Drugarice Antipova,

Drago mi je dobiti poruku od nekoga ko je pomalo nemotivisan, jerbo smo ovdje, uglavnom, demotivisani pojako. Mrak se, hvala na pitanju, širi brzinom svjetlosti, a pogana riječ je, kao i do sada, slađa od baklave. Ljudi, bogme i žene, su se povukli u mikrosvjetove, popunjavajući svoje gusto naseljene samoće. Ispužu samo kada se neko svjetlo ukaže, ili barem kakva fatamorgana. Po baksuzluku, uvijek to bude svjetlo kratkog sjaja, ali, da dušu ne griješim, fatamorgane su nam prilično trajne.
Ukratko, “The World's mine oyster” u ovdašnjem prijevodu glasi: “My oyster is my world… thou shall not have other oysters before me”. Kao što iz ovog prijevoda vidiš, što nam je svijet manji, više riječi nam treba da ga objasnimo.
Jazuk što te neće biti ovog ljeta, jer rudnik zlata za antropologe je ovaj grad, ali antropolozi ne mogu mu prići. Psihijatri su zauzeli sve kote.
Inače- stanje redovno. Dijete raste, svira, uživa u svome pubertetu, koliko se već u pubertetu može uživati. Ja također sviram, snimam, pišem… spremam se da zbrišem, ili se barem tomu nadam.