Jednom, kad bijah ljut

Svojevremeno, nagovorilo me da pokušam da materijalizujem svoje ratne zasluge. Kažu: “Corto, ima neki fond koji gradi stanove za borce i RVI. Brzo, jeftino i kvalitetno. Konkuriši, iskoristi pogodnosti, da nisi đabe ratovao i bio ranjavan!” Kontam, ne daj bože da je bilo za đabe, izvukli smo bar neriješeno. Kako god, poslušah savjet, prikupih odgovarajuću…

Nastavi čitanje →

b(l)og i Ja

Obilazeći Superjunaka naletim na par stihova iz Pjesme nad Pjesmama, što me podsjeti na to da je Biblija stvarno dobra knjiga, sve dok se ne bavi religijom. Čim se dohvati božanskih tema- blop! Ne bih da neko pomisli da ja imam nešto protiv religije. Kao civilizacijski indoktriniran pripadnik svog vremena i plemena svjestan sam da…

Nastavi čitanje →

Nomen est Omen

Ima jedan osmogodišnjak u komšiluka kojeg ostala djeca zovu Hodža, vjerovatno jer pohađa mejtef. Starog mu dugo poznajem, ali nikad nismo bili u istoj raji. Uvijek srdačno, “Zdravo komšija!” ali rijetko kada dalje od tog pozdrava. Prvi put se oženio krajem osamdesetih, početkom rata se ispalio u Njemačku, krajem rata se vratio sa drugom ženom,…

Nastavi čitanje →

Laži, laži, laži me – To me vlaži najbolje

Predstavlja mi veliku čast i zadovoljstvo, bogme i olakšanje kada vidim da su posjetioci mog skromnog dnevnika uglavnom pripadnici ženskog pola. Nemam ja ništa protiv muškinja ali sa te strane sam uglavnom sam sebi dovoljan. Komunikacija sa pripadnicima mog (s)pola me najčešće samo smara. Em što uglavnom nemam šta da im kažem jer su mi…

Nastavi čitanje →