"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

07.03.2006.

Tačno u podne










Postoji million razloga zašto ne volim nooner. Prvo, kratko traje. Ne mogu se razmahat’ za 30-tak minuta srkleta koliko mi preostane kad odbijem put do i od (nečijeg) stana, skidanje, tuširanje i oblačenje. Drugo, ne smijem tom prilikom konzumirati crno vino, koje mi je omiljeni afrodizijak, jer mi ostane ljubičast jezik, moram paket Orb…(hej, nećemo se reklamirati!!!), dakle moram paket žvaka potrošiti da povratim bjelinu zuba i svježinu daha. Treće…ma nema potrebe i ovo dvoje je dovoljno da objasni zašto nooner nije moj omiljeni oblik sexualnog izričaja. Na žalost, u savremenom životu, prepunom stresa te društvenih i poslovnih obaveza, teško je uvijek uskladiti termine za razmjenu tjelesnih tekučina. Kompromisi su nužni i neminovni. Ko ne kompromitira, ne profitira. Stoga, mada nevoljko, morao sam prihvatiti da pauze za ručak postanu sastavna spona mog spolnog života.

Dođem danas, par minuta prije dogovorenog satanka u svoj stan. Malo se raskomotim, naspem u sebe nešto bezbojno i niskoalkoholno i po inerciji upalim TV. Tačno u dvanaest-nula-nula dolazi Ona. Otvorim joj vrata, pomognem oko kaputa, ona meni pomogne oko košulje, zauzvrat ja njoj pomognem oko suknje, onda ona meni pomogne oko kaiša i šlica, ja njoj oko grudnjaka…ljudi smo, moramo se pomagati. Taman kad sam joj počeo pomagati oko haltera, na lokalnoj TV stanici počne uvodna špica emisija “Moj Dom”. To je još jedna od nevolja sa nooner-om. Nema se vremena ni za pripremit’ odgovarajuću muziku, zapaliti svijeće… (zapamtite gdje sam stao)

Pomažemo mi tako jedno drugom, jako intenzivno, ne obazirući se na vanjski svijet, ne mareći za zvukove koji dopiru sa televizora. Ali ne bih ja bio Ja da mali djelić mozga ne ostavim na straži. Jebi ga, deformacija iz ratnih dana. I tako taj stražar, u neko doba začuje: “Ovo je jako praktična i dekorativna polica za dječiju sobu…”

(e, sad se vraćamo na onaj dio gdje sam stao)
Kao što ste obaviješteni, upravo sam u proceduri opremanja i uređivanja svog novog stana. Najviše me muči dječija soba. Nekako mi je preozbiljna i htio bih da je zašarenim, ali da ne bude previše kičasta. Svaka sugestija je dobrodošla. U trenutku kada je započeo prilog o navedenoj polici,bio sam okrenut bokom prema televizoru, tako da sam uspio da bacim pogled i konstatujem da je polica upravo onakva kakva bi trebala da stoji iznad Juniorovog kreveta. Međutim, razmjena tjelesnih tekućina, zahtjeva i razmjenu tjelesnih položaja, te se ja, uskoro, nađoh u pozi koja mi je potpuno zaklanjala vidik ka ekranu. Čuo sam glas koji je objašnjavao proces pripreme i montaže ali nisam mogao da vidim kako to u praksi izgleda. Pošto sam pravi džentlmen, a uz to još nisam ni svršio, nije mi padalo na pamet da prekidam aktivnost kojom sam se u trenutku bavio. TV prilog je tekao, dok je podnevni blud klizio, oba svojim ritmom i svojim tokom, i završili su, otprilike, u istom trenutku, svaki na svoj način. Čim sam povratio dah pogledao sam je u oči i postavio pitanje:
“Čuj, bio sam okrenut leđima, pa mi je promaklo, ali, da nisi Ti, možda, upratila, je li ona polica za dječiju sobu bila postavljena na dva, ili na tri nosača?”

I sad, pitam ja Vas, jesam li zaista zaslužio ovakvu šamarčinu? Jeb'o Te, valja mi sad nazad u kancelariju, a ostala mi masnica od svih pet prstiju na lijevom obrazu! A ništa joj ružno nisam rekao, majke mi! Ona se, očito, nikad nije kućila.


Corto Maltese
<< 03/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 380262 pride

Powered by Blogger.ba