"Quod licet bovi, non licet Iovi... i obrnuto

30.04.2006.

.








Svim nevjernicima, kojoj god vjeroispovjesti ne pripadali, čestitam međunarodni praznik rada.

(mada im ne bih vjeru hvalio)

30.04.2006.

.








Svi Vi koji praktikuju paganske i mnogobožačke religije, smatrajte da se ove čestitke, vezane za međunarodni praznik rada, odnose na Vas jednakom iskrenošću i snagom kao i na monoteiste.

30.04.2006.

.








Nipošto ne bih htio da se Jevreji osjete zapostavljeni na ovaj praznik te i njima želim sretan 1. maj

30.04.2006.

.








Koristim ovu priliku da i Muslimanima poželim sve najbolje za predstojeći praznik rada.

30.04.2006.

.








Katolicima svih zemalja, također želim lijep i ugodan predstojeći blagdan.

30.04.2006.

.








Svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti čestitam međunarodni praznik rada.

30.04.2006.

Izvještaj sa visokog mjesta.

Za početak da se zahvalim onima koji su ostavili komentare, odnosno savjete na prethodnom postu.

Nažalost oni su stigli tek nakon mog odlaska.
Da, blatnjavo je
Da popeo sam se na vrh
Da okliznuo sam se.

Ali, ako je za Bosnu, nije teško.

(Oni koji znaju kako se dolazi na Visočicu nek preskoče slijedećih par rečenica.)

Put za Visočicu, navodnu Piramidu Sunca, sa odvaja sa ceste Visoko - Kiseljak, neposredno prije Gradskog Groblja. Slijedite putokaz za Kraljevski Grad Visoki i dalje će Vam se samo kas'ti. Bar dok ne ugledate policajca, koji će Vas, vjerovatno zbuniti svojim nelogičnim komandama. Pokušajte da ga ignorišete, koliko je moguće i da parkirate svoj automobil na prvom slobodnom mjestu. Nakon što ste platili 2 KM za parking, odatle (otale- u prevodu lokalnog domačina) vas čeka 15oo metara uspona koji završava na ruševinama Srednjovjekovnog kraljevskog grada. Možete tu udaljenost preći i autom, ali to je za pičkice.

(Oni koji znaju kako se dolazi na Visočicu mogu se ovdje ponovo priključiti onima koji to nisu znali)

Nakon 50 -tak metara, naša ekipa profesionalnih nearheologa skrenula je sa glavnog puta, na blatnjavu stazu.
Uz tu stazu se nalazi nekoliko sondaža, koje otkrivaju kamene ploče.
Mnoooogo kamenih ploča da budemo precizniji.
Neki manji skeptik od mene bi vjerovatno napisao da su te ploče složene u savršenom redu i da nema nikakve sumnje da su to stranice piramide. Ovaj optimista sa iskustvom može reći da s+u te ploče jako neobične i da sam nakon što sam ih vidio mnogo bliži ideji da piramida postoji nego prije. (prije- 10%, poslije 30%).
Da budem precizniji: vrlo malo znam o piramidama, ali one ploče tamo nije voda nanijela, u to sam skoro siguran. (prije: "voda nanijela"- 60%, poslije: "voda nanijela -3%)
Nakon obilaska sondaža vratite se na glavni put, nađete kakvog šiblja da skinete blato koje ste pokupili pri padu. Očistite se, koliko je moguće i nastavite uzbrdo. Ako usput sretnete nekoga ko nije blatnjav, uputite ga da i on vidi te sondaže koji su čudo neviđeno, magarac bio ko ih propusti. Smijete se svim naivcima koji prihvate savjet. Arheologe amatere i turiste koji silaze sa brda obavezno pitajte: "Ima l' još puno do gore?" Na kojem god se mjestu nalazili u trenutku kad postavljate to pitanje, odgovor je "Evo odmah iza ove krivine!"
Nakon što ste prošli 4 ili 5 poslijednjih krivina, izlazita na plato na koje se pojavljuju određeni sadržaji kao što je Visočka montažna kuća, Visočka gigantska đezva, još kamenih ploča i sl. Vi se ne obazirete nego furate pravo na vrh, do kojeg vodi nekoliko klizavih i krivudavih staza. Na vrhu su ruševine Kraljevskog Grada Visoki koji ne bih opisivao jer nemam riječi za to (grad 60 x 25 metara !? Pa Šaja ima veću vikendicu.)
Sa vrha se pruža prekrasan pogled na Piramidu Mjeseca kao i na auto put Visoko - Sarajevo, koji se ukazuje u svoj svojoj nedovršenosti.
Na putu prema dole se još jednom okliznete, radi uroka. Srešćete pritom mnoge penjače koji će vas pitati koliko ima do gore . Nemojte se zamarati razmišljanjem, jer šta im god kažete njih ista daljina čeka. Pored Vas će proći i par pičkica u automobilima koji će Vas ugušiti svojim izduvnim gasovima, ali bar ne tuše pitanjima o udaljenosti.
Junior nas je animirao, te smo putovanje ka dnu iskoristili da se igramo Partizana i Nijemaca u Visočkoj izvedbi. Ja sam bio Komandant Ramzes, on je bio Kurir Tutankamon, pridružili su nam se i Drugovi Keops i Đoser, kao i četna bolničarka, Drugarica Kleopatra.
Onda svi nako blatnjavi i oznojeni sjedosmo u moja kola i ja pomislih kako su kožna sjedišta zakon jer se lako čiste. Mislio sam da sam kupio sportsko auto a ono ispade pravo arheološko vozilo :)

Šta reći za kraj? I dalje ne znam da li postoji piramida u Visokom, ali jedno je sigurano: drevni Bosno-Egipćani su bili vitki ljudi. (pogled na vagu po dolasku kući: 83 kg prije-81,5 kg poslije piramidalne sheme)




30.04.2006.

Odoh ja sad...

...do Visokog, pa ću Vam predveče, kada se vratim, reći ima li ili nema piramide. Odoh dok je još kiše i ružna vremena, jer je manja gužva.

Corto, arheolog amater

29.04.2006.

Izvinjavam se...

..zbog gluposti koju sam maloprije objavio pod lažnim imenom.

Hvala za razumijevanje.

28.04.2006.

Jedno obično, rano, popodne





Lijepa moja teretanica. Ko god da je uzmislio onaj Bench Press, dodijelio bih mu zlatnog Olimpijskog Oskara, Nobelovu nagradu i značku "Primjeran Vojnik"

Vrhunsko zadovoljstvo, što jest, jest.

Nije još k'o sex, ali za tri'est, četr'est godina, kad libido posustane... ko ga zna, ko ga zna?

(na slici: lažna brineta)

28.04.2006.

Jedno obično veče II

[i]Mogu li polemisat' cika Korto, mogul' molim teee (Bujrum, kaze Korto i ugasi svjetlo iza sebe)
@ Onaj sto te nap'o - nisam ti ja neki psiholog, al eto, naucila sam u osnovnoj i citati i brojati (pa jos i utvrdila kroz srednju i fakultet)...De prebroj komentare kod Jabuke, Tersa i Korta, pa prebroj odnos zena i muskaraca, pa procitaj sta im zene pisu... i onda razmisli jel ima sanse da ne GUzvjezdicaE
Et' toliko do mene
KLIK (ne radi ti ovaj prekidac za svjetlo), 28/04/2006 01:00 [/i]



(nastavak)
27.04.2006,
...
20:30
Ding-dong (onomatopeja za zvuk interfona)
...
20:36
Ding-dong, ding- dong
...
20:36 i po
Zvrrrrrrr, zvrrrrrr, izmješano sa: Ding- dong

ONA: Što mi ne otvoriš?
ON: Uh izvini, nisam čuo zvono!
ONA: Šta te je omelo, odgovaranje na komentar, ili pisanje novog posta?
ON: :), volim Te što si pronicljiva
ONA: Voliš Ti mnoge, čini mi se.
ON: Ne brini, koristim antivirusnu zaštitu.
ONA: Nemoj pokušavati da budeš duhovit, mogao bi takav ostati!
ON: Samo mi se nemoj srditi! Hajde se Ti raskomoti, natoči nam po jednu, ja odoh nešto na brzaka da napišem. Imaš na stolu onu knjigu o kojoj sam Ti pričao: “Mjesta koja trebate posjetiti prije smrti”

21:15
ONA, ulazeći u radnu sobu: Stvarno si bezobrazan!
ON: Devet i petnaest!?!? Joj izvini, baš sam stoka! Evo isključujem se, eto me!
...
21:25
ONA: Halo, jesi li ti nekad čuo za predigru?
ON: Pa ovo je predigra!
ONA: Mislim na onaj duhovni dio predigre: sjedimo, gledamo, se razgovaramo…ako su Tebe već dovoljno napalile tvoje virtualne obožavateljke, sa mnom nije isti slučaj.
ON: Šta se buniš, i Ti si me tako upoznala!?
ONA: Upoznala!? Kao da Tebe neko, uopšte, poznaje!
ON: Moj pas me svaki put prepozna kad se vratim kući!
ONA: Ti si pravi inelektualni egzibicionist!
ON: I što je najgore, to Te pali!
ONA: Jebem Te nafurana!
ON: Jel’ to znaći da je gotova predigra :) Samo da znaš što uhvatiš do ponoći uhvatila si! Stvarno mi je preko glave ponoćnog sexa na radni dan, pa se sljedećeg jutra vučem k’o slina po kancelariji!
ONA: Upotreba sline u toj rečenici je tako stimulativna. Evo me sva curim od uzbuđenja, Supermene moj!
ON: Ironiju bi ipak trebala prepustiti pravim majstorima.
...
21:35
ON: Pa što mi nisu rekla da si zaboravila obući gaćice, čuo bih Te još prvi put kada si pritisnula interfon
ONA: Šuti, bar na trenutak ušuti!
...
22:20
ONA: Ti si i dalje striktan što se tiče politike pušenja u svom stanu?
ON: Eno Ti kupatilo, uključi ventilator, zatvori vrata, molim lijepo.
ONA: Što ne mogu Vas liječenih pušača, mislite da ste svu pamet pokupili. Odoh ja zapalit’, a Ti se uhvati one tastature, vidim da kriziraš.
ON: Hajde nemoj odmah zapalit’ a ja se neću hvatati tastature!
ONA: Važi. Daj nam dekicu!
...
23:01
ONA- pravac kupatilo, ON, pravac tastatura.


(Ima i nastavak, koji je unaprijed objavljen)

(ima i druga verzija kod čovjeka sa diplomom)



28.04.2006.

Homo Homini Školski Drug (j)Est


Čekaju me dvije nedovršene priče, ali prije nastavka moram napravit ovu digresiju.
Junioru, koji pohađa treći razred Sarajevske osnovne škole, je, jučer, njegova školska drugarica rekla da je, citiram:

"Katolička svinja"
Završen citat desetogodišnje djevojčice.

"Što je ona to meni rekla kad svi znaju da sam Ateista!?"
Završen citat desetogodišnjeg dječaka.

28.04.2006.

Jedno obično veče

[i]"ti si stvarno najgori (ovisnik). uz jabuku i tersa. pomislim gu*i* li sta ?
onaj sto te napo sto si se povratio iz mrtvije, 28/04/2006 00:02 "[/i]



27.04.2006, 17:22

Zvrrrrrr (onomatopeja za zvuk zvona mobilnog telefona)
ONA: Hej, gdje si?
ON: Evo sad uš’o u kuću.
ONA: Hoćemo li se viđati večeras?
ON: Haj’d Ti dođi kod mene!
ONA: Jesi li Ti svjestan da se pretvaraš u penzionera otkako si uselio u taj stan? Neću u kuću, hoću van!!!
ON: Hajmo sutra navečer vani. Sutra radim, večeras mi se ne zaglavljuje. Naleti do mene, otvorićemo flašu vina i…
ONA: Dobro, dobro, dobro, Dedo!
ON: Pokazaće Tebi Deduka večeras!
ONA: A-ha. Samo ako te uspijem odvojiti od tastature

(nastaviće se)

27.04.2006.

23:02







Evo mene nazad...a... vidi, vidi... svi su se već razišli. I zaboravili da ugase svjetlo.

U stvari, nije ni važno. Svakako je ovo javljanje samo u svrhu podizanja broja posjeta.
Naravno da imam šta pametnije raditi u ovo doba od pisanja.

Nego, rokovi me pritisli u vezi sa onim slučajem.
Valja mi sutra stolicu zagrijati i pisati sljedeću ratnu priču
Koliko bolnu, toliko bludnu, lascivnu.

Sarajevski Dekameron, sa mnom i dvije sestre u glavnoj ulozi.
I sveprisutnim snajperistom sa Jevrejskog groblja kao režiserom.

Ima li tu šansi za heppy ending?



27.04.2006.

20:20







Smeđonosi dupeljupci, hajmo sad svi van, dosta je bilo žuljanja. Sljedeći put svak da je vodootpornim flomasterom napisao svoje ime na tabane i džonove cipela, jer su, ovom prilikom, ekipe za izvlačenje imale velikih problema sa identifikacijom.

Sretno svima uz rudarski pozdrav "Bistro!"

27.04.2006.

16:33






Hu! Izdržao sam. I prebacio 9 minuta! Konačno mogu opet da pišem. Još kad bi se našla i kakva ideja!?

27.04.2006.

Tek je 16:05,

valjda ću izdržati još 19 minuta.

27.04.2006.

U Štrajk!







Pravo sam popizdio! Jedan komentator je otišao tako daleko da se usudio da kaže, slaže da moj blog nije savršen. Jedna druga se u savezu sa trećom hladno ruga mojim komentarima na njenom blogu. Četvrti mi uopšte ne odgovora na komentar koji sam napisao, ima tome i pola sata. Uopšte uzevši, primjetio sam da mi se i dole nabrojani:Ibro, Ovaj je tu preko štele, Projekat Otvoreno Društvo, Nije kruška, Da ponovim, nije ni paradajz, Mito i korupcija, Jednostavno umoran, Jednostavno ters, Hemijski zdesna!, Gdje god dodješ nisi kod kuće, U svom filmu, Spavaj više!, Vila, Avlijaner, Strip(tease), Hajde, barem nije negativna, Možda zna, a možda i ne zna, Smanji ribu, ili..., Sredstvo javnog prevoza, Vjetar puše, sunce sija, nema više..., Ova pomjera granice iskrenosti a samo dvije noge ima, Ova je, opet, pravo tajnovita, Pravopisac iz susjedstva, Susjeda iz komšiluka, Пљунути он, Mislim da imamo (s)hit!, Skroz oklagičan tip, Dok ne pukne..., Žrtva klišea, Ono kao ne zna!?, Nije sve u žvakama, Prenositelj ptičje gripe, Puterica, U njih sam maksuz i ja!, Novi kolažić, Kolega extremista, Odlucni, Nesebično svoja, Zlo i naopako, Teta u najboljim kuhinjama, Kikice na djevojčici, Pomoću sextanta, Princeza, Sprema se za opštinsko takmičenje, u međuvremenu je... pisac, Mal, crn, nikakav, Malo rezigniran, ali mimo toga- super, sve manje uvlače i jedva da se bore za moju naklonost. Ova šaka jada od komentara koje dobijam pati od toliko očiglednog manjka poniznog ulizivanja da to bode oči, dušu cijepa i čini moj rad besmislenim. Zbog toga moja lirska, hipersenzibilna duša stupa u štrajk. Jeb'te me ako išta napišem- od sada pa za sat vremena!

27.04.2006.

Iz Cortove Knjige Čuda i Čuđenja





Među mnogobrojnom novotarijam koje je Čovjek izumio da si ugodi, a krenule su po zlu, dvije se ističu iznad ostalih.
Teško je odrediti kojoj pripada prvo, a kojoj drugo mjesto, pošto im se putevi gotovo redovno prepliću, spajaju, mijenjaju rod, broj i padež.
Ljudima su ovi izumi omogućili da bezbrižno rade u korist svoje štete. Dali su im opravdanje i povode da podižu bune i ratove, da ponižavaju svoje bližnje, ugnjetavaju svoje daljnje, postali su snažno sredstvo kontrole i terora. Dozvali su im osjećaj krivice, i poklonili iskušenja koja će tu krivicu opravdati.
Zaista mi nikad neće biti jasno kako je rasa, čiji blistavi um je izumio točak, otkrio tajnu vatre, poslao rakete u svemir... uprkos svemu stvorila i njih dvoje.

Ljubav, da napakosti sebi.

Boga, da napakosti ostalom svijetu.

27.04.2006.

Još jedan istorijski citat Avde S...

...potpuno nevezan
za sinoćnja događanja
u Parlamentarnoj Skupštini
Bosne i Hercegovine:

"Jebeš Bosnu koja zemlje nema!"

26.04.2006.

Kad uđe u uho, to ne popušta!

Košta mene ova zajebancija sa Mirelom, Mirelom, Mirelom.

Na putu ka toaletu prođoh pored kolegice koja mi uputi zapanjen pogled.

Isti pogled mi je bio upućen i po povratku iz toaleta.

Sve se ponovilo i prilikom odlaska do kopir-aparata

Pošto sam se uvjerio da mi nije okačen kakav uvredljiv natpis na leđa, da su mi obje čarape iste boje, da ne smrdim i sl. otišao sam do nje i pitao je u čemi je problem.

"Eto, čudno mi je da Ti čitav dan pjevušiš Halida. Mislila sam da si u skroz drukčijem fazonu!"

26.04.2006.

Jedno razmišljanje vezano za...

...Zorin text.






Ja sam mišljenja da je onaj seljačić iz Grahova koji je na Čaršiji kokn'o onog gospodina i ženu mu, što bijahu vezani morganatskim braka, tim atentatom učinio veliku uslugu mojoj generaciji.

Da ne bi tog ubistva, mi bismo dan-danas pripadali Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Onda bi svi sad morali u Beč po vize.

Naravno, osim onih koji imaju Hrvatske putovnice.

Njima valja do Pešte.


26.04.2006.

Na zahtjev mnogobrojnih čitalaca- kutak za poetski trenutak







Pjeva: Halid Bešlić
Autor: Ma koga je briga

Mirela

Prođe i ta hladna duga zima
male laste vratile se s juga
gledam ljude srećne oko sebe
a u mojoj duši neka tuga

Ref. 2x
Mirela, Mirela, Mirela
kome ću ružu da dam
vrati se moja Mirela
ne mogu više sam

Ljubičice procvjetale male
svaka ptica leti jatu svome
ja ko golub bez pravoga cilja
letio BiH ali nemam kome

Ref. 2x


P.S. Obratite pažnju na patriotizam ispoljen u poslednjem stihu.

26.04.2006.

Za potrebe ove rasprave...





...propustio sam da popijem svoju jutarnju dozu ironije. Vratih se kući, oko ponoći, te na RTRS uhvatih kontakt emisiju o jedinoj postrojećoj BH temi: Visočkim Piramidama. Postojale piramide ili ne, Semir Osmanagić je fascinantna ličnost. Suprotstavili su mu trojicu stručnjaka sa impresivnim diplomama i karijerama (Babić, Govedarica, imena trećeg ne mogu da se sjetim). Osmanagić je svoju tezu branio sa 15 argumenata, koje oni nisu ni pokušali da obore. Svu su priču usmjerili u napad na ideju samu po sebi i na osobu koja stoji iza ideje.
Osmanagić je ostao hladan, i manje više pomeo ta tri akademca. Bio on ublehaš ili ne, ako se ikad budem odlučio za političku karijeru, Osmanagić će mi biti šef izbornog štaba, a kad dobijem izbore, ministar informisanja.
Kad smo već kod toga, uskoro ću objaviti broj računa na koji možete uplatiti svoje obilne donacije.
Moj program je vrlo jasan. Obečavam Vam krv, znoj i suze, koje ćete skupljati zlatnim kašikama.

25.04.2006.

Kako sam prvi put porazio četnika ili Navlakuša- The Collector's Edition






U težnji za ekonomskim osamostaljenjem, veoma mlad sam počeo sam da zarađujem. Negdje oko petnaestog rođendana sam našao prvi ljetnji posao, preko studentskog servisa i više nikada nisam prestao da radim. Nije po srijedi bila želje da roditeljima olakšam materijalnu situaciju tako što bih im skinuo sebe sa leđa, već naprotiv, želja da njih skinem sa svojih leđa, jer čije su pare, njegova je i muzika. A ja sam jako tvrd po pitanju muzike.

Kriteriji za biranje poslova su bili uvijek i samo novčani. Kopač, magacioner, nosač, tehnički crtač, bilo šta i bilo gdje, ako se dobro plaća. Obično bih od onoga što sam zaradio za mjesec i po ili dva, proveo ugodnih 4-5 nedelja u nekom kampu na Jadranu, ili po Evropskim prugama, a ono što bi mi ostalo bilo bi dovoljno da preguram do nove godine bez traženja džeparca.

Jedan od najbolje plaćenih poslova je bio u jednoj radionici za opravku hidro i elektro agregata. Bila je to hala od 100 m2, sve pod konac, radio ne radio svira Ti radio. Narodnjaci, od jutra do sutra.

Na početku karijere Halida Bešlića, često su ga brkali sa Ćazimom Čolakovićem. Usput se potrefilo da je Halidov prvi hit bila: “Mirela”, a Ćazimov zadnji: “Marizela”. Kako je to znao ovaj tvrdi roker, čija griva se ponosno spuštala na ramena, koji se rezao na J. Pagea, J. Hendricksa ostale J-ove, neka ostane tajna…

U radionici je bilo 5 majstora i ja, mali od kužine. Lik koji mi je, od početka, inenzivno išao na kurac se odazivao na ime Krsto. Odlučna situacija između nas se desila jednog ponedeljka, kada je Himzo Polovina zapjevao: “U Stambolu na Bosforu”. Krsto, koji se nalazio na drugom kraju radionice se, poslije uvodnih taktova, proderao:
“Mali, gasi to, da ne razbijem radio!”
“Samo Ti razbijaj Krle, ako je dotle došlo!”(Hoš' me zajebat', ja već dvije hefte boga molim da radio crkne, ili bar da nekako ostanem sam u radionici i napravim diverziju).
“Pazi Ti Mali šta pričaš da ne bi razbio i Tebe i njega!” (zaleće se Krsto preko radionice, prilazi radiju i mijenja stanicu. Naravno da ga neće razbiti, kad ga je on platio)
“Što Ti, majke Ti, smeta Himzo Polovina?”
“Kako mi neće smetati, Mladomusliman, odlež’o zatvora, ne znam kako ga uopšte smiju puštati na radiju?”
“Kakve veze ima i ako je odlež’o, lijepa je pjesma!”
“Čuj Ti malog, lijepa pjesma, a “U Stambolu…”!? Ko da mi nemamo finih gradova!”

Taj neoborivi argument me je potpuno porazio. Krsto je u međuvremenu odabrao stanicu i otišao za svoj radni stol.
Bile su u pitanju neke “Želje slušalaca”, po svoj prilici na “Radio Ilijašu” To je bilo dno dna, koje je duboko preplavilo moj prag tolerancije te ja uzeh da čeprkam po onom radiju.
Začu se: ”Mirela, Mirela, Mirela, kome ću ruže da dam…”, ja nastavih da okrećem brojčanik, kad će Krsto:
“Mali, ostavi tog Ćazima, nek pjeva!”
“Nije Ćazim, nego Halid!”
“Ti ćeš mene učit’, drogeraš jedan balavi!”
“Halid je, smiješ li po pare?”

Upetljaše se i ostali majstori, počeše da ga pale:
“E moj Krle, dijete zna bolje od Tebe!”
“Jel se to ne smiješ kladit’ s ovim malim?”
“Joj bruke, Krle pa šta znaš ako to ne znaš?

Pade opklada u flašu Zvekana. Dogovor je bio da ja, kao izazivač i kao mlađi, moram do petka donijeti dokaze o svojoj tvrdnji. Proveo sam radnu sedmicu tražeći nekoga ko ima ili omot ploče ili novinski članak na tu temu. To mi je predstavljalo veliku teškoću jer niko s kim sam se družio nije slušao tu vrstu muzike. “Mirela” je u to doba bila stari, isluženi, hit, a poznato je kako narodnjaci dugo traju, tako da je nisam mogao pronaći ni u prodavnici. U petak sam došao na posao, spreman da isplatim opkladu. U tom jadnom raspoloženju priđe mi jedan od starijih majstora, i išaretom pokaza da otvorim svoju ladicu. Iz ladice se smiješio Halid B. lično, sa omota albuma: “Sijedi Starac”. “Mirela” je zatvarala “A” stranu te ploče.

Ne mogu Vam opisati koliko je poraz pogodio Krleta. Do završetka mog privremenog staža ostala je još jedna radna sedmica, u kojoj ni riječi nismo progovorili. Nikada mi nije isplatio opkladu, što mi nije teško palo. Njegovo izbjegavanje pogleda i pilana koja je uslijedila od ostalih majstora su daleko nadvisili pretrpljenu materijalnu štetu.

Da ne bi rata, vjerovatno bih potpuno zaboravio na taj događaj. Međutim, u aprilu ’92-ge, radio više nije bio toliko pun narodnjaka koliko pominjanja Krstinog imena, kao jednog od uglednijih Četičkih Vojvoda u okolini Sarajeva.
Kad to čuh, bi mi pravo drago što sam punih usta mogao reči da sam, svojevremeno, navuk’o Krstu na Halida, i to prije nego je stig'o da stavi šubaru.

25.04.2006.

Treći put o tome...


Upetljaše se i ostali majstori, počeše da ga pale:
“E moj Krle, dijete zna bolje od Tebe!”
“Jel se to ne smiješ kladit’ s ovim malim?”
“Joj bruke, Krle pa šta znaš ako to ne znaš?

Pade opklada u flašu Zvekana. Dogovor je bio da ja, kao izazivač i kao mlađi, moram do petka donijeti dokaze o svojoj tvrdnji. Proveo sam radnu sedmicu tražeći nekoga ko ima ili omot ploče ili novinski članak na tu temu. To mi je predstavljalo veliku teškoću jer niko s kim sam se družio nije slušao tu vrstu muzike. “Mirela” je u to doba bila stari, isluženi, hit, a poznato je kako narodnjaci dugo traju, tako da je nisam mogao pronaći ni u prodavnici. U petak sam došao na posao, spreman da isplatim opkladu. U tom jadnom raspoloženju priđe mi jedan od starijih majstora, i išaretom pokaza da otvorim svoju ladicu. Iz ladice se smiješio Halid B. lično, sa omota albuma: “Sijedi Starac”. “Mirela” je zatvarala “A” stranu te ploče.

Ne mogu Vam opisati koliko je poraz pogodio Krleta. Do završetka mog privremenog staža ostala je još jedna radna sedmica, u kojoj ni riječi nismo progovorili. Nikada mi nije isplatio opkladu, što mi nije teško palo. Njegovo izbjegavanje pogleda i pilana koja je uslijedila od ostalih majstora su daleko nadvisili pretrpljenu materijalnu štetu.

Da ne bi rata, vjerovatno bih potpuno zaboravio na taj događaj. Međutim, u aprilu ’92-ge, radio više nije bio toliko pun narodnjaka koliko pominjanja Krstinog imena, kao jednog od uglednijih Četičkih Vojvoda u okolini Sarajeva.
Kad to čuh, bi mi pravo drago što sam punih usta mogao reči da sam, svojevremeno, navuk’o Krstu na Halida, i to prije nego je stig'o da stavi šubaru.


25.04.2006.

Drugi put o tome kako sam prvi put porazio četnika

U radionici je bilo 5 majstora i ja, mali od kužine. Lik koji mi je, od početka, inenzivno išao na kurac se odazivao na ime Krsto. Odlučna situacija između nas se desila jednog ponedeljka, kada je Himzo Polovina zapjevao: “U Stambolu na Bosforu”. Krsto, koji se nalazio na drugom kraju radionice se, poslije uvodnih taktova, proderao:
“Mali, gasi to, da ne razbijem radio!”
“Samo Ti razbijaj Krle, ako je dotle došlo!”(Hoš' me zajebat', ja već dvije hefte boga molim da radio crkne, ili bar da nekako ostanem sam u radionici i napravim diverziju).
“Pazi Ti Mali šta pričaš da ne bi razbio i Tebe i njega!” (zaleće se Krsto preko radionice, prilazi radiju i mijenja stanicu. Naravno da ga neće razbiti, kad ga je on platio)
“Što Ti, majke Ti, smeta Himzo Polovina?”
“Kako mi neće smetati, Mladomusliman, odlež’o zatvora, ne znam kako ga uopšte smiju puštati na radiju?”
“Kakve veze ima i ako je odlež’o, lijepa je pjesma!”
“Čuj Ti malog, lijepa pjesma, a “U Stambolu…”!? Ko da mi nemamo finih gradova!”

Taj neoborivi argument me je potpuno porazio. Krsto je u međuvremenu odabrao stanicu i otišao za svoj radni stol.
Bile su u pitanju neke “Želje slušalaca”, po svoj prilici na “Radio Ilijašu” To je bilo dno dna, koje je duboko preplavilo moj prag tolerancije te ja uzeh da čeprkam po onom radiju.
Začu se: ”Mirela, Mirela, Mirela, kome ću ruže da dam…”, ja nastavih da okrećem brojčanik, kad će Krsto:
“Mali, ostavi tog Ćazima, nek pjeva!”
“Nije Ćazim, nego Halid!”
“Ti ćeš mene učit’, drogeraš jedan balavi!”
“Halid je, smiješ li po pare?”
...

(nastaviće se)


25.04.2006.

Kako sam prvi put porazio četnika.






U težnji za ekonomskim osamostaljenjem, veoma mlad sam počeo sam da zarađujem. Negdje oko petnaestog rođendana sam našao prvi ljetnji posao, preko studentskog servisa i više nikada nisam prestao da radim. Nije po srijedi bila želje da roditeljima olakšam materijalnu situaciju tako što bih im skinuo sebe sa leđa, već naprotiv, želja da njih skinem sa svojih leđa, jer čije su pare, njegova je i muzika. A ja sam jako tvrd po pitanju muzike.

Kriteriji za biranje poslova su bili uvijek i samo novčani. Kopač, magacioner, nosač, tehnički crtač, bilo šta i bilo gdje, ako se dobro plaća. Obično bih od onoga što sam zaadio za mjesec i po ili dva, proveo ugodnih 4-5 nedelja u nekom kampu na Jadranu, ili po Evropskim prugama, a ono što bi mi ostalo bilo bi dovoljno da preguram do nove godine bez traženja džeparca.

Jedan od najbolje plaćenih poslova je bio u jednoj radionici za opravku hidro i elektro agregata. Bila je to hala od 100 m2, sve pod konac, radio ne radio svira Ti radio. Narodnjaci, od jutra do sutra.

Na početku karijere Halida Bešlića, često su ga brkali sa Ćazimom Čolakovićem. Usput se potrefilo da je Halidov prvi hit bila: “Mirela”, a Ćazimov zadnji: “Marizela”. Kako je to znao ovaj tvrdi roker, čija griva se ponosno spuštala na ramena, koji se rezao na J. Pagea, J. Hendricksa ostale J-ove, neka ostane tajna…


(nastaviće se)

25.04.2006.

Zar je već ponoć!?






Opet u one prnje i onaj smrad!?


Buuuu!!!


I neka mi još neko kaže kako je lako biti sponzoruša :)


24.04.2006.

It is I, Leclerc...for the third time







Neki od naslova sutrašnjih novina:

Mission Accomplished!

Sociološki experiment u cijelosti opravdao očekivanja.

Чудо у Босни!

Ništa ne uspjeva kao uspjeh!

(Ko pratio taj i shvatio!)



24.04.2006.

It is I, Leclerc...again...

...isprobavam nove propagandne folove. Naslov bloga nema veze sa sadržajem.




Ali kad sam već tu, da podijelim sa Vama ovo razmišljanje.

Šta nas to tjera da, vremenom, zaboravimo cijeniti sitna zadovoljstva koja su nam često na dohvat ruke, i gotovo ništa nas ne košta da im se prepustimo.

Eto ja, na primjer, krenuo sam maloprije u WC ponijevši zadnji broj Stripoteke pod miškom. Šta da Vam kažem, ni otvorio je nisam. Obavio, obrisao, izišao. (ne da mi se sad ovo prevoditi na Latinski)

Moderna vremena, prokleta da ste, u šta me pretvoriste!

Počeo sam ići u halu k'o na pos'o što idem.

24.04.2006.

Još senzacionalnije od onog dole, zaslužilo bar tri uskličnika!!!








Radove na potkopavanju brda Visočica je danas posjetila delegacija Ministarstva Obrazovanja Kantona Sarajevo na čelu sa Ministrom lično, Doc.dr. Emirom Turkušićem. Delegaciju nije omelo niti lijepo vrijeme niti činjenica da se potkopavanje obavlja na teritoriju Ze-Do kantona, koji kao što smo saznali, ni po opštinama, a ni u cjelini, ne pripada Kantonu Sarajevo.
U čast Bosanske Piramide Punog Polumjeseca (Piramida Ishrane je u nadležnosti Ministarstva Socijalne Skrbi), ministar je javno obznanio da kanton Sarajevo odustaje od primjene Bolonjske deklaracije, te da će,umjesto toga, akademsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini obuhvatati tri nivoa:

1. Viša

2. Visoka i

3.- Visočka Škola


24.04.2006.

Senzacionalno!







Uspješno izvršeno dešifrovanje prvih hijeroglifa na Bosanskoj Piramidi Ishrane Punog Polumjeseca!!!

Ugledni egiptolog, čije ime je pravo teško za izgovorit, pa Vas nećem time zamarati, je izjavio da natpis, uočen na južnoj strani Piramide, a čiju sliku ovdje objavljujemo,

,

u prevodu na naš(e) jezike glasi:



"VOLIM TE ŽELJO!" (Bosanski)

"VOLIM TE ŽELJO!" (Hrvatski)

"ВОЛИМ ТЕ ЖЕЉО!" (Српски)


24.04.2006.

It is I, Leclerc...








...samo provjeravam novi xafsinški fazon.
Ubitačna navlaka u kombinaciji vjerskog i istorijskog turizma. Kako još da ubacim Gospu u ovu priču?



24.04.2006.

Vidim ja... ništa bez prijevoda. I nemoj da opet bude da je samo Superjunak pazio na času!






08:31, On: :)) Hej, baš smo nas dvoje sjajan par

08:58, Ona: :/ Nije to tako jednostavno

09:09, On: %(|) To je više nego jednostavno. Vjeruj mi da se sa Mjeseca vidi da smo savršen par

10:44, Ona: :1 Sa Mjeseca možda, ali gledajući sa te visine lako ti promaknu važni detalji

10:46, On: >:( Nema tu nikakvo “ali”, ili jesmo ili nismo

11:52, Ona: :T Možda

11:54, On: %-) Ali jednom si mi, i to sasvim razgovjetno, kazala da nas sanjaš…

12:44, Ona: |p Sanjam ja, nekad lijepo, nekad ružno. To samo po sebi ne mora ništa da znaći

12:65, pardon 13:05, On: 8^( Tužan sam zbog toga što si rekla

13:14, Ona: :e Ti se uvijek duriš zbog gluposti

13:16, On: :~/ Ne durim se, tužan sam! Razočaran, također

13:18, Ona: (:& Ti ne znaš sta hoćeš! Stalno si ljut

13:20, On: :t Nisam bona ljut, već sam Ti objasnio

13:23, Ona: >< Voljela bih da mi vec jednom kažeš šta hoćeš od mene, i zašto si stalno ljut

13:25, On: >:< Nisam LJUT

13:27, Ona: ~ :( NEMOJ DA PODIŽEŠ GLAS

13:29, On: |-O NISAM PODIGAO GLAS

13:30, Ona: |-O JJEESSII

13:33, On: *|-0 Pazi, sad vec počinjež da me ljutiš

14:19, Ona: >) Eto, šta sam Ti rekla! Znala sam da će ovako završiti

14:46, On: {:-{

15:58, Ona: :'-(

15:60, pardon 16:00, On: ;-)

18:45, Ona: :C

21:07, On: @;) Kuc. Kuc. Ima li koga

21:30, Ona: :I

21:47, On: ?:( Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me, ne voli me…

22:22, On: #-) Definitivno me ne voliš

23:59, On: X(

00:00: Bio jednom, jedan nepar…a i baterije se ispraznila :)


24.04.2006.

Emoticons

Bio jednom, jedan par.
Bas kao i svi parovi vrijeme su provodili ljubeći se, grleći se i mazeći se.
Ukratko – uživajući.
Baš kao i svi moderni parovi posjedovali su mobilne telefone.
Kada ne bi bili skupa, razmjenjivali bi poruke.
Nakon izvjesnog vremena, on osjeti potrebu da joj jasno poruči čemu stremi i od čega strepi.


08:31, On: :))

08:58, Ona: :/

09:09, On: %(|)

10:44, Ona: :1

10:46, On: >:(

11:52, Ona: :T

11:54, On: %-)

12:44, Ona: |p

12:65, pardon 13:05, On: 8^(

13:14, Ona: :e

13:16, On: :~/

13:18, Ona: (:&

13:20, On: :t

13:23, Ona: ><

13:25, On: >:<

13:27, Ona: ~ :(

13:29, On: |-O

13:30, Ona: |-O

13:33, On: *|-0

14:19, Ona: >)

14:46, On: {:-{

15:58, Ona: :'-(

15:60, pardon 16:00, On: ;-)

18:45, Ona: :C

19:47, On: #-)

21:07, On: @;)

21:30, Ona: :I

21:47, On: ?:(

22:22, On: #-)

23:59, On: X(

00:00: Bio jednom, jedan nepar…


Baš me zanima imate li Vi kakav komentar na ovo?

24.04.2006.

Nadam se da još nisu pronijeli ovaj vic



Ulijece lik u taxi i kaže "Grada Čačka broj 5 molim Vas"

Dečko, takve ulice u Sarajevu nema!

Kako nema, ja jutros bio tamo...

Jarane, đe si ti jutros bio ne znam, ali takve ulice u Saraj'vu nije bilo nikad, a kako stvari stoje niti će biti!

Ama ima, na Otoci to jest Čvili II, ispod Aneksa, druga lijevo iza Ilije Engela...

Aaaa, Gradačačka !!!



23.04.2006.

Svjestan sam da se ponavljam...

...ali ovdje je trebalo da stoji:




A sad svi u glas: "Hoya, hoya Montoya!"

Ali ne stoji.

To što je moj ljubimac stigao tek treći ne smije poslužiti kao izgovor da propadne dobra parola.

Nije parola kriva.


S druge strane, nakon trke sam pretrčao svojih omiljenih 10500 metara za: 49'49".

To je zeru prebrzo za (moju) prvu trku sezone, ali hem sam bio ljut , hem mi se pišalo, a u Velikoj Aleji guuuužvaaaa neviđena. Žuri i trpi do kuće!

Zato ću sad sam zapjevati:

"Hoja, hoja, Ja!"


23.04.2006.

Dragi moj...








...Gospodine ili Gospođo Bože,

(od) Kojeg god roda i broja bila ili bio, oprosti za svu sumnju i nevjericu koju sam tokom svog beznačajnog i nevažnog života pokazivao prema Tebi kao vrhovnom biću, dovodeći u pitanje Tvoju beskonačnu dobrotu i ljepotu, kao i samo postojanje Tvoga lika i djela!

Jutros izađem iz kuće i vidim da su sve moje molitve uslišene:
Minjaci se opet nose :):):)

P.S. Treba li gdje da potpišem prijem pošiljke?

21.04.2006.

Zao, strog, kara te







Podsjeti me Karate Kid na jednu od boljih provala Generalisimusa Suada Ćupine, doživotnog maršala, trenera, selektora, predsjednika svih karate saveza BiH kao i vrhovnog komandanta karate reprezentacije BiH, čovjeka koji se, još u prošlom vijeku, jednom, skoro pa pobio sa Ismetom Bajramovićem- Ćelom.


Doživotni: "Kakvi ste Vi @#$%(jedva razumljivo) ... nikad ništa od Vas neće biti %$#@(nerazumljivo)...kad niste u stanju ni ...(potpuno nerazumljivo) da izvedete..."
Neispavani mladi karataši, uglas: "Ali to se ne može izvesti bez zagrijavanja!"
Doživotni: "Kakvo sad zagrijavanja!? K'o da zeko u šumi ima vremena za zagrijavanje kad ga vuk zaganja!"


20.04.2006.

: (


Ovdje je trebalo da stoji:


"NE TUGUJ ZVEZDO
TI NISI SAMA
JEBAĆE BOSNA
I PARTIZANA!"


,ali, nažalost, ne stoji.
Stajaće neki drugi put.

To što smo izgubili ne treba biti izgovor da propadne dobar komentar.


20.04.2006.

Izdvojeno razmišljanje u vezi sa primjenom Bolonjske Deklaracije i (ne)usvajanjem zakona o visokom školstvu Bosne i Hercegovine



Ja sam se basplatno školovao, a Ti džabe ideš u školu!



Na slici:
Teatro Anatomico
Piazza Galvani, 2,
Bologna, Italy
This theatre was built in 1638 by the archtect A. Levanti in the Archginnasio, the former University site. It is said that it was reduced to rubble by bombing in 1944, and was minutely rebuilt so as to resume its original beauty. It is infact very beautiful, and upon entering it seems as if time is standing still...built entirely out of wood, the Doctor's cathedral still retains the two Scorticati designed by Ercole Leilli, but scuplted by S. Giannaotti, who also made the other statues.

bio, gaz'o, dodiriv'o, svađ@$%'o se sa portirom :)

20.04.2006.

RP (Religijska Pažnja): Preporučuje se pripadnicima Islamske, Jevrejske i ostalih vjera sa selektivnom ishranom, te veganima i vegeterijancima da preskoče ovaj post.


Prvi, završni dio, izvještaja sa posjete Uskršnjim Otocima na severu Bačke.



Junior, sjedeći na zadnjem sjedištu automobila, započinje dijalog, usta prepunih teme razgovora:
[i]"Tata, njam, zašto svi u Sarajevu, njam, njam, kažu da je svinjetina loša, kad je pravo dobra, njam?"

20.04.2006.

.

... Men’s best friend




Svojevremeno napisah: ...mintemap mejurejv eN

Evo šta sam nedavno pročitao od jednog dvadesetogodišnjaka:

"Nemam vremena...draga moja ja ti imam posao, imam politicke obaveze, sport i prijatelje. Nema sanse da se mozemo vidjati vise od 2-3 puta sedmicno. Tako je sada i tako ce biti negdje otprilike do moje penzije."

Ne kontam!? Viđati 2-3 puta sedmično, znači jebati 2-3 puta sedmično. Jeb'o Te, valjda dvadesete služe zato da guziš dva-tri puta dnevno!?

To nas handri, kao naciju, rasu i planetu. Nedostatak sexa.
Nije nam ovo čovječanstvo sačuvala pamet, nego libido. Ne hodaju po planeti sinove i kćeri atomskih fizičara nego potomci jebača i jebačica!
Jebači su veseli ljudi! I društveni, dabome!
Jebači ne započinju ratove nego se trude da ih što prije okončaju.

J.B.Tito je najbolji primjer da sex dolazi prije politike. Laf je guzio dok je na dvije noge mogao stajati i za rezultat smo imali onu Latinsku: "Bonus Penis Pax in Domus!", koja se direktno nadovezuje na staru, Grčku: U zdravom (čitaj: veselom, zadovoljnom) tijelu zdrav duh!

Kao suprotan primjer nam može poslužiti Hitler koji, koliko se zna, nije guzio uopšte, a sve mi se čini da su Slobini jebački dani završili negdje početkom '87-me.

S treće strane: "Nemam vremena...draga moja ja ti imam posao, imam politicke obaveze…" zvuči kao pravo dobra izvlaka za kupovinu slobodnog vremena koje se može korisno upotrebiti za mnoge ugodne aktivnosti vezane za razvoj i održavanje libida (razlike su dobre!) te će, kao takva, biti i korištena od strane autora ovog texta.

U Sarajevu, četvrtak, dan za metak, kao i petak... dan kao i svi drugi dani, uostalom.

19.04.2006.

Nedovršen stih

Kita skita, dok ne pita!








(što nema, ama baš nikakve, veze sa ovom slikom čiji je naslov: "Ko ga nema, koga jebe?", o čemu smo već raspravljali na stranicama ovog časopisa)

19.04.2006.

Sarajevski Krug








Svojevremeno Mitke i ja, dva bezbrižna Sarajevska srednjoškolca, ulazimo u tramvaj kod „Higijenskog“ i započinjemo razgovor:


[i]Ej vozdra, gdje si to krenuo?
Ma idem u kino.
Šta se daje?
„Quo Vadis?“
Šta to znači?
To to je na latinskom “Kuda ideš?”
Hvala na pitanju pošao sam u kino!
A šta ćeš gledati?
Jedan stari film po romanu Henrika Sjenkijeviča. Zove se "Quo Vadis?".
Je li to nešto istorijsko?
Ma ja. Ima šege, šore, mačevanja, a i psihički je.
A kako se to zove na našem?
To ti je, u prevodu “Kuda ideš?”
Zar ti nisam već rekao!? Odoh u kino.
Šta ćeš gledati?
„Quo Vadis?“
Joj, to mi je pravo poznato
Ma stari, jako popularan film.
Sviđaju mi se ti Latinski naslovi.
Jest, fakat! Šta god kažeš na Latinskom, zvuči pametno.
Šta ono reče da znači „Quo Vadis?“?
To ti znači: "Kuda ideš?"
Ja? Odoh u kino!
Čuj? A šta ćeš gledati...[/i]

Vjerovali ili ne, stigli smo na Ilidžu, a da nijednom nismo dobili batina. Eto, kako je tolerantan grad Sarajevo nekad bilo!

18.04.2006.

Nekad sam mislio sam da Đole pretjeruje sa ovom pjesmom. A onda sam, proteklog vikenda, posjetio navedenu lokaciju. Još se oporavljam...







AL' SE NEKAD DOBRO JELO


Nema više, dobri svete, one lepe še'set pete
kad smo bili na svečari kod kumova naših starih.
Klizio je voz k'o sanke, al' smo stigli do Palanke.
Severac je duv'o 'ladan, pa ko ne bi bio gladan?

I čim smo stigli viknu kum svoju ženu:
"Sido! Postavljaj, bog te vid'o!"

Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša,
pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom.
Mesto leba mesa bela, princes krofne - vangla cela,
suvih šljiva i koljiva i rezance s makom.
E, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš.

Do večere vreme kratko za kitnikes i za slatko.
Da odbiješ, to ne vredi, da se kuma ne uvredi.
Naš kum Pera, dipl. agronom, reč o ovom, reč o onom,
sve uz vino, porto-gizer, 'di gutljaji sami klize.

Taman smo bili gladni kada se začu:
"Sido! Večeru, bog te vid'o!"

Ođedared - astal šaren, sos paradajz, krompir baren,
šuve šnicle, ko promincle, kara-batak svakom.
Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase.
Onda torte, razne sorte i rezanci s makom.
Ej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš!

Vejao je sneg po šoru, sedeli smo do pred zoru.
Baba reče: "Deder kaput! Radni dan je, 'ajmo na put!"
Al' kum Pera odma' skoči: "Šta to vide moje oči?
Sido, ne daj nikom kaput! Prvo fruštuk, e, ondak na put!"

Ne drema vredna kuma, ne sluša prve petle,
brža je od raketle.

Nosi vruće 'leba kriške, fafarone, čvarke friške,
začas sprema šunke, rena, i pihtije svakom.
Pitamo ih: "Ljudi, dokle?!" "Čekaj", kažu, "još šnenokle,
i šufnudle i griz-štrudle i rezance s makom!"
Hej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš!

I ondak, sat i frtalj, kol'ko je iš'o šinobus, nismo ništa jeli,
i kad smo stigli na stanicu odma' kupimo burek, lep, frišak,
mastan, sve nam, onako, mast curila niz bradu.

Pa ondak opalimo preko toga jednu tepsiju šampita i gajbu piva.

Mlakog.

Crnog.


Do kraja dana ću napisati proznu verziju ovog nemilog događaja. U stvari, prepustiću to sPIRI. Ja sad moram opet ići da zagrlim šolju.

14.04.2006.

Jesam li šta folir'o, kada sam rek'o da je priča nepovezana, a?










Dođe vrijeme narodnih stranaka, oslobađanja iz mračnog doba jednoumlja. Dođe vrijeme rastanka sa onim tegobnim vremenom, u kom smo bili drugovi a živjeli k’o gospoda.
Hej gospodo, jel' Vam žao (drugova)?

Moje, do tada bljedunjavo i jedva čujno prezime odjednom posta sinonim za moć, pamet i ljepotu uvlačenja u tuđe guzove. A sve zahvaljujući dalekom rođaku koji zauze jedno 15- 20 uglednih funkcija, tamo gdje su pare i gdje je vlast. Nikad se nismo ponosili tom rodbinskom linijom, a tek kad ovaj rođo ispliva zajedno sa ostalim govnima, nama posta pravo neugodno. Pošto su mene svi poznavali po imenu ili nadimku, mimo interne nelagode, ta mi povezanost nije zadavala previše problema.

Ali onda dođe rat. Spiskovi za ovo, spiskovi za ono…prezimena se usidriše, tačno ispred imena. Dođe i njihovih pet minuta slave. Tačnije, dođe njihovih četri godine strahovlade, slave i prava prvenstva. Rat je bio vrijeme kada su prezimena carevala. To smo naročito snažno osjećali mi, čija lična imena nisu bila ni za crkve ni za džamije. Ali za rovova i marševa, k’o uslikana.

Bez obzira na sve nevolje, moja porodica, pokušavajući da zaštiti predratni ugled i poštovanje, zadržala je određene standarde ponašanja, i navike, a jedna od navika je bila da se i dalje stidimo vlastoljubivog rođaka. Nisam vodio evidenciju, ali u periodu ’92-ga ’95-ta sam par stotina puta morao odgovoriti na pitanje: “A ko Ti je, šta Ti je onaj…?” Još više od samog pitanja me je nerviralo što su moje prezime svi, ama baš svi pogrešno izgovarali. Srećom po moje glasnice, odgovor je uvijek bio mnogo kraći od postavljenog pitanja: “Ništa!”

U jesen ’94-te dobih za zamjenika izvjesnog “Z”, kojeg sam upoznao još početkom rata, tokom pada Dogloda. “Z” je bio realista, istrošen borac, lišen svih iluzija, sa jasnom namjerom i još jasnijim planom kako da preživ rat. Bili smo stacionirani u centralnoj Bosni, nešto se k’o spremalo, pa se k’o i nije spremalo, sve u svemu, stalno su me slali u neka izviđanja i upoznavanja sa terenom. To znači i upoznavanje sa novim ljudima. Mislim da sam u tom periodu, na dnevnoj bazi morao odgovariti na bar 4-5: “A je li Ti šta onaj…?”

Z me je trpio prva tri dana, a onda me je povukao u stranu i rekao: “Corto, jesi li Ti normalan!? Bio si komandir čete u oktobru ’92-ge, a sad si komandir voda. Imaš u sebi toliko gelera da ne smiješ proći pored jačeg magneta, da Ti nogu ne otkine. Patimo se u ovoj vukojebini, čekamo kad će nas zavaliti neko od ovih dobrovoljnih davalaca tuđe krvi, željan slave i tapšanja, a Ti, još sa ponosom, ističeš da Ti ON nije niko i ništa. Možeš se Ti, koliko hoćeš, zajebavati sa svojim životom. Ali sa mojim ne smiješ. Ako sljedeći put kad Te neko, naročito od ovih guzonja, pita ko Ti je ON, ima da se prodereš: “Amidža”. I još da dodaš da si mu Ti sin od najdražeg brata, da Te je ON lično odškolovao, dok Ti je stari bio u zatvoru k’o Mladi Musliman (ja zamišljam očevu partijsku knjižicu), da češće boraviš kod njega nego kod roditelja… nakiti, izmišljaj, varaj, slaži, kradi…u stvari, nemoj Ti ništa, ja ću! Samo Ti pusti mene da pričam. Ali ako još jednom čujem da si rek’o: “Nije mi ON niko”, kunem se rahmetli dedom, da će Ti obje noge polomit’, nek’ si mi stoput pretpostavljeni.

Shvatio sam prijetnju krajnje ozbiljno. “Z” je, em, bio u pravu, ,em, dosta jači od mene. Pošto smo stalno bili zajedno, prepustim ja njemu da vodi glavnu riječ po pitanju mog porodičnog stabla. Svakako zvuči uvjerljivije kad Te tuđa usta hvale i podižu Ti vrijednost.

I “Z” i ja preživjesmo nemili incident (jel’ se tako sad zove ovaj naš rat?), nakon čega smo izgubili kontakt. “Amidži” je, u međuvremenu, istekao rok, malo mu se uhvatila buđ po rubovima karijere, te je takav istrošen pao u nemilost stranačkih struktura. Došla su neka nova prezimena i ja više nisam morao da odgovaram na glupa pitanja. Samo ja znam kako mi je drag bio ponovni susret sa mojim imenom. A tek moje silne sreće kada sam uspio da povratim nadimak :)

U ljeto ’99-te, nađoh se, sa povećim društvom, na ribnjaku u Žunovnici. Začuh poznat glas koji me doziva po preuzimenu. Pogrešno izgovorenom, podrazumijeva se. Okrenuh se, i vidjeh nasmijanog Z. Odmahnuh mu, i u tom trenutku, kao da mu sjena pređe preko lica i pogled mu se ukoči i skrenu udesno:
“Šta se Ti okrećeš, ko Tebe proziva? Ovaj što ovdje sjedi (ljutito pokazujući rukom na mene) je meni valjo, glavu mi spasio. Šta se Ti trzaš, kome si Ti važan?”
Shvativši da se ne obraća meni, okrenuh se, da vidim kome je ovaj prijekor upučen.
Par metara iza mene je stajao “Amidža”, glavom, bradom i stidom.
Barem ono što je od njega ostalo.


14.04.2006.

Neće biti nekoliko dana, pa žurim da prije odlaska napišem nastavak one duge i nepovezane priče. Obećavam da ću je završiti prije 17:00. Do tada, evo vam jedna kratka digresija koja je u direktnoj vezi sa nastavkom.

Ups, onda i nije digresija!




Jedna od Sarajevskih legendi iz tog vremena glasi ovako:
Bio jednom jedan referent, zaposlen u uglednom BH privrednom gigantu. Prezivao se Dizdar. Nabirao je on staža i staža na tom referentskom mjestu, a da se nije pomakao iz one iste kancelarije u kojoj je započeo karijeru. U neko doba, kada se staža nakupilo preko svake mjere, pojavi se nova pločica na vratima kancelarije. Ista titula, isti čovjek, čak i ime bi isto…samo prezime "Dizdar", se izduži i napredova u "Dizdarević".
Kratko je stajala nova pločica na vratima.
Za par mjeseci je novokomponovani Dizdarević promijenio kancelariju, titulu, platni razred i preselio na gornji sprat.
Poveo je i starosjedioca Dizdara.
Ono što je od njega ostalo.


14.04.2006.

Priča koja je veoma dosadna, ali je zato duga i nepovezana.








Odlučim ja, svojevremeno, da upišem drugi od pregršt svojih fakulteta koje nikad nisam završio. Uz prijavu za prijemni ispit morao sam predati i originalne diplome srednje škole. Diplome su se nalazile u prvom fakutetu koji nikad nisam završio, a koji sam upisao prije godinu dana. Ne prije godinu dana od sada, nego godinu dana prije nego sam se sjetio da upisujem i ovaj drugi fakultet. Pošto u tom trenutku još nisam bio odlučio da neću završiti taj fakultet, mislim na prvi, a postojala je neka samoupravno-socijalistička zajebacija sa podizanjem dokumenata sa drugog, odem ja u studentsku službu da im nešto slažem i na foru dignem diplome. Međutim, kako imam problem sa neiznošenjem istine, čim me je čiko koji je tamo radio pitao zašto mi trebaju dokumenti, ja mu k’o iz topa odgovorim da hoću da se upišem na onaj drugi fakutet.

(predlažem onima koji imaju problema sa praćenjem radnje da na ovom mjestu prestanu sa čitanjem i posvete se nekom pametnijem poslu, je ova priča će tek da se zapetlja, pa ko već sa ovim do sada ima problema, čekaju ga pravi belaji sa ostatkom ove priče, koja, ako ćemo pravo, nije još ni počela)

Prvi fakultet koji sam upisao je pravo zajeban i za njega ne treba štela nego samo pamet. Tri dana su nas morili na prijemnom i od nekih 35 kadidata, prime samo nas 13, bez obzira što su imali 80 slobodnih mjesta.
Ovaj drugi fakultet je bio pravo lagan, i vrlo popularan među guzonjini sinovima i kćerima. Tu pamet nije bila važna, nego samo štela. Bar mi tako reče onaj čiko u studentskoj službi drugog, pardon, prvog fakulteta. (eto, kako je ova priča zapetljana da je i mene zbunila).

Kaže čiko meni:
“A Ti bi, ni manje ni više, nego baš TO da upišeš!? Da vidimo, kako ono reče da se prezivaš? Kakvo ti je ovo prezime!? Nikad čuo! Slušaj Ti mene sinko! Znaš li Ti ko tu školu upisuje? Nisi Ti ni Dizdarević, ni Mikulić, ni Zgonjanin, ni Pozderac, ni…(nabroja on tu nekih 7-8 prezimena)…kako misliš da Te prime?”
“Valjda preko prijemnog, tako piše u oglasu?”
“Ti si blesav! Ali pošto si mi simpatičan, ovako ćemo: Da se Ti ne bi nama džaba ispisiv’o, jer ćeš se sigurno vratiti, evo Tebi dokumenti, a Ti fino ovdje ostavi index, ono, k’o zalog!”

Trak index, trak diplome, odoh ja na prijemni. Na prijemnom 102 kandidata, a 20 primaju. Nemam štelu, prolaznost u srednjoj školi- uglavnom negativna. Srećom, prijemni opet od tri dana, i donosi gomilu bodova. Valjda da bi mogli štimati rezultate onim guzonjinim sinovima i kćerima, koji su se, tokom školovanja, umjesto sa nastavnicima i profesorima, družili sa uhljupima kao što sam ja.
Razvalim ja prijemni, apsolutno siguran da ću biti primljen, barem kao 20-ti.

U međuvremenu se odvija paralela radnja. Moji roditelji, potpuno svjesni situacije sa mojim ocjenama i tuđim štelama, nesvjesni moje ogromne pameti, ali zato veoma svjesni moje mnogo veće naivnosti, bez mog znanja odluče da angažuju štelu u vidu jednog univerzitetskog profesora.

Pazi sad situacije: Rezultati prijemnog će biti objavljeni u četvrtak. Profesor, inače komšija i kućni prijatelj se pojavljuje u utorak u našoj bašti i kaže:
“Zar nisi moga malo bolje uraditi onaj prijemni?”
Ja mu odgovorim da ga niko nije mogao bolje uraditi, jer koliko god da ima bodova, ja sam sve i jedan bod osvojio.
Onda ga pitam, a otkud on to zna da sam ja bio na prijemnom.
On mi, začuđeno, odgovara da su ga moji roditelji zamolili da me malo pogura.
Ja tek tada skontam da mu moj otac svo vrijeme išareti da ništa ne spominje.
Onda ja postrojim ukućane, sav u čudu i ljutnji što su pokušali da mi naštele fakultet iza moji leđa.
Naružim ih, na zadovoljstvo moje 10-togodišnje sestre, a onda se okrenem prema profi i hladno kažem:
“Čika V. hoćete li da se mi kladitmo da sam ja primljen?”
“Nisi primljen, ja jutros gledao spisak, nema Te na listi. Nema Te čak ni na listi odbijenih. Jesi li Ti uopšte predao svoj rad?”
“Ali nema liste prije četvrtka, tako su nam rekli!”
“Slušaj Corto, hajmo mi do fakulteta. Već sam se posvađa sa kolegom zbog Tebe, sad se svađam sa Tobom, vidim ja gdje to vodi. Hajmo mi fino do fakuleta da sve razjasnimo!”

Sjednemo mi u njegovog novog Jugu 55 i zaputimo se…do trećeg fakulteta, koji nikad nisam ni upisao, a kamo li završavao. Znam da je profa redovni predavač na tom fakultetu a vandredni na mom, kontam mora nešto da obavi pa ćemo dalje. Odlučim da ostanem u autu, međutim on me zove:
“Dođi sa mnom!”
Poslušam ga i krenem za njim. Uđemo u aulu, tamo jedan stariji čovjek okružen gomilom omladinaca i omladinki.
Ovaj moj ga proziva i pokazuje na mene:
“Evo to je taj momak kome ste zagubili rezultate! Daj, nađite ih hitno, da se ne svađamo!”
“Ma, rekao sam Ti da smo sve provjerili, nema ga nigdje. Nije Ti on uopšte izašao na prijemni”
Vidim ja doći će do incidenta, te ja ovog svog vučem za rukav:
“Čika V., on je u pravu. Ja ovdje nisam uopšte izišao na prijemni.”
“?!Kako nisi!?”
“Pa lijepo. U to vrijeme sam radio prijemni na ….”
“Ali meni su Tvoji rekli…”
“Za njihove riječi i postupke ne mogu da odgovaram, naročito kada ne stojim iza njh.”
“Ali možda još nije kasno da tamo intervenišem!?”
“Neka hvala, sam ću. Javiću vam se u četvrtak. Nego, u šta smo se ono kladili?”

Četvrtak.
Na tramvaj, pa do fakulteta.
Moje ime deseto na listi primljenih.
Naravno da sam se pohvalio i Profesoru V.
Mada nikad nisam uspio naplatiti opkladu.
Niti dati ispit na tom fakultetu.
Vjerovatno zato što se tamo više nikad nisam ni pojavio.
Lažem!
Otišao sam jednom.
Da podignem dokumente, jer su mi trebali za upis na…


A sad, ono zbog čega sam i počeo da pričam ovu priču:
(nastaviće se)



14.04.2006.

Roditeljska Pažnja!



Spiro, jebaću Ti znanje, opet si se oteo kontroli!

13.04.2006.

Kad već spomenuh amidžu, i stranačke šeme...






...ali o tome ću sutra. Moram se sad pakovati za puta. Uh! Nisam putov'o odavno, ima tome i dv'je tri hefte. Hej salaši, na severu...

13.04.2006.

Ovo je štela! Ovo je štela! Ma šta štela, ovo je Bosna!






Nije prošlo ni po dana, a već su krenule optužbe da je izbor bio namješten, da je bilo prodaje glasova od strane pobjedničkog kandidata, da je sve vješto izlobirano, da su Dajdža i Amidža unaprijed dogovorili rezultate, da su na izbornim listama bile nane koje su umrla prije pretprošlog rata, da iza svega stoji Bušova administracija... i tako dalje, i tako dalje...

...da, pogodili ste, govorim o tenderu za novi dizajn bloga, o čemu drugom bih govorio!?

P.S. Veličina slova priolagođena za dioptriju +0.5 na desnom oku. Dok ne nađem gdje sam zaturio cvike.


13.04.2006.

Priče iz komšijske bašte...








Crnogorac, veliki liberal sprema sina za ženidbu.

Medjutim, najveći je problem što je djevojka Srpkinja, pa otac sinu daje savjete za prvu bračnu noć.

-Prvo je sine dugo ljubi, ljubi...i da vidi da smo pažljivi.

-A onda je dugo mazi, mazi, da vidi da smo nježni!

-A onda... onda se sagni i popuši sam sebi da vidi da smo nezavisni.


13.04.2006.

.

Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Uprava za Žešću Zajebanciju Bosne i Hercegovine
Službeni Blog Bosne i Hercegovine






Objavljuje: REZULTATE T E N D E RA od 1. aprila 2006,


Nakon pregleda pristiglih prijava, komisija u sastavu: “Komisija, to sam Ja”,
je odlučila da:

Prvu nagradu, “Izlet na vrh Treskavice sa Cortom Malteseom (uključujući i noćno kupanje u Crnom Jezeru)”, dobije ko god se pojavi na zbornom mjestu u Subotu, 22 aprila 2006, samo ako bude lijepo vrijeme. (tačan termin i mjesto okupljanja će u šifrovanom obliku biti objavljena na ovom blogu, negdje, nekad, nadamo se prije navedenog datuma.

Druga, zar je iko sumnjao u to, ide onom kome je i namijenjena. Crnjo, jel' ba, ka’ćeš mi prošetat psa?

Treću nagradu, to jest, obilazak spomen parka "Cortov Novi Stan " (doplata za role, mapu, a može i GPS, lanč paket, sok od grejpa- 10 KM, zaštitna opremu marke "Durex" se ne naplaćuje), će, u nepravilnim vremenskim razmacima dobijati osobe suprotnog pola koje ja lično odaberem, po svojim estetskim,duhovnim, higijenskim, hemijskim , ako zagusti, čak i po intelektualnim kriterijumima.
Osobe kojima Crvenkapica zaluta u šumicu, se privremeno isključuju iz izbora za ovu nagradu, do odlaska Crvenkapice.
Osobe čija šumica je toliko zarasla da se u njoj može zalutati, privremeno se isključuju, do završetka hortikulturnih radova

Utješnu nagrada u iznosu od hiljadu konvertibilnih maraka sam namijenio samom sebi, u cilju obnove proljećne garderobe, i nabavke profi pedala za biciklo. Komisija je, u konsultaciji sa "Ministrom Finansija- to sam Ja", odlučila da iznos utješne nagrade poveća na hiljadu i po maraka. pardon, ne "na" nego "za" hiljadu i po maraka, u stvari, EUR-a.


I za kraj, mada ne i posve nevažno, komisija je odlučila da je pobjednik na konkursu Mlada Partizanka, čiji rad uramljujemo, uz riječi pohvale: „To Mlada, svaka Ti čast, samo tako nastavi!“ svih članova komisije.


12.04.2006.

E jesam se...

...razrahatio na ovoj širini i bjelini! Pa još zelene čize po zidovima! I crno bijeli plakati! Za zaplakati!
Jedva čekam da mi se pripiša, da imam zašto otić' do WC-a, da vidim kakve su pločice i jel' fuga dobro umiješana. Nadam se da majstor'ka nije ostavila zapišanu dasku. Odoh, u to ime, skoknut' do frižidera po klipaču.
Ž!!!



12.04.2006.

Razvuk'o se April, k'o Ciganska godina


"Babo, Babo kad ću ja jesti janjetinu?"
"Kad budeš šesti razred"
"Ali prije si mi rek'o da ću jesti janjetinu kad budem peti razred!"
"Kad sam Ti to rek'o?"
"Rek'o si mi kad sam bio četvrti razred."
"Ma ne mogu da se sjetim!?"
"Jesi, jesi, ja se sjećam! A kad sam bio drugi razred rek'o si mi da ću jesti janjetinu kada budem treći razred!"
"E, jebi ga sine, onda sam Te stvarno slag'o!? Zato Ti sad Tvoj Babo svečano obečava da ćeš jesti janjetinu za Prvi Maj!"
"A Babo, Babo, kad će Prvi ?"
"Ma ne znam tačno. Tamo negdje oko Sedmog, Osmog..."

12.04.2006.

Gotovo svi moji životni problemi dolaze od toga što, nažalost, nikada nisam do kraja uspijevao da pratim mudra uputstva koje nudi ova pjesma. Djeci ovo treba čitati još dok su u koljevci, prije nego što čuju za Lesi.







Nepovratna pesma


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i čarlija tvoj početak.
Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Sve su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi vječno kunja
da se muči tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

Miroslav Antić

12.04.2006.

Moj Kum:







"U mene Ti je ko u apoteci. Nije što je nešto posebno čisto, već što mi je žena hipohondar."

-završen citat

11.04.2006.

Heroj Građanske Klase


1968
Ne znam šta ću, ali to hoću odmah!

1977
Ne znam šta ću, ali znam kako ću!

1989
Ne znam šta ću, ali znam šta neću!

2004/5/6...
Ne znam ni šta hoću, ni šta neću!

Ma boli Te kurac, vidi dobrog auta za zapalit'!




Posvećeno jednom rezigniranom

11.04.2006.

Još jedna jednostavna misao (nenastavak)


E, što žensko može biti sebično...


10.04.2006.

Jednostavne Misli










20:30 je, žurimo na Zetru, a ona će meni:
"Kad se sa Tobom negdje ide stvarno je glupo obući štikle!"
"Jel' zbog visine, majku Ti kompleksašku?"
"Nije, nego Ti ne znaš normalno hodat!? Trebala sam tene obuti, kad već idem na kros kantri da sam prigodno opremljena."
"Nije, nego si trebala do sad naučiti da, za mene, postoje dva osnovna položaja u kojem se ljudsko tijelo nalazi ako se ne bavi sexom, a to su ležanje i trčanje. Ako je humanoid u stanju mirovanja onda treba da leži, koji će kurac sjediti ili stajati, kad je ležanje triput udobnije. A ako se kreće, onda treba da trči jer je to najbrži način prelaska od tačke A do tačke B. A kretanje tome i služi, da bude brzo i efikasno."
"Čim sam ono izgovorila, znala sam da ćeš mi predavanje održat'. Hajde, barem si zabavan!"
"Jebeš predavanje, nego Ti malo pruži tu svoju štiklu, da Ti ne bi trava pod njom nikla! Čini mi se da su počeli!"

To je bio zadnji večerašnji konflikt. Ušli smo u Zetru, Simple Minds je već prašio. Publika se zagrijavala.
Koncert je klizio kao stari Ćiro. Trebalo mu je skoro sat da se zafura, na svakoj uzbrdici nas je bilo strah da ne posustane, ali kada je uhvatio zalet, nije ga se moglo zaustaviti.
Ljudi umiju i to je to. Ma koliko publika bila hladna, bolje je reći- nesnalažljiva, iako je koncert kasnio, brat-bratu, petnaest godina, kvalitet je morao da probije taj bedem. Predvidivo, sve je buknulo nakon otprilike jednog sata, kada je krenula: "Nemoj da bi me zaboravila!"
"Laa-lalala-Laa-lalala-Laa la-la-la la-la-la!" i tako jedno pet-šest minuta.
Onda je nastao džumbus. Odsvirali su još par pjesama, pa se namjerili da odu. Pa smo ih dozvali nazad, pa su opet otišli, pa smo ih opet dozvali. Ja sam junački poduhvatio 52 kg čistog zlata na ramena, pa skakutao sa ostalom omladinom, pokazujući da nisam samo pametan nego i blesav. I onda su se svjetla upalila i to je bilo to. Razloga što vam pišem u ovaj sitni sat je više:
1. Može mi se jer blizu stanujem
2. Koncert je izgleda održan pod pokroviteljstvom Rijaseta i Mešihata pošto se piva nije mogla kupiti. Da je drukčije, ne bih ja sad ovako trijezno kucao po tastaturi.
3. Onoj što sam je nosio na ramenima je Crvenkapica stigla u posjetu. Dakle, večeras ništa od: "Bosanskih nogu na Bosanskim ramenima!" Čekam da izađe iz toaleta da vidim hoću li dobiti bar verbalnu, to jest oralnu zahvalnicu za uloženi trud.
Evo je upravo izlazi. Ššššš! Navijajte za mene!
Samo tiho, vidite li u koje smo doba!

(sa nadom da će se nastaviti)

10.04.2006.

Ram za sliku moga dragog

Pošto je ovo pristojna kuća moraćete pokucati kod sPIRE da vidite monstruma.

10.04.2006.

Uh, pa ja skroz...

...smetnuo sa uma da je večeras koncert Simple Minds-a. Nema teorije da ću u 23:00 biti u blizini kompjutera. Ništa zato, akcija se pomjera za drugi termin, to jest- danas u pola četiri. Zbog neprilične vaktije, objaviću samo crno-bijelu fotografiju.

10.04.2006.

Još samo 12 sati...

...do objave.
Joj Vas, naravno da je 11:00 PM u pitanju, ne smiju se svakave slike pokazivati u sred dana, dok su djeca budna!

10.04.2006.

Jesam li ja ono rekao...


u 11:00 AM ili u 11:00 PM?

10.04.2006.

Otkada sam se vratio iz Italije...







...uglavnom se osjećam k'o slina. Ne znam je li to od jakih emocija koje je izazvao susret sa tolikom ljepotom, ili me, kao svakog poštenog meteopata, jebu ove promjene vremena, ili me jebe rodni list... nego kako Vi gurate ovog proljeća?

(na slici: Etna 24-tog marta)


09.04.2006.

Prije nego sjednem na bickl i otisnem se na brdo...

...da Vam ispričam vic koji sam sinoć čuo.







Planinare Suljo i Mujo. Dan je kao današnji: proljeće, ptice, cvijeće. U šetnji naiđu na predivnu livadu, kao iz bajke. Jedino je miris odstupao od krajolika. Prošnjuvaju oni malo po toj prekrasnoj livadi i pronađu govno epskih razmjera, humanog porijekla i nehumanog smrada. Suljo, sav zgađen, rezigniranim tonom se obrati svom kolegi i partneru iz mnogih viceva:
"E moj Mujo, kakav li je uhljup mogao da se 'vako posere na sred ove livade, prelijepe?"
"Suljo, pitanje Ti je više retoričko, hajmo ga postavit onoj babi što upravo nailazi, men's'čini da je ovdašnja!"
Sačekaše ono da im baba priđe pa je upitaše: "Baba, viđu li Ti ovo smrdljivo govno na ovoj livadi, k'o iz bajke?"
"E, djeco moja, ne znate Vi, ali za tu livadu se veže jedna stara legenda!"
"Kakva legenda, Nano!"
"Na tu livadu je imala običaj svraćati princeza neviđene ljepote i ogromnog miraza", otpoče Baba priču. "Jednog dana dođe princ iz susjednog kraljevstva da je zaprosi, i taman kada joj se prikrao, s leđa mu priđe Zmaj i pojede ga. Zmaja je poslala zla vještica kojoj se je, svojevremeno, princezin otac bio zamjerio, te mu se ona na taj način svetila. Zmaj je bio tu da eliminiše svakog prosca, i samim time, mogučnost da kralj dobije, legalne, muške naslijednike. Priča bi tu i završila, da pojedeni Princ nije imao mlađeg i zajebanijeg brata, koji je već sutradan krenuo da osveti burazera. To što je princeza bila stvarno dobar komad pičke, je sigurno dolilo nešto ulja na tu vatru. Princ II se pojavi na livadi, priđe princezi, pravići se nevješt. U stvari, svo vrijeme je krajičkom oka posmatrao kada će mu Zmaj priči sa leđa. U trenutku kada Zmaj razjapi gubicu, Princ II napravu iznenadnu eskivažu, ovaj ga promaši, i Princu II se ukaza Ažbahin nebranjeni vrat. Druga prilika nije mu ni trebala. On isuka mač i odsječe mu glavu u jednom potezu. Princeza se smjesta zaljubi u njega, nedugo zatim se vjenčaše i stari kralj , potom, dobi legalne potomke. To bi Vam, djeco, bila legenda o ovoj livadi."
"Dobro Baba, ali otkud onda ovo govno ovdje?"
"A govno! E, to Vam se, djeco moja, garant neko danas posro!"


07.04.2006.

Love me Tender








Ovaj javni poziv je i dalje otvoren. Haj'mo HTML manijaci i horde zla, javljajte se, šaljite ponude! Nemoj da Vas još moram i pojedinačno prozivati!

07.04.2006.

Slika govori više od dva'est centi

Pošto je bilo raznih komentara, čak i prijetećih poruka, vezanih za nevjericu oko mojih sexualnih mogućnosti i dimenzija odlučio sam da dohakam svim kritizerima i nevjernim Tomama (ženski rod: nevjerna Toma) te im začepim usta i ostale otvore, i to tako da im oči ispadnu.

U ponedeljak, tačno u jedanaest nula nula, objavljujem sliku, da budem precizniji, fotografiju svog spolnog organa u prirodnoj veličini. Oni sa ekranom manjim od 17”, nek’ ne pokušavaju da otvore stranicu, jer bi moglo biti problema.

Fotografija spolovila će stajati uspravno u simboličnom vremenskom periodu od 59 minuta, koliko traje i prosječna erekcija. Ako ćemo pravo, toliko vremena i treba da se sav sagleda. U minut do dvanaest slika ide u fejd aut.

Podesite budilnike i podsjetnike na ponedeljak, jedanaest nula nula, jer, ko ga tad ugleda, taj ga je i vidio.

Dobrodošli i prijatno!


02.04.2006.

I...to bi bilo to.






Čekao sam da prođe ponoć da se ne pomisli da je prvoaprilska šala u pitanju.
Zadnjih dana, mjeseci, ako ćemo pravo ima tome i godina, mi jako dobro ide u životu
Toliko mi dobro ide da sam počeo da se privikavam na zaljubljenosti u svoj lik i djelo.
To je opasno stanje. Bezperspektivno.
Ono što ću sada da uradim nije u vezi ni sa kakvim sujevjerjem ili iracionalnim strahom.
Nažalost, imao sam priliku da naučim, da, čim postanem previše zadovoljan sobom, moji instinkti za preživljavanje odu na godišnji odmor i više ne paze na mene.
Ako neko živi tempom i načinom kojim ja živim, onda je postojanje odbrambenih nagona pitanje opstanka.
Zbog toga sam odlučio da unesem korjenite promjene, i da se otarasim nekih od loših navika prije nego se one otarase mene.
Svakodnevno samozadovoljno sjedenje pred ekranom i prostiranje prljavog veša i još prljavijeg uma pred poznate i nepoznate je prvo na listi za odstrel.
Alahimanet, arrivederci, auf wiedersehen, goodbye, au revoir, adios, hau usta ga vista, adeus, zbogom..
Nije da mi nije žao, stvarno sam uživao u ovom.
Nadam se da sam, ponekad, sa ponekim, prije će biti sa “ponekom” od Vas, uspio i da podjelim taj užitak, ako ništa, ono barem da Vas nasmijem.
Ostajte mi u dobrom zdravlju i još boljem raspoloženju.
Nemojte, kad ste vrući piti hladne vode , niti stajati mokre kose na promaji, uvijek uvucite potkošulju da Vam nisu gola leđa... toliko od mene, zaista mrzim rastanke.

Corto Maltese Sobrio



P.S. Pošto se mnogi pitaju šta je istina a šta laž, dodaću da, dok sam stvarao: “Iz anala Cortove Ljubavi”, ni ona ni ja pojma nismo imali da je prvi april, nit nas je uopšte zanimalo koji je dan i koji mjesec. Godinu bih možda i bio u stanju pogoditi. Jer – život je lijep :)

P.S. II (Samo za Helen. Ostali, posebno djeca, pogled u stranu) Nehigijenski je ako to rade čobani. Ko umije taj i zna, i , naravno, dobro pazi šta i kako radi. Uvijek na umu imaj gumu…i rupe na drumu, da bi Ti život ostao dug i lijep :)

01.04.2006.

Iz anala Cortove ljubavi!







Proljeće, leptiri, ptićice i cvijeće, priroda koja buja, jutrošnja jebačina...čine da stihovi naviru, gotovo sami se pišu:

"Za nju sam sačuv'o
Dobitničku srićku
Normalan sex prvo,
Pa onda u pičku!"

01.04.2006.

.

Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
Uprava za Žešću Zajebanciju Bosne i Hercegovine
Službeni Blog Bosne i Hercegovine



Objavljuje: ______________ T E N D E R________________

[i]Za uređenje i promjenu (nabolje) izgleda Službenog Bloga Corta Maltesea od Bosne i Hercegovine.

Rok za podnošenje prijava je: dok se ne nakupi dobrih prijedloga, a počinje teči od dana ukazivanja na stranicama Službenog Bloga Bosne i Hercegovine. Komisija će, kad nađe za shodno, odoka ocijeniti ponuđene radove i izvršiti odabir simpatičnih kandidata.
Nagrade:
I mjesto- Izlet na vrh Treskavice sa Cortom Malteseom (uključujući i noćno kupanje u Crnom Jezeru)
II mjesto- Šetnja Cortovog psa po Wilsonovom šetalištu tokom Velikog Odmora (ne uključujući Corta Maltesea)
III mjesto- Obilazak spomen parka "Cortov Novi Stan " (uključuje role, mapu, a može i GPS, lanč paket, sok od grejpa i zaštitnu opremu marke "Durex")

Za one HTML čarobnice i čarobnjake, koje se ne plasiraju među dobitnike medalja tu je i jedna utješna nagrada u iznosu od hiljadu konvertibilnih maraka[/i]

U slučaju da više kandidata imaju isti ili različit broj bodova, odlučivaće sexualna pripadnost i nagodnost kandidatkinja.

Na današnji dan, U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, također i glavnom gradu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je nekad graničio sa glavnim gradom (eufemizam u kombinaciji sa hiperbolom) Republike Srpske, ali više ne graniči.

Uprava Spomen Parka "CNS" koristi priliku da svim čitaocima čestita 1. april, dan Omladinskih Radnih Brigada, uz prigodnu pjesmu:
"Ide, nastupa ne boji se sexa
Cortov Cuko jebe bez komplexsa!"

Corto Maltese
<< 04/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


Nisam sklon tradicionalnom moralu i trudim se da slijedim samo svoj instinkt i tri nepisana pravila:












Spolni saradnici:

A ako želite da postanete intimni a ostanete anonimni onda :

Svaki početak je smiješan:


BROJAČ POSJETA KOJI LAŽE, ALI PRECIZNO
Milion, dva i još 380261 pride

Powered by Blogger.ba