"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

27.02.2006.

Incest

Uz zvuke limene muzika i prigodan govor ustajem iz groba.
Laganim korakom prošetam do samrtne postelje, tješim uplakanu rodbinu i prijatelje.
Odatle odlazim do kupatila, gdje me dočekuje treći infarkt. Dan se nastavlja u normalnom ritmu, od večere ka ručku, od lijeganja do ustajanja, kao i svaki u narednih deset penzionerskih godina.
Završetkom penzijskog staža konačno pronađem zaposlenje.
Za početak radim kao direktor sektora, ali upornim i samoprijegornim radom napredujem do poslovođe a potom do mlađeg referenta, pripravnika. Tokom vremena, moja kosa postaje sve tamnija i gušća. Supruga i ja se razvodimo nakon čega živimo zajedno, prvo sami u velikom, a potom sa djecom, u manjem stanu. Radosno primjećujemo da tokom godina sve češće razgovaramo a manje se svađamo, i da nam je, što je stan manji, ljubavni život bolji. Sve to neizbježno vodi ka vjenčanju. Nakon vjenčanja slijedi još par mjeseci zabavljanja pa svak na svoju stranu.
Vremenom, naša djeca napuštaju svoje porodice, jedno po jedno se vraćaju da žive sa nama, zatim se i rode.
Nakon diplomskog me čeka pet godina studentskog života. Kad doguram do brucoša preko štele se upisujem u prestižnu gimnaziju. Za osnovnu mi ne treba štela. Nakon poteškoća u završnim razredima bez problema završavam, četvrti, treći, drugi i prvi te kao učenik generacije odlazim u u vrtić.
Nakon par godina provedenih u vrtiću i jaslicama uskaćem u kolijevku, odakle me odnose u bolnicu gdje me neki maskirani čovjek vraća u mamin stomak.
Tamo se smanjujem punih devet mjeseci.
Obrisi bebe polako nestaju.
Pretvaram se u fetus, od njega u embrion, ovaj u blastulu, blastula u zigot….
Neposredno prije diobe, oslobođen očevim orgazmom, plutam, nošen mnoštvom istomišljenika, u traganju za jajnom čelijom svog života.
Spazim je i krišom se izdvajam iz gomile.
Prilazim, pokušavajući da kleknem pred nju. Nalazim da je to veoma teško izvesti u tekućem okruženju, bez čvrste tačke oslonca. Drhtanje, koje je iznenada obuzelo moj rep, mi pravi dodatne probleme.
Napokon uspjevam da nađem stabilan položaj, te nesiguran i plah, kao svaki mladi prosac, svečanim tonom izgovaram kratak, ali dugo pripreman, govor:
“Ti, koju tražim još od kraja života... želiš li da mi budeš Majka?”


Corto Maltese
<< 02/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 354676 pride

Powered by Blogger.ba