"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

31.03.2006.

dUM sPIRO sPERO

-
-
prva reality blog soap monodrama za publiku u najširem smislu riječi.
-
-
04.02.2006.
Veceras cu poceti da pisem
Postavljeno u 16:44, 1 komentar(a), print, #

04.02.2006.
Ako ne veceras, onda nocas svakako!
Postavljeno u 18:58, 0 komentar(a), print, #

05.02.2006.
Sinoc sam kiksao, a jutros prespavao, ali ovog popodneva pocinjem, sigurno.
Postavljeno u 13:02, 0 komentar(a), print, #

05.02.2006.
Samo ne mogu ovako, na prazan stomak. Poslije rucka pocinjem sa pisanjem.
Postavljeno u 13:32, 0 komentar(a), print, #

05.02.2006.
Ali prvo da malo prilegnem, da ne pristupam pisanju punog stomaka
Postavljeno u 14:01, 1 komentar(a), print, #

05.02.2006.
Jebi ga, ja taman poceo pisati, kad me zlocesta Iluzija prekinu svojim komentarom. Ako me budete uznemiravali nikad necu uspjeti :(
Postavljeno u 16:38, 3 komentar(a), print, #

05.02.2006.
Definitely maybe - Tonight is the night
Postavljeno u 18:47, 0 komentar(a), print, #

05.02.2006.
Casa vranca, par kriski Edamera, ugodna vatrica, sve je spremno da najzad pocnem sa pisanjem
Postavljeno u 19:50, 4 komentar(a), print, #

05.02.2006.
jest dobar ovaj vranac
sto slascu dingaca dotice moje nepce
te se spusta niz moje zdrijelo snagom postupa
i ne da mi da pisem.
nema smisla da moje prvo predstavljanje svijetu bude pod utjecajem alkohola.
probacu sutra
Postavljeno u 21:28, 14 komentar(a), print, #

06.02.2006.
pade mi sinoc casa i prosu se vranac po tastaturi. javljam se iz servisa gdje cekam opravku pa da akobogda pocnem pisati blog
Postavljeno u 08:30, 4 komentar(a), print, #

06.02.2006.
upravo sam se vratio iz servisa, tastatura radi ko nova. hvala svima koji su me svojim komentarima, sugestijama pa i otvorenim pozivima na grijeh motivisali da ostanem ustrajan u svojim namjerama da najzad zapocnem sa pisanjem bloga. danas popodne cu dati sve od sebe. obecavam.
Postavljeno u 11:17, 4 komentar(a), print, #

06.02.2006.
jes ko nova ali u k... taman zapocnem svoj prvi post i hocu da mu dam simbolican naziv "broj jedan" kad skontam da mi ne radi numericki dio tastature. odoh ponovo u servis.
Postavljeno u 12:31, 2 komentar(a), print, #

06.02.2006.
pusalgin mi je iako ne pusim. ne moze se popraviti tastatura. pokusacu od nekog posuditi pare za novu pa da pisem ko covjek. corto ti si hadzija, imas stan od osamdeset devet kvadrata, posudi stoju svom jaranu.
Postavljeno u 13:10, 8 komentar(a), print, #

06.02.2006.
corto se ne trza. sta je sa ostalima. tersu, pljucko, mito, doktore, udijelite vi nesto. nije valjda da vas djaba reklamiram ;(
Postavljeno u 16:45, 8 komentar(a), print, #

06.02.2006.
da mi ne bi komsije kome se odavno skrhao racunar, nikad ja ne bih dosao do ove tastature koja mi pruza nadu da cu ujutro započeti sa pisanjem svog prvog posta
Postavljeno u 23:18, 2 komentar(a), print, #

07.02.2006.
sinoc sam bio pregrub sa ruzicastom. stvarno nije zasluzila da je onako naruzim, bez ikakvog razloga. pink primi moje izvinjenje i obecanje da cu napokon poceti da pisem bez obzira na stalna ometanja i nedostatak podrske sredine.
Postavljeno u 08:42, 2 komentar(a), print, #

07.02.2006.
planirao sam jutrost zapoceti svoj prvi post ali mi je pinky savjetovala da se smirim i spustim loptu na par dana. veliki je to stres otvoriti svoju dusu cijelome svijetu. cujemo se za koji dan, ili ranije. ne znam, razmislicu
Postavljeno u 10:39, 0 komentar(a), print, #

07.02.2006.
a da prvo zapisem olovkom na papir to sto hocu da kazem , pa tek onda otkucam na racunaru?
Postavljeno u 11:38, 4 komentar(a), print, #

07.02.2006.
jupi :)) sakupio sam dvjestopedeset posjeta a jos nisam ni poceo da pisem. sta ce tek biti kada pocnem i kada mi proradi numericka tastatura :))) bice ih miliondvjestopedesethiljadaidvijestotineipedeset
Postavljeno u 14:52, 8 komentar(a), print, #

07.02.2006.
cerrie_me mi je dala dobar savjet da prije pisanja za svaki slucaj prvo provjerim tjelesnu formu. zbog toga cu ovo sto sam mislio pisati veceras ostaviti za sutra. u firmi imam vagu, pa cu sutra da vidim koja mi je pocetna kilaza pritisak, puls i drugo. mozda da navratim i na ekg. ko zna kako blog utjece na zdravlje, nije se sa tim saliti.
Postavljeno u 20:18, 2 komentar(a), print, #

08.02.2006.
poslusao sam cerrie_me i jutros stao na vagu u cilju priprema za pisanje prvog posta. uzas. ovako debeo i zapusten ne mogu uzimati pero u ruke. odoh u teretanu skinuti jedno deset petnaest kilograma pa se vracam popodne da konacno pocnem sa pisanjem.
Postavljeno u 08:46, 8 komentar(a), print, #

08.02.2006.
jedna blogerka je ostavila komentar da ce mi teretana biti izgovor da ne pocnem sa pisanjem svog prvog posta jer cu se poslije vaditi na upalu misica bolove u zglobovima i svasta nesto. mogu ovdje da joj u oci kazem da je ona jako zlobna i bezobrazna i pokvarena i da mi je zao sto je nisam poslusao.
Postavljeno u 18:36, 0 komentar(a), print, #

08.02.2006.
rado bih popio brufen da me malo popusti ova upala misica, ali zbog upale misica ne mogu prinjeti ruke ustima. nista od brufena dok upala misica ne popusti. zasto me ova situacija podsjeca na onaj ratni film...kako se ono zvao... kvaka dvadese dva?
Postavljeno u 21:36, 6 komentar(a), print, #

08.02.2006.
jupi. poslo mi je za nogom da ubacim onaj brufen u usta.
Postavljeno u 22:48, 9 komentar(a), print, #

09.02.2006.
sam od a ja vim da in daas nmea nist aod mog pvrog ptsoa. iznjavviam sez bog rukop isa.ovo kacum pcleam des nenoge.
Postavljeno u 10:08, 27 komentar(a), print, #

10.02.2006.
svakog jutra odlucim da pocnem sa pisanjem svog prvog posta i nikad se nista ne desi. e ovog puta ce biti drugacije. jutros sam odlucio da danas ne odlucujem da pocnem sa pisanjem svog prvog posta. valjda imam i ja pravo na slobodan dan.
Postavljeno u 10:05, 8 komentar(a), print, #

11.02.2006.
Jabuka nas je iz raja istjerala, njojzi hvala
Uh, zamalo ne načinih veliku grešku. Jutros sam odlučio da konačno započnem sa pisanjem svog prvog posta. Sjednem za tastaturu i u zadnjem trenutku se sjetih, subota je, to jest sabat i da se na taj dan ne smije ništa uzimati u ruke. Ja sam multireligiozna osoba koji ne samo da poštuje nego i prakticira sve religije. Ne može čovjek današnjice bit na čisto ko je u pravu, pa ja zato igram na sigurno. Sabatom redovno ljenčarim, za Božić kupujem ko sumanut, svako podne idem na Džumu... dobro, možda i ne odem baš svaki put, ali bar redovno zbrišem iz kancelarije.
P.S. Da ko zlo ne pomisli, ovo ne pišem ja, nego sam zamolio komšiju kjafira da to za mene uradi, vidi mu dobre tastature na ovom Mac-u, sama kuca, jebem li mu sjeme nevjerničko. A ja, akobogda, sutra nakon jutarnje mise kod fra Ive, javljam se sa svojim prvim postom. Hava Nargila, Braćo i Sestre
Postavljeno u 10:30, 21 komentar(a), print, #

12.02.2006.
nazalost fra ivo je uhvatio prehladu pa je umjesto njega misu vodio don ante poznat kao neelasticni. pitao sam ga da li da danas zapocnem sa pisanjem svog prvog posta i onda je on rekao da je slijedeci posti tek pred uskrs i tri sata mi je objasnjavao osnove krscanstva i krstio se i kolutao ocima nakon svakog mog pitanja. sve sto sam od te price shvatio je da ni danas necu zapoceti sa pisanjem svog prvog posta i da bi don ante volio da ja promjenim crkvu i da onda maltretiram pravoslavnog popa a ne njega
Postavljeno u 13:58, 13 komentar(a), print, #

12.02.2006.
BROJAČ POSJETA
000666
a ja jutros bio u crkvi boze me sakloni tobe jarabi da se pomaknem s mjesta puj puj puj
Postavljeno u 16:12, 6 komentar(a), print, #

12.02.2006.
dosao sam do telefonskog broja oca jefrema u veljinama. slusao me je deset minuta onda mi je opsovao boga i rekao da idem kod hodze sa svojim nabulozama. otisao sam do hodje u komsiluku on mi je rekao da sam odlucan ko hamlet a kako su odnosi izmedju mesihata i danske poremeceni nazvao me je cifutom i otjerao iz dzamije. onda sam nazvao zagrebackog rabina koji je najblizi i pitao sta da radim. on je rekao da je neodlucnost prirodno stanje i da dok se ne odlucim da zapocnem sa pisanjem svog prvog posta mogu se baviti kritikom drugih bloggera. od sutra pocinjem da citam blogove sa liste sezdeset najcitanijih. mozda kod nekog od njih nadjem nadahnuce koje ce me pokrenuti da najzad zapocnem sa pisanjem svog prvog posta. pospanko na tebe je red
Postavljeno u 22:22, 14 komentar(a), print, #

13.02.2006.
OIIOI
danas je trinaesti. nisam lud da na ovaj datum započnem sa pisanjem svog prvog posta.
Postavljeno u 08:56, 4 komentar(a), print, #

13.02.2006.
objasnjenje
OIIOI broj trinaest napisan binarnim kodom. moram se snalaziti kad mi ne radi numericka tastatura
Please disregard the comment above if you are a former or current student of mathematic, rocket scientist, member of MENSA, Albert Einstein or just an ordinary clever guy or girl
Postavljeno u 10:45, 6 komentar(a), print, #

13.02.2006.
moderatore drz lopova. komsija mi ukrao sutrasnje opravdanje zasto necu zapoceti sa pisanjem svog prvog posta. supak mi posudio neispravnu tastaturu i misli da zato ima pravo da mi ukrade ideju. a ja vec bio spremio pola kile naranci
Postavljeno u 14:00, 4 komentar(a), print, #

14.02.2006.
danas nemam inspiracije za pisanje posta. nema inspiracije ni za nepisanjenje. toliko sam depresivan da mi se ne mili ni otici u banku i uplatiti ratu kredita. danas mi nije ni do cega. sve je prekrio snijeg.
Postavljeno u 08:38, 12 komentar(a), print, #

15.02.2006.
u snu mi je pala na pamet predivna ideja o tome kako zapoceti sa pisanjem mog prvog posta. onda sam se probudio jer sam morao na pisanje. ne na pisanje nego na pishanje. otisao sam do vecea zatvorenih ociju da ne prekidam taj san. onda sam se vratio u krevet da dosanjam i sve je dobro islo dok mi se njie u san usunjao onaj kredit koji sam jos jucer morao platiti. onda se san pretvorio u nocnu moru a nije u redu da vas u svom prvom postu maltretiram nocnim morama.
Postavljeno u 11:30, 10 komentar(a), print, #

16.02.2006.
danas necu pisati o nepisanju nego sam dosao da javim da necu doci na druzenje bloggera u petak.
ja nisam drustven.
Postavljeno u 10:25, 3 komentar(a), print, #

16.02.2006.
salio sam se. necu doci jer dok vi budete dernecili ja cu u to vrijeme zapoceti sa pisanjem svog prvog posta.
Postavljeno u 11:33, 10 komentar(a), print, #

16.02.2006.
svecano obecavam da cu zapoceti sa pisanjem svog prvog posta onog trenutka kada brojac posjeta pokaze jednu hiljadu i jedan
Postavljeno u 15:48, 2 komentar(a), print, #

16.02.2006.
ispravka
u stvari htio sam napisati jednu hiljadu stotinu i jadanaest. dakle nije MI niti je CMXCIX nego je MCXI sto bi rekli rimljani.
moram hitno popraviti ovu numericku tastaturu da se ne provaljujem pred svijetom. izvinite.
Postavljeno u 16:32, 7 komentar(a), print, #

17.02.2006.
raja nerviram li ja vas
Postavljeno u 09:56, 14 komentar(a), print, #

17.02.2006.
misljenja su podijeljena. toga sam se i bojao.
Postavljeno u 18:29, 4 komentar(a), print, #

17.02.2006.
prvi ozbiljan pokusaj
danas u devetnaest sati i dvadeset tri minute brojac je pokazao jednu hiljadu jednu stotinu jednu deseticu i jednu jedinicu. doslo je vrijeme da ispunim dato obecanje
za svoj prvi post sam odabrao pricu koja je jako duga, ali je zato dosadna. to ne bi bio problem da joj tema nije tako mucna da cete se svi ispovracati dok dodjem do kraja pete recenice.
ma ne mogu ja to smrc smrc
Postavljeno u 19:46, 7 komentar(a), print, #

18.02.2006.
drugarice i drugovi jesam li vas puno razocarao.
Postavljeno u 15:36, 4 komentar(a), print, #

19.02.2006.
nikako da napisem svoj prvi post. ali cu odrzati obecanje da se pocnem baviti kritikam drugih blogera. krenucu od vrha top liste. pocinjem popodne cim posudim ispravnu tastaturu na kojoj se moze pisati gramaticki pravilno.
Postavljeno u 10:33, 4 komentar(a), print, #

20.02.2006.
moje nevolje proizilaze iz cinjenice da sam ja covjek sa hiljadu lica.
svih hiljadu istih.
Postavljeno u 09:21, 5 komentar(a), print, #

21.02.2006.
hiljadu lica a ni jedno pravo
Postavljeno u 08:59, 5 komentar(a), print, #

21.02.2006.
bas sam se sjetio...mozda bih mogao...cccccc...ma joj...u stvari nema veze...zaboravite da sam ista rekao
Postavljeno u 21:37, 3 komentar(a), print, #

22.02.2006.
poceo sam da pisem kritike drugih blogova. stavio sam cd olivera dragojevica u plejer. oliver pjeva ko sam ja da ti sudim.
stvarno ko sam ja da sudim drugim blogerima koji su se davno odlucili da zapocnu sa pisanjem svog prvog drugo treceg... posta. i sigurno imaju ispravnu numericku tastaturu.
Postavljeno u 12:40, 4 komentar(a), print, #

23.02.2006.
u stvari ja vec imam napisan svoj prvi post ali sam stidljv da ga objavim. mozda bi bilo dobro ako bi se neko od kolega bloggere i bloggerica koji su manje stidljivi i imaju ispravnu tastaturu ponudio da ga objavi umjesto mene.
Postavljeno u 08:55, 6 komentar(a), print, #

24.02.2006.
milion razloga za smrc
statistika kaze:

Summary by Month

Month Daily Avg Monthly Totals
Hits Files Pages Visits Sites KBytes Visits Pages Files Hits

Feb 2006 907036 621399 284899 20578 229601 97955259 493884 6837588 14913576 21768876
Jan 2006 876098 627721 309744 18275 262463 122309742 566526 9602080 19459361 27159054
Dec 2005 522135 323954 122302 15026 234702 79815750 465836 3791388 10042593 16186212
Nov 2005 270869 223234 105086 9296 19679 5012658 27890 315260 669702 812609

Totals 305093409 1554136 20546316 45085232 65926751



,a samo sest se ponudilo da mi pomogne da objavim svoj prvi post. jebem vas sebicne. ne vas sest nego onaj milion.


p.s. ovi brojevi su kat end pejst. nije mi jos proradila numericka tastatura
Postavljeno u 16:52, 7 komentar(a), print, #

28.02.2006.
kad ne ide ne ide. mislim da je vrijeme da odustanem od pokusaja da napisem svoj prvi post
Postavljeno u 08:41, 3 komentar(a), print, #

28.02.2006.
e sad je dosta. ovaj blog prestaje sa radom to jest ovaj blog ne pocinje sa radom.
Postavljeno u 14:15, 0 komentar(a), print, #

02.03.2006.
trebao sam napisati da od danas ovaj blog zapocinje sa ne radom. dobra fora. ono igra rijeci. nista ne znaci a dobro zvuci. cuj zapocinje sa neradom. ha ha. kontate? sto se ne smijete?

ps. proradio mi upitnik na tastaturi.
Postavljeno u 09:49, 5 komentar(a), print, #

03.03.2006.
a sad spetakl. direktan prenos pocetka pisanja mog prvog posta.

super. nigdje nikog. mogao bih iskoristiti priliku da neopazeno zapocnem sa pisanjem svog prvog posta. o cemu bih pisao. ma sta se mislim. imam onu pricu koja mi vec dugo lezi na dusi i zelio bih da je podijelim sa dragim strancima na bloggeru.ba. radi se o sljedecem. kada sam poceo...molim sefe. sta kazas? server se gasi za minutu! rade remont preko vikenda! shit. a taman sam poceo sa pisanjem svog prvog posta. bas mi je dobro islo. mogu li sacekati bar pola sata? ne mogu nikako? ne da nam se i to ti je. izvinite.
Postavljeno u 16:23, 0 komentar(a), print, #

06.03.2006.
danas sam vidio da sam ukljucen na listu preporucenih blogova. ako ste mislili da cete me na taj nacin natjerati da zapocnem sa pisanjem svog prvog posta onda ste se zajebali. ja cu poceti da pisem kad meni bude ceif. nisam ja nicija kutija da sutim
Postavljeno u 16:44, 8 komentar(a), print, #

07.03.2006.
samo da znate da ovo nisam ja!
Postavljeno u 10:44, 7 komentar(a), print, #

08.03.2006.

nisam picka da bas na osmi mart zapocinjem sa pisanjem svog prvog posta.

Postavljeno u 09:37, 1 komentar(a), print, #

09.03.2006.
nocas sam sanjao da sam napisao i objavio svoj prvi post. kad tamo za tri sata stodvadesetpethiljada posjeta i osamnaesthiljadadvijestotinepedesetitri komentara. svi odusevljeni, nose monitore sa slikom mog prvog posta na ramenima. hvale me ne umiju stati. grad obljepljen plakatima hocemo sPIRU za predsjednika udruzenja knjizevnika. ili za sefa restorana kluba pisaca. ako ne moze ni to onda bar za konobara. i svi se deru: hocemo drugi. hocemo drugi. a meni neugodno.
Postavljeno u 08:40, 3 komentar(a), print, #

09.03.2006.
Ja razlike...

...he he he. kako sam samo prevario corta i kad je otisao u teretanu docepao se njegovog pasworda i racunara. he he he. joj jes mu dobra tastatura ne da gledat u sebe. sve radi. 1,2, 3, rade i brojevi he he he. Ljudi, ovo je čudo!? Sve radi, i č, i ć, i Š, i Ž, i, 1298648+9016+96';:.đ"#$%&/(), i...ludilO!!! RADE I VELIKA i mala sLoVa!!!
ma ovo je sad moje. ne dam nikom. sad cu mu pardon: Sad ću mu promjeniti pasword i potpuno prisvojiti ovu stranicu. Ko ga jebe, frajer je svakao ufuran, napis'o je do sad više od 100 postova pa se kurči pred rajom da je zajeban. Nek' se sad on muči, nek' otvara novu stranicu, nek' on započinje sa pisanjem svog prvog posta. Nek on počinje od nule i svaki dan izmišlja opravdanja! Nek' i on vidi kako je biti luzer! Neka , to mu i treba. Da se vrati malo u bazu, međ' radnike i seljake i vidi kao je svaki dan se vozit gradskim saobraćajem! He, he he, ja više neću! Jer- sad sam ja VLAST!!!

Corto je mrtav, živio Korto to jest- sPIRO !!!


P.S. Ovo na slici stvarno nisam ja. Nije ni on. To je neki frajer, bez veze.

Postavljeno u 15:00, 0 komentar(a), print, #

09.03.2006.
face off
sta je ovo spiro jadan ne bio... jebacu ti znanje. vracaj pasword ili cu t i prste polomiti. znas da sam jaci od tebe. fuj kakva ti je ovo tastatura. nisi je ocistio dva miliona godina. ni brojevi ne rade. ni velka slova. vracaj koko sto si pozobala dok te nisam...

corto maltese furioso
Postavljeno u 15:14, 0 komentar(a), print, #

09.03.2006.

spiro. ljudi smo. bar ja. hajmo se dogovoriti. evo napisacu ti prvi post samo mi vrati moj pasword. pliz

corto maltese furioso
Postavljeno u 16:59, 7 komentar(a), print, #

10.03.2006.
Dogodilo se jednog ljeta

-Komandire, moram Ti nešto reć’
-Reci Senade!
-Dok smo sinoć izlazili na Žuč, Ševal Ti je svo vrijeme držo pušku uperenu u leđa.
-Zajebavaš me!?
-Ne zajebavam, komandire. Mi ne znamo ovaj teren, ne znamo Tebe, a Ti imaš to ime, ne znamo ni kakvo je ni čije je!? Ševal rek’o: “Odvede nas ovaj Vlah četnicima! E nećeš ga vala komandire!” i fino repetir’o i uz’o Te na nišan.
-Šta ostala vojska na to?
-Pa ništa.
-Znaš šta, kontam ja svu tu njegovu brigu, ali linija je svakako bila napuštena, u onom mraku niko nikog ne zna, među Čete smo mogli naletit’ i ‘vako i’nako.
-Jesmo, komandire.
-I šta bi onda bilo.
-Znam ja Ševala, da nam je ko zapuco sa strane ili s leđa, on bi Te odma’ ubio!
-Pa dobro, šta misliš da li bi me sad nišanio da ponovo idemo na Žuč?
-Poslije jučerašnjeg dana...sad ne bi.
-Dakle, vile me pronosale. Moram svratiti do “Sedam Braće” izgleda da sam im ost’o dužan.
-Ko su tih sedam braće, komandire?
-Zaboravi! Hajd’ na spavanje, stražariš noćas od dva. I za tvoju informaciju, nisam Vlah, samo mi je takvo ime.
-Ih, ko da je to važno, Komandire. Laku noć!
-Allahimanet Senade!

Corto Maltese Furioso
Postavljeno u 10:30, 4 komentar(a), print, #

10.03.2006.
pitam se...
...ima li smisla i dalje nepisati nakon ove blamage sa cortom.
Postavljeno u 20:59, 6 komentar(a), print, #

12.03.2006.
pa ja jos od prekjuce nijednom nisam pokusao da ne napisem svoj prvi post! ne kontam!? izvinite!
Postavljeno u 14:18, 10 komentar(a), print, #

29.03.2006.
vazno! vazno! vazno!
danas u dva i po to jest pola tri objavljujem svoj prvi post pod nazivom minimalizam. molim vas da se okupite u sto vecem broju i ostavite komentare. ovim putem molim i mladu partizanku da me vrati na listu omiljenih blogera. pliz.
Postavljeno u 10:28, 0 komentar(a), print, #

29.03.2006.
ne mogu ja cekati do dva i po to jest do tri u pola. objavicu ja njega ili ga u deset i cetrdeset pet to jest petnaest do jedanaest.
Postavljeno u 10:44, 0 komentar(a), print, #

29.03.2006.
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Postavljeno u 10:53, 3 komentar(a), print, #

29.03.2006.
minimalizam...
...je bio naziv prethodnog posta. za one koji su zaboravili.
Postavljeno u 12:19, 6 komentar(a), print, #

30.03.2006.

Huh! I to, najzad, iza mene. Konačno sam objavio svoj prvi post. Nek je bar dugačak, kad već nije sadržajan. Sad mogu dalje, sa svojim literarnim pokušajima i Životom u cjelini. Naime, od večeras počinjem sa pisanjem svog drugog posta. Ako ne večeras, onda noćas svakako. A ako kiksam, jutro je moje van svake sumnje. Doduše, zna mi se omaći da prespavam cijelo prije podne, ali poslije podne i služi da se jutarnje greške isprave. I da se ručak pojede. Samo da se ne prejedem, punog stomaka nizašta nisam, a kamo li za pisanje. Zato, kad malo prilegnem, budem k'o nov. Još kad čašu Vranca popijem, na tašte, počnem rzat i propinjat' se, baš k'o pravi dorat tamne boje. Doduše, alkohol je loš saveznik piscu, ali uvijek postoji dan poslije i triježnjenje. Nema kurca do mamurca, što bi rekli naši stari, Hajde de, ne baš naši stari , ali Slavonci, svakako. Ako me zdravjle i tastatura posluže, i ako ne budem večerao nešto teško, na primjer- naranče, svijetla budučnost je preda mnom. Doduše, morao bih prvo u teretanu da se riješim ovih par suvišnih kilogama, samo da se ne bojim upale mišića. U svakom slučaju, jednog od ovih dana, započinjem sa pisanjem svog drugog posta.
"Reci sine- Akobogda!", viče mi Majka.
"Nema Boga Majko, ! Sve je u glavi!", šapućem ja sebi u njedra...
Postavljeno u 15:39, 0 komentar(a), print, #

31.03.2006.

Ni OnaNiJa








Oduvijek sam sklon pretjerivanju u svemu, naročito u onom u čemu najviše uživam (eufemizam za: “Nimfomanija”). Nije mi mane ni po pitanju sugestivnosti (eufemizam od: “teško žabu u vodu natjerat”), tako da se ponekad (eufemizam od “jako često”) desi da organizujem “Dane Sexualne Groznice”. Tad se, po čitav dan, ništa ne radi, samo se jebe. Nedavno (eufemizam od “jučer”) mi se omakla slična manifestacija. Zbog nedostatka vremena bio je to samo “Poludan Sexualne Groznice”, ali šta je, tu je. Počeli smo popodne, a rastali se jutros, zorom. 11 sati je proteklo u ritmu: VANJSKI SVIJET STOP SPAVANJE STOP OBROCI STOP PREZERVATIVI VINO I ORASI NON STOP.
Nakon što je Ona otišla, oko sedam ujutro, istuširao sam se te mi je ostalo oko pola sata do odlaska na posao. Padne mi na pamet (ovo je čisti eufemizam) da ubijem tih pola sata, tako što ću prelistati filmić (to više nije ni eufemizam, ni sam ne znam kako bih to nazvao) koji smo sinoć snimili. Priključim kameru na TV, zavalim se u fotelju, jebi ga, napalim se opet, uzmem ga u desanku i počnem se… smijati.
Naime, u tom trenutku sam se sjetio vica:
Mujo, ugledni BH industrijalac, dolazi kod doktora, žaleći se na stalnu glavobolju. Doktor ga pita za simptome, a onda traži od njega da mu opiše svoju uobičajenu dnevnu rutinu. Mujo se ispovjeda:
“Probudim se ujutro, zveknem ženu. Odem na posao. Ako stignem malo ranije, sekretaricu zguzim, s nogu, još u hodniku. Ako zakasnim, onda mi ga ona popuši ispod stola. Na pauzi za ručak sam u šemi sa kolegicom iz konkurentske firme. Obično je oderem na brzaka, u susjednom motelu. Nakon posla redovno navratim da nešto pojebem u javnoj kući koja je u komšiluku, a stalna švalerka stanuje usput, pa i nju, tako usput, povalim. Dođem kući, žena traži svoje, ako je jednom ne odradim odmah po dolasku onda ću moati dvaput, pred spavanje.”
Doktor mu, šokiran, kaže:
“Nije nimalo neobično da Vas boli glava, s obzirom na broj sexualnix odnosa tokom dana!”
“Sad mi je lakše doktore! Ja se prep’o da mi to nije od drkanja!”

Hajd’ i nekako što sam lik iz stripa, al’ tek što sam eufemistični lik iz vica!

31.03.2006.

Povod za jučerašnji lament







Dođem kući. Tamo me čeka veseli pas koji vjerno maše repom. Odmah po mom dolasku se posvađamo. On je raspoložen za jogging, a ja sam više za running. Da objasnim razliku: jogging je kada trčkaraš 10Km> 00:55:00, a running je kad trčiš k’o čo'ek, pa praviš rezultat 10Km< 00:50:00. Ono između 50 i 55 je siva zona, za sPIRU i ostale "ni tamo ni vamo" tipove. Pošto se nismo mogli dogovoriti, organizujem glasanje. Pobijedim, ubjedljivo, sa jednim glasom ZA i dva “av” PROTIV. Odemo na Wilsonovo Šetaliste, moj mali vjerni pas po imenu Cuko i ja, te u sklopu memorijala “Sedmi Dan Proljeća” istrčimo 6 Km za 00:36:76. Kao što vidite iz priloženih brojeva, Pas je sabotirao i cijelu manifestaciju pretvorio u nešto jako sporo i dugo to jest fucking. Prvo smo morali stat kraj ženke Zlatnog Retrivera, jedva sam ih razdvojio. Onda je naletila jedna Patuljasta Šnaucerka, slatkica, što jest- jest, pa jedan Jorkširski Terijer za koga je cuko po imenu Pas umislio da je Malteška Terijerka, potom…potom je zvonilo za kraj nastave u Trećoj Gimnaziji i u Srednjoj Ekonomskoj. Horde djevojaka su se sjurile na Wilsonovo. Cuko, to jest Pas, se nije dao ometati i dalje se bavio onom Jorkširskim Terijerom za kojeg je mislio da je Maltezerka. A ja? Ja sam stajao kao ukopan. Vjerovatno se tako osjeća dopisnik Guinnessove knjige kada se zatekne svjedokom novom rekordu. Ja sam upravo gledao dva u jednom. Preda mnom su stajali najkraći minjak i najduže noge na svijetu. Stan’ da se presaberem. Jedan minjak, jedna noga, druga noga…dakle, ukupno tri u jednom. Pošto vlasnica obje noge i suknjice nije imala vise od 17 godina, ja se otkopah i žurno udaljih sa ovog vidikovca. Džukac pod imenom Ker je negdje u isto vrijeme shvatio razliku izmedju Jorkšira i Malte, te se pridružio mome bijegu, Srećno utekosmo. Samo mi još fali da me proglase pedofilskim vlasnikom pederskog psa. Mada moram priznati da se ne slazem sa takvim etiketiranjem. Jebi ga, ako sam se, kad mi je bilo 13, palio na sedamnaestogodišnjakinje, pa se potom u 17-toj, opet palio na sedamnaestogodišnjakinje, i ako sam jučer pokazao višak entuzijazma za sedamnaestogodišnjakinju, ja bih to nazvao…ma koga zanima nek pogleda jučerašnji post, da se ne ponavljam.
Najlakše je nekom staviti etiketu. Nego, nisam htio o tome da pišem. Tema ovog pisanija je deformacija demokratije. Eto, vidite, mi smo jučer glasali, ja sam pošteno pobijedio, a ipak je na kraju bilo po njegovom.
Svojim perfidnim metodama je kompromitovao metodu većinskog odlučivanja. Zbog takvih psina ja sam ponekad isključiv i totalitaran.
Život me je tome naučio.
Da budem strog, doslijedan i objektivan, uvijek.
Pedofil, nikada.
Smrt Fašizmu!

P.S.
Jutros sam 10 minuta zakasnio na posao. Tuđe džukele su toliko zasrale travnjak, da moj cuko nije imao gdje da kaki.


30.03.2006.

Važno Obavještenje







Uskoro krećem sa krečenjem zidova i lakiranjem drvenarije na svom blog-u. Također ću promjeniti i jedan dio namještaja. Zavjese, svakako. Počinjem od prostorije sa listom meni najdražih blogera. Neki su prestali pisati, neki su se popravili, a neki bo’me i pokvarili. Biće mnogo tumbanja. Ko hoće da postane ili opstane na mojoj listi nek’ se malo potrudi tokom narednih 10-tak dana. Kod mene se minuli rad slabo cijeni.

New day, nova nafaka.



30.03.2006.

Sweet Little Sixteen, Seventeen, Eighteen…







Negdje oko mog 12. rođendana počeo sam se paliti na 17- godišnjakinje.
Ta me strast nije prolazila ni kada sam i sam napunio 17-tu.
Sa 25 - sve isto.
Željno sam čekao 30-tu, ali ni ona mi ništa novo nije donijela.
Godine prolaze li prolaze, a ja se i dalje stresem kad, početkom proljeća, prođem pored neke od Sarajevskih gimnazija u trenutku kada 17, 18, 19- togodišnjekinje izlaze sa nastave.
Ko kaže da je to pedofilija, da ga jebem malehna!?
To je dosljednost, drugovi i drugarice, dosljednost je to!


P.S.
Na dan kad sam napunio 15-tu godinu, junf mi je skinula jedna starka od 17 i po.


29.03.2006.

Anagramska Kletva u duetu


Koga nema ko da jebe
K'o da nema kog' da jebe!


Ko dane mak'o da jebe
Kod Ane, ma ko ga jebe!


29.03.2006.

Ova je još mudrija i starija:


"Ko ga nema, koga jebe?"



29.03.2006.

Tokom privremenog nedostatku nadahnuća za nešto veće...


...upravo sam smislio jednu staru narodnu mudrost koja glasi:

"Koga nema, ko ga jebe!"

28.03.2006.

Tipična Sarajevska Priča









Zima ’93. godine, požar u “Šibici”. Ja se zatekao u kući preko puta i izašao da gledam spektakl. Masa svijeta stoji pred zgradom, koja vatreno opravdava svoje ime. Tip do mene me hvata za rukav:
[i]“Vidiš li kako gori onaj ormar na trećem spratu?”
“Vidim.”[/i], odgovorim ja.
“A sad će Buuum!”, kaze on napaljeno.
[i]“Kakav bolan Buum!?”
“Pa ono pokriveno na ormaru je televizor. Kad se zapali ima da napravi pravi Buum. Hej nemoj ići, sa’će eksplozija!”
“Dobro, a otkud Ti to znaš za taj TV?”
“Čuj otkud JA znam!? Pa moj je stan!”[/i]

Veliki komadi stakla se otkidaju sa prozora. Jak vjetar ih raznosi, srećom, na suprotnu stranu, prema ulici Vojvode Putnika, “Asu” i “Šipadu". Nalećem na Emu koja, sa koferom, stoji ispred zgrade .
[i]“Corto, hajd’ mi učini uslugu!”
“Važi. Reci, šta je u pitanju?”
“Moj stan još nije zahvatio plamen. Htjela bih prije nego što izgori da nešto spasim.”
“Ma nema problema!”
“Ma ima problema, pravo je nezgodno za nosit’.”
“O čemu se radi?”
“O Grčkoj amfori, staroj preko 2000 godina.”
“Malo je matora za mene, ali nema veze. Koliko je teška?”
“Ma ne znam nisam je nikad vagala!" [/i], mjerka mojih impresivnih 62 kilograma i dodaje: [i]"Mislim da će trebati dvojica da je iznesu.”
“O.K. Vidio sam Radeta na parkingu. I on će pomoći.”[/i]
Odlazim do Radeta, objašnjavam mu o čemu se radi. Pristaje, iz prve.

Nas troje ulazimo u stubište. Ludnica. Gomila ljudi se kreće kroz dim u oba smijera, pokušavajući da spase što više imovine. Penjemo se na peti sprat, ulazimo u stan. Uzimamo amforu i akcija spasavanja kreće . U stubištu je jebeno vruće, vidljivost par metara. Amfora nije toliko teška koliko je nezgodna za nošenje. Nema dovoljno prostora pa predlažem da ja nosim, Ema raščišćava put, a Rade mi daje navigaciju, pošto od visine amfore ne vidim ništa ispred sebe. Nakon 15-tak minuta, nekako, uspijevamo da je iznesemo neoštećenu. Svi kašljemo k'o tuberani. Oči su nam pune čađi i suza.

Donji stanovi sa istočne strane su već potpuno izgorili, vatra se penje prema četvrtom i petom spratu. Prizor je spektakularan, što je privuklo i par inozemnih TV ekipa. Dok pokušavamo da povratimo dah, prilazi nam visok frajer naših godina, a cigaretom u ruci i kaže:
“Raja, znam da je crnjak, ali ima li neko, slučajno, vatre?” stavljajući onu cigaretu usta.
Rade hladno vadi upaljač.
Ema i ja se hvatamo za stomak.
Nisam se tako slatko ismijao još otkako je počelo.


27.03.2006.

Očekujući Wc... ups Vc








Evo mene opet u Sarajevu. А, лијепо Vam је ovo Сарајево. Није баш к'о код нас, у Риму, али бар је сунчано, fini predjeli.
A još je lijepša ova moja, divna, mila, "ČЉĐЊŽЏЗЂŠĆ" tastatura.


Moram priznati da mi povratci u Bosnu sve teže padaju.

Prelazim Slovenačko- Hrvatsku granicu, oko 20:15. Preda mnom znak: Slavonski Brod 227 Km. 442 od Saraj'va. Kontam, eto me u Brodu za sat i po. Usput ću stići da se negdje zaustavim i ispraznim mjehur.
Prelazim Hrvatsko- Bosansku granicu nešto prije 22:00. Putokaz: Sarajevo 215 Km. Kontam, eto me kući za tri sata. Bez pišanja.
Ulazim u stan u 01:00, spuštam kofere, ulijećem u WC.
Sa velikim olakšanjem popišam se na teritoriju države sa ovakvim cestama.


23.03.2006.

30, 60, 90...


Paznja!!! Nemam mnogo vremena, a zelio bih da sa Vama podjelim rezultate najnovijeg naucnog istrazivanja .

Situacija A:
Potpuno svjez i opusten pristupam sexu. Skacem, dizem i spustam oko 60 minuta, nakon cega pravim 30 minuta pauze i odlazim u teretanu gdje s pjesmom provodim slijedeci sat i po.

Situacija B:
Potpuno svjez i opusten odlazim u teretanu. Skacem, dizem i spustam oko 60 minuta. Nakon toga treba mi 90 minuta pauze da bih uopste bio u stanju da guzim bijednih pola sata.

Zakljucak: Prvo jebi pa reci hop!



20.03.2006.

"Kum IV" nije dugme









Evo, napokon stigoh medj' Sicilijanske Mahalase, hocu reci Mafijase. Ostale detalje Vam ne smijam odati, jer ako Vam budem kazao za koga i sta ovdje radim moracu Vas ubiti ko Slobu i onog Babica, jebem ih radoznale.
Nije da me sprecavaju neke moralne predrasuda i nedoumice po pitanju davanja i oduzimanja zivota, ali ima Vas preko nekoliko, par stotina ubistava ne bi proslo neprimjeceno cak ni od strane ostroumnih Bosansko-Hercegovackih istrazitelja.
Jebi ga, ako zaglavim u zatvoru, ko ce mi dijetetu platiti skolovanje na prestiznim koledzima po bijelom svijetu, tj. u Kembridzu ili Oksfordu.
A sad me izvinite, u zurbi sam.
Arrivederci (to Vam je Allahimanet na Zabarskom)


17.03.2006.

Dan treci...dopuna

Zaboravih spomenuti kako sam, prije nego me provalise, na Trgu Svetog Petra prisluskivao razgovor dva Belgijska svecenika.
Kaze jedan: "Jesi li Ti cuo da se govori kako ce nam novi Papa ukinuti celibat?"
Drugi: "Ma nema sansi da cemo to mi takvo sto dozivjeti!"
Prvi: "U redu, mozda necemo mi, ali bar hoce nasa djeca!"

16.03.2006.

Dan cetvrti...popodne

...Udjoh u Pantheon, kad tamo sve kolega do kolege. Prvo sam malo
zoroastrisao na Parskom sa Ahura Mazdom, potom sam obnavljao znanje Aramejskog dok sam sa Jehovom i u njega mu malim tracao Svetog duha. Vusnu me je docekao u svojoj petoj reinkarnaciji, jedva sam ga prepoznao, dok me nije zagrlio sa svih osam ruku.. Allah licno, na prekrasnom Arapskom mi se je ispricao zbog divljanja Vehabija po Sarajevu. "Ma pusti to, nasi smo!" pokusah da stvari skrenem na salu, ali njegova tuga je bila iskrena: Nista nisu shvatili, dragi moj Corto, nista oni nisu shvatili!?"Amon Ra me je podsjetio da mi je znanje hijeroglifa u kurcu, a Buda da mi kratak kurs iz Sanskrta ne bi bio visak u zivotu. Onda sam sa Zevsom malo mahalao na Starogrckom, a Jupitera je, kao domacina, zanimalo kako se osjecam u Rimu. Ja mu odgovorih: "Ko Bog!", na sta on razocarano ustvrdi: "Dakle, kao i obicno!" Htjedoh se pozdraviti i sa Odinom, ali mi rekose da je on, u strahu od globalnog zagrijavanja, odlucio da proljece i ljeto provede kod sina mu Thora u sjevernoj Svedskoj. Usput je iskoristio priliku da tamo nauci Bosanski, te mi salje selame iz tog BH distrikta.Sve u svemu, bilo je tu mnogo sege, sale i posalice, u atmosferi koja je, nazalost, nerazumljiva Vama, obicnim smrtnicima, te je necu ni pokusavati da prenesem. S druge strane, nije mi se zadrzavalo duze medju njima. Velike kolicine sujete su u pitanju, svaki od njih je nafuran i ponasa se ko da je Tito.
Toliko za sada, dragi moji, lijepe moje, ujutro odoh do majstora da
vidim u kakvom stanju mi je auto, pa cu akobogda dalje.

16.03.2006.

Dan cetvrti...

Nakon strasnog i romanticnog susreta sa jednom duboko renesansnom rupom, na starom drumu od Sienne, automobil je ostavljen kod majstora da mu se zamijeno kineticki zglob ili krajnica, ili kugla ili lafeta, ili balans stangla...pojma nemam, ovi Zabari prebrzo pricaju da bih ih razumio. Ali to nije nista prema onome kako me nervira njihovo suludo ponasanje i bezobrazlook na cesti. Koji im je kaco, pa ovdje svi voza kao ja!?

Jebes auta, i jest im posao da se kvare. Kakav je to samo bio docek na Trgu Svetog Petra!!! Potpuno u skladu sa mojim visokim ocekivanjima. Dodjem ja na trg, u pratnji mog omiljenog Rimskog fotografa i sa zeljom da sto duze ostanem amoniman. Medjutim, cim se pojavih, krenu pjesma iz nekih 10.000 izvjezbanih grla.
Kud bas na koncert da naletim!?
Stan da vidim ko to nastupa. Pridjem malo blize, kad ono Rajcinger i njegova banda. Piva klapa ispod volta, sve se ori. Pjevaju i ne falsiraju. U to me primjeti jedan od zastitara, pridje i rece: "Ti ides za mnom!"
Vidim ja, dani moje anonimnosti su prosli, poslusam ga i krenem za njim. On me odvede pravo na stejdz. Kad dodjoh gore, Raci narajcan do daske, se sav ozario kad me je vidio. Rece onim svojim da se sofra prostre i kahfucino pristavi, a dok voda prokuha pozva me da mu drzim tercu dok izvodi "Ave Maria". Otprasimo mi Svetu Maru, i ja odmah krenem sa uvodom u "U Stambolu, na Bosphoru" Publika je momentalno stala da se phali i zhari. Grcaju oni Zhabari i Japanski thuristi od odusevljenja, klikcu mom liku i djelu. Cujem glasove iz publike, neko pita: "Ko je onaj simpaticni dedica u bijelom, sto stoji pored Corta?" Pojavise se i razne drzavne zastave, ja se sjebo, kontam, sad ce paljevina. Srecom ovi bijahu u skroz drugom folu od sarajevskih mahaca zastavama, te ih iskoristise da na poledjini napisu parole: "Corta za Papu! Papu za Corta! Papu za Papu!" Vidim ja Benedikt mi se unezgodio, sve u XVI, govori im: "Nema potrebe, ja sam vec Katolik!" Ni meni ne bi svejedno, te se nekako iskrah sa stejdza i odsetah do Pantheona, hrama svih Bogova...
(nastavice se)

15.03.2006.

Dan treci...


Lazu Latini, jebem li im majku Cetnicku, hocu reci Ustasku, misleci pritom na Balijsku; lazu prevrtljivi Latini kada kazu da svi putevi vode u Rim.
Da je stvarno tako, na bih ja sinoc pogresno skrenuo te zalutao u u onoj vukojebini, vozeci se starim drumom od Sienne.

14.03.2006.

Dan drugi...


Turisti vole Italiju.

Italija voli turiste.

Dosta je bilo Bolonje.

Ovaj predmet ljubavi ode u Firencu pa u Sienu.

Dan je suncan, hvala na pitanju.

13.03.2006.

Dan prvi...












Jutro:

Svaki učeni Evropljanin ima dvije domovine
Onu u kojoj je rođen i - Italiju.

Podne:

Svaki ljubitelj sladoleda bilo kojeg roda, broja i padeža ima samo jednu domovinu.

Večer (nevolje u raju):

Po Italijanskim zakonima je izjednačeno posjedovanje lakih i teških droga.

10.03.2006.

Priča koja, ipak, pripada ovdje

Dogodilo se jednog ljeta


-Komandire, moram Ti nešto reć’
-Reci Senade!
-Dok smo sinoć izlazili na Žuč, Ševal Ti je svo vrijeme držo pušku uperenu u leđa.
-Zajebavaš me!?
-Ne zajebavam, komandire. Mi ne znamo ovaj teren, ne znamo Tebe, a Ti imaš to ime, ne znamo ni kakvo je ni čije je!? Ševal rek’o: “Odvede nas ovaj Vlah četnicima! E nećeš ga vala komandire!” i fino repetir’o i uz’o Te na nišan.
-Šta ostala vojska na to?
-Pa ništa.
-Znaš šta Senade? Kontam ja svu tu njegovu brigu, ali linija je svakako bila napuštena, u onom mraku niko nikog ne zna, među Čete smo mogli naletit’ i ‘vako i’nako.
-Jesmo, komandire.
-I šta bi onda bilo.
-Znam ja Ševala, da nam je ko zapuco sa strane ili s leđa, on bi Te odma’ ubio!
-Pa dobro, šta misliš da li bi me sad nišanio da ponovo idemo na Žuč?
-Poslije jučeranjeg dana...e, sad ne bi.
-Dakle, vile me pronosale. Moram svratiti do “Sedam Braće” izgleda da sam im ost’o dužan.
-Ko su tih sedam braće, komandire?
-Zaboravi! Hajd’ na spavanje, stražariš noćas od dva. I za tvoju informaciju, nisam Vlah, samo mi je takvo ime.
-Ih, ko da je to važno, Komandire. Laku noć!
-Allahimanet Senade!




10.03.2006.

!?







Corto, pa Ti mi stvarno napisa prvi post!?
Koji Ti je kurac, da sam htio da pišem, sam bih ga napis'o!!!
Sad si me pravo zajebo!
Evo Ti nazad Tvoj password, jebo Te password!
Jebla Te i ova tastatura, na njoj bi i ćorav mog'o ispravno kucati!

sPIRO

09.03.2006.

Ja razlike...









...he he he. kako sam samo prevario corta i kad je otisao u teretanu docepao se njegovog pasworda i racunara. he he he. joj jes mu dobra tastatura ne da gledat u sebe. sve radi. 1,2, 3, rade i brojevi he he he. Ljudi, ovo je čudo!? Sve radi, i č, i ć, i Š, i Ž, i, 1298648+9016+96';:.đ"#$%&/(), i...ludilO!!! RADE I VELIKA i mala sLoVa!!!
ma ovo je sad moje. ne dam nikom. sad cu mu pardon: Sad ću mu promjeniti pasword i potpuno prisvojiti ovu stranicu. Ko ga jebe, frajer je svakao ufuran, napis'o je do sad više od 100 postova, koke mu se javljaju na mail pa se kurči da je zajeban. Nek' se sad on muči, nek' otvara novu stranicu, nek' on započinje sa pisanjem svog prvog posta. Nek on počinje od nule i svaki dan izmišlja opravdanja! Nek' i on vidi kako je biti luzer! Neka , to mu i treba. Da se vrati malo u bazu, međ' radnike i seljake i sazna kako je svaki dan se vozit gradskim saobraćajem! He, he he, ja više neću! Jer- sad sam ja VLAST!!!

Corto je mrtav, živio Korto to jest- sPIRO !!!


P.S. Ovo na slici stvarno nisam ja. Nije ni on. To je neki frajer, bez veze.


09.03.2006.

...

Čemu suze!?

Lijepo sam Ti rekao, još prije početka:

“Ja mogu biti sav Tvoj, ali neću biti samo Tvoj!”


08.03.2006.

Gospođama, gospođicama i drugaricama, radnim ženama i građankama, poštenoj nemuškoj inteligenciji. Proglas:






Sretan Ti Osmi Mart, o'š se jebat?





[i]U ime Centralnog Komiteta Saveza Muških Šovinističkih Svinja, proglas uputio Corto Maltese, počasni Predsjednik Društva za Borbu Protiv Osmog Marta, ginekolog amater i privatni profesor sexualnog odgoja.
S.R.[/i]

07.03.2006.

Tačno u podne










Postoji million razloga zašto ne volim nooner. Prvo, kratko traje. Ne mogu se razmahat’ za 30-tak minuta srkleta koliko mi preostane kad odbijem put do i od (nečijeg) stana, skidanje, tuširanje i oblačenje. Drugo, ne smijem tom prilikom konzumirati crno vino, koje mi je omiljeni afrodizijak, jer mi ostane ljubičast jezik, moram paket Orb…(hej, nećemo se reklamirati!!!), dakle moram paket žvaka potrošiti da povratim bjelinu zuba i svježinu daha. Treće…ma nema potrebe i ovo dvoje je dovoljno da objasni zašto nooner nije moj omiljeni oblik sexualnog izričaja. Na žalost, u savremenom životu, prepunom stresa te društvenih i poslovnih obaveza, teško je uvijek uskladiti termine za razmjenu tjelesnih tekučina. Kompromisi su nužni i neminovni. Ko ne kompromitira, ne profitira. Stoga, mada nevoljko, morao sam prihvatiti da pauze za ručak postanu sastavna spona mog spolnog života.

Dođem danas, par minuta prije dogovorenog satanka u svoj stan. Malo se raskomotim, naspem u sebe nešto bezbojno i niskoalkoholno i po inerciji upalim TV. Tačno u dvanaest-nula-nula dolazi Ona. Otvorim joj vrata, pomognem oko kaputa, ona meni pomogne oko košulje, zauzvrat ja njoj pomognem oko suknje, onda ona meni pomogne oko kaiša i šlica, ja njoj oko grudnjaka…ljudi smo, moramo se pomagati. Taman kad sam joj počeo pomagati oko haltera, na lokalnoj TV stanici počne uvodna špica emisija “Moj Dom”. To je još jedna od nevolja sa nooner-om. Nema se vremena ni za pripremit’ odgovarajuću muziku, zapaliti svijeće… (zapamtite gdje sam stao)

Pomažemo mi tako jedno drugom, jako intenzivno, ne obazirući se na vanjski svijet, ne mareći za zvukove koji dopiru sa televizora. Ali ne bih ja bio Ja da mali djelić mozga ne ostavim na straži. Jebi ga, deformacija iz ratnih dana. I tako taj stražar, u neko doba začuje: “Ovo je jako praktična i dekorativna polica za dječiju sobu…”

(e, sad se vraćamo na onaj dio gdje sam stao)
Kao što ste obaviješteni, upravo sam u proceduri opremanja i uređivanja svog novog stana. Najviše me muči dječija soba. Nekako mi je preozbiljna i htio bih da je zašarenim, ali da ne bude previše kičasta. Svaka sugestija je dobrodošla. U trenutku kada je započeo prilog o navedenoj polici,bio sam okrenut bokom prema televizoru, tako da sam uspio da bacim pogled i konstatujem da je polica upravo onakva kakva bi trebala da stoji iznad Juniorovog kreveta. Međutim, razmjena tjelesnih tekućina, zahtjeva i razmjenu tjelesnih položaja, te se ja, uskoro, nađoh u pozi koja mi je potpuno zaklanjala vidik ka ekranu. Čuo sam glas koji je objašnjavao proces pripreme i montaže ali nisam mogao da vidim kako to u praksi izgleda. Pošto sam pravi džentlmen, a uz to još nisam ni svršio, nije mi padalo na pamet da prekidam aktivnost kojom sam se u trenutku bavio. TV prilog je tekao, dok je podnevni blud klizio, oba svojim ritmom i svojim tokom, i završili su, otprilike, u istom trenutku, svaki na svoj način. Čim sam povratio dah pogledao sam je u oči i postavio pitanje:
“Čuj, bio sam okrenut leđima, pa mi je promaklo, ali, da nisi Ti, možda, upratila, je li ona polica za dječiju sobu bila postavljena na dva, ili na tri nosača?”

I sad, pitam ja Vas, jesam li zaista zaslužio ovakvu šamarčinu? Jeb'o Te, valja mi sad nazad u kancelariju, a ostala mi masnica od svih pet prstiju na lijevom obrazu! A ništa joj ružno nisam rekao, majke mi! Ona se, očito, nikad nije kućila.


03.03.2006.

Starinski izvještaj o starijem bračnom paru

USPJESSNO IZVRSSEN PRIHVAT ODRASLIH RODITELJA KOMADA DVA NA SARAJEVSKOM MEDJUNARODNOM AERODROMU STOP UZ RODITELJE STIGAO I VEOMA NEPOVOLJAN IZVJESSTAJ O PONASSANJU SITNE DJECCICE KOMADA DVA STOP HITNO UPUTITI PROTESNU NOTU SESTRI KOMADA JEDAN STOP SESTRO SESTRO ZAR SE TAKO DJECCICA ODGAJAJU DA SKACCU PO STANU I PRAVE RUSVAJ NON STOP UPITNI I USKLICCNI ZNAK INTERPUKCIJE STOP

03.03.2006.

Apoteke Sarajevo, noću




Moja drugarica je gospođica sa pogrešne strane najboljih godina. Nedavno se zaposlila i radi u jednoj od gradskih dežurnih apoteka. Svaki četvrti dan je noćna smjena.

Ja: “Pa gdje si Ti? Jel’ nas to neko zavadio? Otkad si našla posao k’o da si u zemlju propala. Šta se dešava, pije li se išta osim lijekova, ima li kakvih frajera u okolini il’ bar na vidiku?” (ja, inače, jako brzo i puno pričam)

Ona: “Nada!” (ona, inače, jako brzo i malo priča. Ovu frazu je pokupila iz meksičkih sapunica)

Ja: “Kako to bona!? Bila si aktivna, još si atraktivna, ne kontam!?”

Ona: “E moj Corto! Jedina mi je prilika da upoznam frajera ako navrati u noćnu smjenu. A lik koji se u dva-tri ujutro pojavi u apoteci došao je jer mu treba jal’ šprica, jal’ cucla, jal’ Viagra®. Pa Ti proberi!"



02.03.2006.

Danas sam na normi, otud ovaj vic

Mujo se vratio iz Švedske gdje je bio u posjeti
rodbini.
Pita ga Suljo: I, kako je u Švedskoj?
Mujo : Ma, oni su 20 godina iza nas.
Suljo: Kako to ?
Mujo : Kod njih je još uvijek dobro.

02.03.2006.

Danas sam saznao da je blog, po definiciji, on line dnevnik. Hajd’ da probam i to!

Dragi Dnevniče:

Jutros sam ustao, počešao jaja, oprao zube, umio sa, popio kafučino i žuti sok od đusa.

U čast dana nezavisnosti obukao majicu sa Ljiljanima koju sam dobio od rametli M.H. Talijana u Maju ’92.

Napravio doručak, potom ga i pojeo.

Razgovarao sa djetetom o značaju Dana Nezavisnosti, referendumima, datumima i drugim stvarima. Dijete se nakon toga malo bavilo matematikom iz čega je proisteklo potpitanje:
“Tata ja ne mogu vjerovati da si Ti stariji od Bosne i Hercegovine. Kako to!?”
Malo su mi pomješana osjećanja na tu temu. Em sam stariji, em se bolje držim!

Gospođa Majka i gospodin Tajko se vraćaju u petak. Moram im sutra navratiti do kuće i zaliti cvijeće, kao što sam obećao. Garant je već svo uvelo. Ubiće me, Majke mi!

Nastavio sa raspakivanjem stvari. U pauzama se prihvatio gitare i komponovao 3 buduća svjetska hita. Jedan R’n’B, druga dva u British Rock maniru.

Ručao. Uflekao majicu staru gotovo 14 godina.
Presvukao se.

Otišao na Zetru. Odgledao “Grbavicu”. Zaplakao. Najbolji momenat premijere je bio to što nisu palili svjetla dvadesetak minuta nakon projekcije, tako da su suze stigle da se osuše. Naime, nisam imao maramicu, a ne bih baš da me vide kako suzim u javnosti. Ipak ja imam određenu, macho, reputaciju, Osim toga, metroseksualci upravo izlaze iz mode i glupo bi bilo da se sad, pred kraj njihovog vladanja, priključujem tom pokretu.

Došao kući, presvukao se, tuširao, popio čašu vina, onda “(:!?&/”#!:):), pa se ponovo istuširao, popio čaj, leg'o spavat’.

Dragi Dnevniče, tako je protekao prvi dan marta u mojoj mahali.


02.03.2006.

Otvorim jutros Inbox i dočeka me sljedeća poruka:


Subject: Your response awaited
To: douglasmorris@ramsey-sparda.net
Date: Wed, 01 Mar 2006 11:38:07 -0500



[i]Hello,
I am contacting you to partner with me in respect of
transfer of certain funds, which is being held in a
floating account in my organization, Fountain Trust S A,
in Madrid Spain. I am privileged to have full knowledge of
the availability of this fund due to my function and
position in the organization at present. I have to contact
you because it is imperative for me to have the
cooperation of a foreigner to be able to transfer the fund
out of my country. The depositor, Mr. George Martins, who
died in 1994 without leaving any information of any next
of kin to inherit the fund deposited. The account
therefore has not been operated since his death.

The total amount involved is Fifteen Million American
Dollars. My name is Douglas Morris. I would give the
details of the transfer process if I receive your response
and am convinced that you are willing and dependable to
carry out the transaction with me in absolute
confidentiality. We have to establish mutual trust such
that it will be glaring to both parties that we could work
with open mind. On transfer of the fund into your account,
your share would be 30% of the total sum while the rest
part would be for me and I intend to invest the major part
of my share in your country with your assistance.

I would appreciate if you could respond to me on my more
private email: douglas_morris@k.ro. Kindly state your
telephone number so that I could call you too.
I await your response.

Sincerely
Douglas Morris[/i]

Stvarno ne kontam!? Zar ih zaista ima koji popuše ovakvu foru?

Corto Maltese
<< 03/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 354673 pride

Powered by Blogger.ba