Дежа БУУУУУУУУУУУУ!!!

 

Milorad Mićo Dodik je bio polu-utjecajan političar, predsjednik socijal-demokratske stranke koja je imala jednog načelnika opštine, mali broj zastupnika na entitetskom, i još manji na državnom nivou. Stranački program, a i priča su mu bili uglavnom ekonomsko-budućnosnog tipa.

 

Ponekad bi se zakačio sa Kačavendom i Gligorijem, ali je, u osnovi mirno, živio svoje opozicionarske dane, ušuškan u idiličnu sigurnost svog rodnog mjesta, jedinog bosanskog sela sa hercegovačkim imenom. Onda ga je, početkom mileniuma, na jednoj press konferenciji malo ponijelo, te je, u polupijanom stanju, lupio nešto sasvim patriotsko-istorijski . Ujutro ga probudi mahmurlook i osjećaj krivice, radi te nespretne izjave.

 

Reče Mile ženi: "Ženo, kafu!" i uze telefon da potparolu stranke kaže: "Rajko, demant!", ali ga njegov socijaldemokratski potparol preduhitri: "Šefe, imamo bingo! Vascela Srpska štampa piše samo o onoj tvojoj izjavi."

 

"Znam, zasr'o sam, a i ti si mi mog'o sakrit mikrofon, znaš da sam svakakav kad me ponese. Daj da to hitno demantujemo!"

 

"Ne šefe, nipošto! Sav pošten svijet, od Kačavende do Gligorija, Vas hvali ko da ste sam Sloba. Ima da uzmemo bar još jedan kamion Ronh… pardon, još jedno mjesto na idućim izborima. Pošlo nas šefe, pošlo nas k'o budalu kurac, da prostiš."

 

"Па што odmah не кажеш, Рајко?"

 

Dalje se plaće.

 

 

6 komentara

Komentariši