo odlučili da ne skitamo već da ga upitamo o čemu se tu radi. Pepi nije nimalo okolišao: “Jebi ga raja, ne isplati se meni ništa sa vama počinjat’. Vi mene samo načnete sa po 3 pive i razgulite, svako svojoj kući. A meni onda valja tražit’ s kim ću da ispraznim ostatak gajbe. Ne ide to tako. Gdje ima predigre mora biti i sexa. Ako si me skin’o, onda me i jebi!” Nedugo zatim Obaveze su, kao što u životu obično biva, odnijele pobjedu nad Zadovoljstvima i veselo društvo iz ćoška se počelo osipati, okupljanja su se prorijedila, a uskoro i potpuno prestala. Osta za nama prazna kafana i odjek dubokoumnih Pepijevih riječi, da kao ukor, prati svakoga od nas: “Ako si me skin’o, onda me i jebi! Ako si me…”
Sinoć mi, nakon dugo vremena, stiže Tvoja poruka iz daleka. Obradovah se da će mi časkanje sa tobom ispuniti inače prazno veče, ali to se ne desi. Poslije pozdrava i mog brzog odgovora, ne vidjeh više ni slovce na displeju. Ostah tužan, usamljen i sam, i ponovo mi padoše na pamet mamurne i mudre riječi starog druga mog: “Ako si me skinula…”, e jebi ga, draga!

01.02.2006.

Djeca ne znaju šta hoće, ali srećom po njh ima ko će...da ih navede na krivi put

Kada sam bio mali dječak često bi me Mama vodila u kupovinu. Imao sam ružnu naviku da skidam stvari sa polica i rafova, pipkam ih i onda vraćam u stalaže. Mamu je to strašno nerviralo, i ona bi mi, u takvim prilikama, govorila: “Corto, bira se očima a ne rukama!” Iako pretjerano živahan, ja sam, u osnovi, bio pristojno dijete iz fine kuće, odgojen da sa ozbiljnošću uzima ono što mu odrasli govore. Prihvatio sam taj savjet, bez ikakve ograde i od puberteta na ovamo, sve svoje žene sam izabrao pogledom. To bi, gotovo redovno, predstavljalo promašaj u sami centar. Samo Bog, moje varljivo oko i ja, znamo razmjere te katastrofe. Mama, mama, jesi me nasadila, jebem li Ti sve i jednu snahu.

P.S. Tokom rada na ovoj priči nijedna snaha nije teže povrijeđena

01.02.2006.

Ja sad idem van













Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.
Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti
i čučati i doći ću pijan.
Ja sad idem van i vratit ću se možda tek na godinu, šta
tako gledaš u mene?
Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za trista godina,
pa zar je to neko vrijeme?
Past ću na prozor u spodobi jednog besprizornog
razrokog fotona. Posadit ću se u obliku
prašine, spale nekom s cipela,
na prag tvojih vrata.
A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi. Ne pravi mi
scene.
Ljubavnike ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.
I ostavit ćemo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.
Ta pusti me već k sebi, pa pusti me već, zašto ti
to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ta to je
grozno dugo, pa ja ću usahnuti umrijeti umrijeti ću od
žalosti, ta molim te ipak otvori ili ću ti ta vrata razvaliti,
kožu ću ti izgrepsti, oči ću ti iziziskopati
ljubavi moja.

JIRI ŠOTOLA
1924 - 1989

Corto Maltese
<< 02/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 380259 pride

Powered by Blogger.ba